08212019sri
Last updateuto, 20 avg 2019 4pm

Radio

Autor: Mirko Rakočević

Kad se postaje muškarac svuda je neki ritual, poseban običaj. Tice mu ga znale ko je to, kad i zašto smišljao.

U Bijelom Polju je i to svedeno na pravu mjeru, ko što je i sve ostalo. U muškarce se broji onaj ko prepliva Sinjavac.

A posle je sve drugačije.

Bijaše bjelopoljska čaršija te šeset i neke dobila prve televizore. One lampaše, crno-bijele, što se udaraju kad počne da igra slika, ili ekran zasniježi. Tek ih je nekoliko, tri – četiri, a jedan od njih u zbornici Gimnazije.

Lakše je bilo dobiti kartu za novogodišnji koncert bečke filharmonije nego mjesto u nekoj od kuća u kojoj ima televizija.

Za zbornicu da ne pričamo. Službeno mjesto. Samo za osoblje Gimnazije.

E , neđe tada, u tom vremenu, bi boks meč za prvaka svijeta – Klej protiv Frejzera.

Sjetila se daljnja rodbina i kumovi onih što imaju televiziju pa najavili da dođu na babine. Doduše, dijete je poodraslo, ali ne smeta, vele nikad se okasniti neće. Ili da čestitaju snahu. Nije bitno što je odavno dovedena i rodila dvoje-troje đece. Trista marifetluka da se uvati pozicija za svjetski bokserski događaj.

U svom tom tuvijanu i snalaženju dogodi se i prvi radio prenos.

Zbornica od Gimnazije je visoko prizemlje. Nema šanse da se s nogu gleda kroz prozor. Te Vešo Čović i Buro Nedović izdokonaše šta će. Buro se leđima okrenu uza zid, skrsti prste da sastavi šake, a Vešo stavi nogu, te ga on podiže iznad sebe. Taman na prozor. Počeo meč, a Vešo viri u televizor i prenosi. Kad se završi runda – zamjena. Spiker druge runde je Buro. I tako do kraja meča. Kako je ko izdržavo da drži komentatora. Bolji je bio prenos no na Radio Luksemburg.

A u kućama đe je televizija, više ih je bilo no na svadbe i sahrane. Finansijska pogibija za domaćina. Ono, ko ga je ćero da kupuje televiziju.

Nedugo potom dogodiše se Sandžačke igre. To je bila olimpijada za Titovu tromeđu. Takmičilo se tu u svemu i svačemu – od razmišljanja u dalj do kriketa. A posebna priča je bio fudbal. Značajnije je bilo biti prvak u fudbalu na Sandžačkim igrama no na Svjetskom prvenstvu. Kakva Njemačka i Brazil kad nadbiješ Tutin i Senicu. Kad su iza magovi fudbala iz Boljanine i Oluja, to jes Holuja. Grančareva i Godijeva. I Gornjeg i Donjeg. Od oba sela.

I, brale, Bijelo Polje uđe u finale. Protiv domaćina Priboja.

Oni srećni upališe fiće, pezejce i motokultivatore te u dum za Priboj. To se ne propušta.

Ostali, šta će. Kući. Daleko do Priboja i pješke i na konja.

Ali nije bila ondašnja bjelopoljska vlas ko današnja. Nije bila šminka no akcija. Te neko iz vlasti veli:

“De da se spašava narod što ostade kućama”.

Kako?

Da ih voze u Priboj na utakmicu nema se sa čim, mnogo ih je.

I pade nekome na pamet. Preteže mu glava na mali mozak.

Prije toga sa minareta gradske džamije bijaše sišao mujezin. Umjesto njega veliki zvučnici. Pa sa mikrofona poziv na namaz čuo se do Kanja i Muslića.

Uz fudbalere su po svakom kijametu i na svakom terenu Krsto Redžić i Rade Đuranović. Te vlas njima javi da telefonom prenose utakmicu. Prvo poluvrijeme Krsto, a drugo Rade.

Počela utakmica. Krsto na vezi. Pozvo džamijski telefon, te vlas telefon u mikrofon. I sa minareta, sa zvučnika, kreće direktan prenos. Oko džamije stotine i stotine ljudi. Krcata Gornja mahala.

Ko je igro tada za Bijelo Polje više nije ni bitno. Ostalo je za priču generacijama. Igrali su svi koji su tada bili i svi oni što su se poslije ovjenčali fudbalskom slavom. Tako to biva kada nastaje legenda. A to je bila legenda. Istorija. Bajka.

“I majstorska odbrana Faika Muzurovića. Uvati je živu. Iz punog voleja”, grmi sa Radio Minareta. “Faik dodaje loptu bratu Fuku, Fuko do Moma Dulovića, a on pronalazi jednog od braće Kljajevića. Kreće napad na belopoljski način”.

Kljajo je bio i čovjek i igračina. Al imao detalj. Tad se nisu nosili šortsevi ko danas. Bili su mnogo kraći i imali uložak te je zamjenjivao gaće. A uložak ko uložak, nešto pomalo, otheklano, ne znači ništa. A Kljajo bijaše obdaren. Ko Gruban Malić. Ili Božo Kitonjica. Pa kad se zalaufa za loptom desilo se par puta da mu ponos ispadne. U punom trku. E onda kreće priča koju niko nije uspio da dešifruje. Čuveni dribling, a onda šut. To ni Garinča nije uspio. Kljajo, u punom trku, dok vraća vršnjaka u šorts lijevom rukom, desnu baca iza bubrega, i tog trenutka taj magični pokret tijelom nijedan protivnički bek nije uspio da shvati, razumije, predvidi. A onda slijedi nebeski šut.

“Odlična ekipa Priboja uzvraća napad”, odjekuje sa Radio Minareta. “Šut u raklje. Al ne da Faik. Parada iz snova. Faik dodaje Milom Radoviću, on jednom od braće Načića, ovaj do Brana Kneževića, lopta je na polovini Priboja, dobar dribling Radonje Zekovića na desnoj strani, on pronalazi Gaja Rakilinog koji vuče po lijevoj strani terena i nišanskom spravom, snajperom, na drugoj strani nalazi Kljaja. Kljajo daje for daleko ispred sebe, u punom je trku, zalaufo se do iznemoglosti… Opet ispade Kljaju! Al’ uđe, bate, golmanu! Goooooooooooooooooooooo…”

Ludilo u Gornjoj mahali.

Kod Radio Minareta.

Odliježe do beskrajnog plavog neba nad bjelopoljskom kasabom.

Krste se i klanjaju.

Ljube se i plaču.

Bijelo Polje – Priboj 2:1.

Onda su matori otišli u kafane da se ubiju ko zvečke.

A klinci – da preplivaju Sinjavac.

Istorija radija.

I to direktnog prenosa.

Šeset i neke.

Danas Radio Bijelo Polje, sa sve tehnikom i podrškom vlasti, ima svoj slogan – “Prvi smo počeli i dalje smo prvi”.

E budalaštine.

Od istorije do gramatike.

I logike.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...