08212019sri
Last updateuto, 20 avg 2019 4pm

Petica iz srpstva

Autor: Brano Mandić  

U formi anegdotskog naklapanja, priču o maloljetnom R.R. koji je zadužio srpstvo jedinicom iz istorije, pročitao sam prvo na onom sranju od sajta „Volim Podgoricu“ koje je svojevremeno huškalo narodne mase da linčuju roditelje jednog drugog dječaka O.R. nastradalog u Morači.

Naravno da ove inicijale više niko ne fura i da je Srpče tjedna, đak osnovne škole, jebiga, nije pisalo koje, potpisan punim imenom i prezimenom, kako i trebuje kad se ulazi u istoriju.

Od Skadra do Sent Andreje odjeknule su prkosne riječi inadžije da je Crna Gora sprska država, što je nastavnika navodno toliko ubilo u pojam da mu je odmah upisao jedinicu.

Beogradski Blic, koji zapravo javlja vijest, nudi čitaocu ime oca, pa još priču tjera dalje, dopušta gospodinu ocu  da iskoristi prostor geostrateški i ocijeni da su Srbi u Crnoj Gori  “najugroženija etnička zajednica u Evorpi”. 

Gospodin otac krotko podnoseći budžetski izdatak novih patika koje je, kako čitamo, morao kupiti sinu kao nagradu za jedinicu, dobija gotovo kolumnističku ekskluzivu i bogme je junački koristi da kidiše na pažnju čitaoca u ime cijelog naciona, te veli roditeljski plus celomudreno, kako „ovo, naravno, nije dobro ni sveukupno za državu koja pledira na nekakve šire integracije”. 

E sad, lako prepoznam rečenicu, poznam ritam, kao da sam ga čuo na nekoj tribini, ili čitao saopštenja potpisana baš tim imenom. I nađem, u ovoj već pomalo klaustrofobičnoj sotiji, kako ima tamo neki građanin istog imena, iz udruženja Crna Gora i Srbija, aktivista i moderator panela protiv NATO, te vrijedni kontributor sajta IN4S, tog ljupkog  internet kutka koji svako malo proglasi početak trećeg svjetskog rata.

Dakle, sad roditelj možda i nije neki random pojedinac što kontemplira nad padom srpske Sparte, već marljivi nacionalni radnik, i ne daj bože da mu sumnjam u čast i riječ, ali volio bih kao čitalac štampe da znam više detalja i je li martirstvo kod dječaka nasljedni faktor. 

Volio bih, velim, da ne bazam kroz opskurni pripovjedni stil kvazi reportaže „koja je zapalila internet“, već da mi se ponudi kao mislećem biću odgovor na osnovna pitanja, posebno jer se članak bavi tako jezivom temom kao što je nacionalna diskriminacija djece - ko su ljudi umiješani u priču, ko je nastavnik, koja je škola, šta kaže direktor, šta veli ministarstvo, je li kome slučaj prijavljen, kojekude ombudsmane, etc, ne bih li se makar za promil odvojio od forme vica sa poukom, koji završava ovako:

“Inače, kako je mali Rade preneo, većina drugara je ustala i aplaudirala mu, a nastavnik je bio šokiran, rezigniran i ljut.…’Radu je bilo krivo, ali kaže da ne odustaje od istinite istorijske činjenice da je Crna Gora srpska država’“.
Sugestivno kao u pismenom sastavu nekog osnovca, nastavnik je prikazan  kao oličenje zla, neko kočićevsko drugo, ili što bi rekli  novocrnogorci „drugost“ koja prijeti mladoj srbadiji. Ali kako se hrabri dječak R.R, mada možda ne bi trebalo da ga štitim kad ga rođeni ćaća pokazuje po novinama, kako se malac poispravi i grunu ono o srpskoj državi, tako nasta opšti izliv oduševljenja, a nastavnik, vjerovali vi to ili ne, anno domini 2016. u informativnom štivu biva opisan kao „šokiran, rezigniran i ljut“. 

I dok zebem je li se nastavnik ubio, je li priznao na kraju da je i on Srbin ili štogod, još jednom plačem nad pokojnom i bivšom novinarskom profesijom koja sred upalančenih mikrojebina kakve su Srbija, Crna Gora, Hrvatska i druge, ne da nema nikakvu budućnost, već se vraća u doba svadbarskih zađevica diljem  Bosne, kroz staru dobru formu, nazovimo je zlokobno, predratnog novinarstva. 

Ne treba više da postoje ni portal Index, ni B92, koji šire ovako sklepane storije, mjeru svemu neka daju podzemni žutaći, nelegalni blogovi, nek se burom sve raznese, da se tako jugoslovenski izrazim u znak sjećanja na dane kad je novinarstvo bilo tako ozbiljna profesija da sam kao dječak mislio kako je Tanjug zasigurno robot.

I na kraju, što je najtužnije, mogu da zamislim nastavnika koji daje jedinicu pod rečenim okolnostima. Čuo sam za učitelja koji je rekao djevojčici -  vala si tog čovjeka nacrtala kao da je Šiptar. Možda je mene nekad nastavnik  htio gađati ključevima da sam rekao da je Crna Gora crnogorska država. Poznato mi je to. Obrazovni sistem je dio kancerogene srži cijelog i sve luđeg regiona. Da nije tako, ne bi ni novine bile takve, ni urednici, ni čitaoci, ni roditelji, i ne bi Večernje novosti izbile na pijedestal profesionalizma sa naslovom „Kec u dnevnik, slava doveka“, ispod kojeg konačno saznajem da se slučaj vezuje za školu Vladimir Nazor, i odahnem kad pročitam da je predsjednik opštine Čajetina ponudio malom  Njegoševom imenjaku odmor na Zlatiboru. 

Sve bi, kažem, bilo drukčije i ne bi se objavljivala fotografija maloljetnika koji pozira sa tri prsta, da se knjiga malo bolje prima u narodu, što reče onaj veliki Srbin, parafraziram, da je malo manje jebenih zvona i praporaka.

Izvor: Vijesti

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...