12142019sub
Last updatepet, 13 dec 2019 9pm

Haška humanost za optužene zločince i tvorce genocida

Autor: Zvonimir Nikolić

Zadnjih dana, a Bogme i mjeseci, ostane čovjek zapanjen količinom humanosti koju iskazuje Haški tribunal prema svojim optuženicima. Prvo su pustili Vojislava Šešelja iz humanih razloga, navodno bolestan, pa su jako vodili računa da ne pogoršaju narušeno zdravlje Gorana Hadžića a sada stiže vijest da je Rusija dala garancije za puštanje i liječenje Ratka Mladića.

Jako su vodili računa o zdravlju Šešelja, koji se, po njihovom ubjeđenju rastajao od života uslijed teške bolesti, pa su ga na kraju oslobodili svih optužbi. U međuvremenu je "bolesnik" zakuhao gdje god je mogao. Dobio je medijsku pažnju pjevanjem četničkih pjesama, vrijeđanjem hrvatske predsjednice, postrojavanjem paravojnih jedinica, paljenjem zastava...

Iskoristio je svaki momenat (dok ga još zdravlje služi) da zakuha što je više moguće. Da i vlast u Srbiji stavi u nezgodan položaj. Kao da su od Haga dobili vruć krompir u ruku, s kojim niko zapravo ne zna šta da radi.

Selektivno krojenje pravde

U međuvremenu su se sudije, tužioci, advokati, daktilografi, pa i reporteri iz Tribunala naslušali svih mogućih priča o zločinima, ubistvima, masakrima, čuli izjave bezbrojnih svjedoka zločina i, umjesto da sažaljenje izazovu žrtve rata, sažaljenje i humanost su iskazali prema onima koji su dobrim dijelom učestvovali u svom tom zlu. Možda ne kao direktni izvršioci, ali kao idejne vođe svakako.

Tu se postavlja pitanje o pravdi. Izgleda (kada se sve sabere i oduzme) da je u ovom svijetu u kojem živimo bolje biti zločinac nego pošten čovjek. Jer, onog poštenog čovjeka niko ne pita za zdravlje, niko nije human ako nema zdravstvenog osiguranja, niko se ne pita od čega živi i kako ili čime školuje vlastitu djecu.

A slika dočeka po aerodromima ili rodnim selima osuđenih ratnih zločinaca smo se dobro nagledali. I prijema zločinaca po raznim institucijama i vjerskim objektima. I danas pojedini zločinci dobijaju odlikovanja od države koju su imali namjeru spaliti i sravniti sa zemljom. Pa smo čuli i za moralnu i finansijsku podršku pojedinih vlada, pojedinih društava, pa i "osviještenih" pojedinaca. Oni, uprkos dokazanoj krivici, nisu imali brige koje ima običan, pošten i častan čovjek.

Njima je pružena najbolja moguća zdravstvena njega. O njima brinu i psiholozi da im boravak u zatvoru ne padne teško (iako bi im puno teže trebalo pasti sva količina zla koju su nanijeli ljudima). Brinu o njihovom spavanju, jelovniku, internetu...

Različiti aršini užasa

Pa čak i iskazuje humanost kada to zatreba. A opet oni tu humanost iskoriste za renesansu svojih ideja da smo toliko različiti i da ne možemo nikako skupa živjeti. Za ideje da se granice i teritorije ne mogu dogovoriti olovkom i šampanjcem (kao češka i Slovačka), nego da se svaki milimetar teritorije treba zaliti krvlju.

Obično tuđe djece.

Pita li se i jedan sudija Tribunala ko je bio uz hiljade porodica stradalih u ovom užasnom ratu, ko je njih tješio, ko je tada pokazivao humanost? Ko je vodio računa o starim, bolesnim, o djeci, o silovanim ženama?

Kada je prestao rat, veliku nadu smo polagali u pravdu Haškog tribunala. U vjerovanje da će svakog zločinca stići zaslužena kazna. U vjerovanje da će drakonske sankcije i kazne zaustaviti svaku narednu budalu u pokušaju da puškom, krvlju i nožem obilježava teritoriju.

Kako vrijeme prolazi, izvještaj iz Haga sve više liči na smijuriju.

Dijete Bosne nije kao dijete Evrope

Pitam se samo da li bi toliku humanost pokazivali prema ljudima koji su ubijali ili navodili na ubijanje njihove djece? Ili dijete Bosne nije isto kao dijete Zapadne, demokratske i humane Evrope?

Poređenja radi, od iste bolesti kao i Ratko Mladić već šest godina boluje moja supruga. Samo što je nju moždani udar pogodio još teže nego njega i ostavio trajne posljedice. Nju niko ne pita za zdravlje, za nju se ne zauzima niti jedan predstavnik "njenog naroda", niti je pokazao humanizam prema njoj. Njoj niko nije ponudio liječenje u inostranstvu, niti bilo kakvu pomoć.

Jer, ona u svom životu niti mrava nije zgazila.

Izvor: Al Jazeera

NAPOMENA: Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...