Uspon i pad Donalda Trumpa

Uspon i pad Donalda Trumpa

  Autor: Janusz Bugajski

Iako u politici ništa nije nemoguće, izgledi Donalda Trumpa da pobijedi na predsjedničkim izborima u SAD-u sve su manji. Kakav god ishod bio, o fenomenu Trump sljedećih godina razglabat će politolozi i psihijatri, a neke bazične lekcije su naučene. Unatoč njegovim žalopojkama da su "središnji mediji" korumpirani i okrenuti protiv njega, Trumpa su stvorili mediji. Tražeći visoke rejtinge, masovni su mediji fiksirani na kulturu celebrityja u kojoj se reality showovi spajaju s realnošću i zabava miješa s politikom. Showmana Trumpa, poznatog po njegovu gledanom televizijskom spektaklu "Pripravnik", novinari su izuzetno pratili i u njemu vidjeli zabavnog osobenjaka. Njegove kontroverzne izjave rijetko su se dovodile u pitanje. Umjesto toga, njegov status zabavljača stavljao se u suprotnost s navodno dosadnim i zamornim političarima Republikanske stranke. Pop-kultura je postala pop-politika u godini Trumpovih skupova, izbornih intervjua i debata s republikanskim kandidatima u kojima je on dijelio uvrede konkurentima i stjecao još veću popularnost.

Društveni su mediji pridonijeli širenju publiciteta u kojemu uvredljiv jezik i neutemeljene izjave postaju normalna razina komunikacije. Većini medija je trebala gotovo cijela godina da konačno shvate Trumpovu tamnu stranu. Postalo je zabrinjavajuće očito da je njegov simplicistički populizam bio dizajniran kako bi podijelio biračko tijelo i u javnost ulio nezadovoljstvo, gnjev, strah, bijes i mržnju. Iz Trumpa neprestano šiklja ksenofobija protiv imigranata iz Latinske Amerike, a posebno optužuje Meksikance da imaju neproporcionalan broj silovatelja i ubojica. Iskorištava rasizam protiv muslimana tvrdeći da su skloni terorizmu te da ih ne bi trebalo puštati u zemlju. Žene opisuje kao objekte i građane drugog reda, što se vidi u njegovu hvastanju o seksualnom zlostavljanju.

Kako bi stekao podršku među najlakovjernijim i djelomično obrazovanim građanstvom, Trump je prodavao različite teorije zavjere. Dio Amerikanaca uvijek se dao privući naznakom da neki ljudi ili organizacije rade u tajnosti protiv javnog dobra. Međutim, većina političara se klonila paranoje. Nasuprot tome, Trump je preobratio teorije zavjere u važnu sastavnicu svoje izborne kampanje. Predstavljajući se "autsajderom", Trump je krenuo u napad na "washingtonski establishment". To je dobro odjeknulo među biračima frustriranim zakonodavnom blokadom i neispunjenim obećanjima obiju velikih stranaka. On se ističe kao običan čovjek, iako je dio male klase milijardera i "establishmenta celebrityja". Najopasniji je dio njegove masovne paranoje tvrdnja da je cijeli politički sustav korumpiran i "namješten" na štetu običnoga građanina. Nije riječ samo o izbornom procesu koji on dovodi u pitanje lažno govoreći o izbornoj prijevari iako za to nema dokaza. Ozbiljnija je tvrdnja da je cijela politička struktura namještena na štetu običnih ljudi.

Trumpova prijetnja da možda neće prihvatiti izborne rezultate dovodi u pitanje legitimitet demokratskog sustava i mogla bi potkopati djelovanje administracije Hillary Clinton. To bi moglo čak voditi i do nasilja jer bi njegovi pristaše mogli djelovati u skladu s njegovim prijetnjama različitim manjinama ili vladinim institucijama. Trump je čak sugerirao da je Obamina Bijela kuća, zajedno s Hillary Clinton, angažirana u velikom zataškavanju kad je riječ o njihovim vezama s međunarodnim terorizmom. U jednom je trenutku čak ustvrdio da su Obama i Clinton osnovali ISIS. U Trumpovoj kampanji nema razlike između istine i laži. Svaka se optužba može osmisliti kako bi se diskreditirao oponent i potpalili masovna histerija i bijes. Ako njegovi pristaše djeluju prema tome i ne priznaju predsjedništvo Hillary Clinton, SAD bi se mogao suočiti s godinama nemira. Na sreću po Ameriku, velik je broj ljudi prozreo Trumpovu fasadu i shvatio da se predsjednički položaj ne može dati nestabilnom i paranoidnom egoistu. Mnogi su zaprepašteni Trumpovim zapanjujućim nepoznavanjem bazičnih činjenica i njegovim ograničenim vokabularom te odbacuju njegove tvrdnje o utopijskom spasu ako postane predsjednik. Njegove slabosti bile su jasno izložene u tri debate u kojima je Clinton pobijedila prema svim većim anketama.

Iako Clinton nije popularna političarka, usporedbe s Trumpom ojačale su njezinu vjerodostojnost i sposobnosti. Unatoč pitanjima o njezinoj iskrenosti i rusko-WikiLeaks napadima na e-mailove Demokratske stranke, vrlo je izvjesno da bi Clinton mogla pobijediti na izborima 8. studenoga.

Trumpovi postoci stalno padaju. Ipak, svaki je dan nepoznanica i ne može se isključiti iznenađenje u posljednjoj minuti koje bi okrenulo sadašnje trendove. U svijetu pop-politike i predsjedničke zabave Trump bi mogao u studenome iznjedriti iznenađenje. To bi moglo biti neko šokantno otkriće iz hakiranih e-mailova Hillary Clinton ili veći teroristički napad na američkom tlu, što bi uvjerilo dostatan broj ljudi da su Trumpova ksenofobija i čvrst stav o imigraciji jedini način da se zajamči javna i nacionalna sigurnost.

Izvor: WASHINGTON MAIL & JUTARNJI LIST