12142019sub
Last updatepet, 13 dec 2019 9pm

Pokazna vježba mladog pukovnika Beare

Autor: Ćamil Duraković 

Kažu da su se 13. jula 1995. godine Ljubiša Beara, pukovnik Vojske Republike Srpske i Miroslav Deronjić, šef Kriznog štaba opštine Bratunac, u prostorijama Srpske demokratske stranke, žestoko svađali oko sudbine zarobljenih Bošnjaka na prostoru bratunačke opštine. Između njih spora nije bilo šta će biti njihova konačna sudbina, problem im je predstavljala lokacija izvršenja. Deronjić je predlagao da se ubistva počine u Milićima, Bijeljini ili Zvorniku, samo izvan njegove zone nadležnosti. Diskusija između dvojice, a kasnije i Momira Nikolića, vodila se uglavnom oko tumačenja različitih naredbi sa vrha.

Neslaganja o ubijanju Bošnjaka nije bilo, nikome od spomenutih ovo nije bilo prvo komandovanje procesom masovnog pokolja. Beara je bio pukovnik, učen u sistemu Jugoslavenske narodne armije.

Za "dobro" uvježbane oficire ljudsko lice je bilo nebitno pred naredbom. Upravo je ta ideja osnova za počinjenje tako masovnog i planiranog zločina kao što je genocid. U vježbama se nauči da se u stvarnosti prate naređenja.

***

Rođen sam 18. januara 1979. godine u selu gdje su rođeni moja majka i moj otac. Selo Luka, koje bi možda ostalo za svjetsku geografiju i nezabilježeno ime, ostalo izgubljeno među mnogim drugim "lukama" da nije bilo devedesetih. "Luka", naravno, nije nikakvo pristanište, na rijeci, na jezeru, već, koliko sam čuo, to dođe drugo ime za livadu. Banja Luka se prevodi kao Banova livada, stvar koju sam slučajno saznao u nekom usputnom razgovoru, pa mi je to pojašnjenje i ostalo.

Ubrzo nakon mog rođenja, selimo u grad. Danas sam na Vidikovcu - ko zna Srebrenicu, zna i gdje je naša porodična kuća. Drago mi je reći da živim sa svojom porodicom u Srebrenici. To je na nekim ranijim izborima i u politici često bila "veoma važna" stvar. Zamisli, postoji grad u ovoj Bosni gdje se političari dijele na one koji žive i one koji ne žive tu. A negdje bi, u normalnom svijetu, bilo nepojmljivo da ne živim u mjestu čijom se politikom bavim.

Za selo Luka kažu da je udaljeno od Srebrenice. Meni je nekako vazda bilo blizu, pa ne mogu baš tako lako reći do njega ima mnogo ići. Blizu je i Krušev do. Ali, karta kaže - daleko je. Daleko je toliko da je Luka 1995. godine bila u zaštićenoj UN enklavi Žepa, odvojena i odsječena od srebreničke slobodne teritorije.

Priča počinje paljenjem i rušenjem

Četrnaestog jula u osam ujutro je planiran početak akcije kodnog naziva "Stupčanica 95". Ubijanje i klanje na putu smrti je već trajalo, a Vojska RS-a je krenula u razbijanje druge UN zaštićene enklave Žepa. Bratunačka brigada je planirala napad iz pravca Podravanja, dalje prema Brestoviku, s ciljem da izađu na vrhove Brestovika, Orlovog kamena i Crnog vrha. Vlasenička brigada je krenula prema Završju, kako bi izbila na Zlovrh, baš onom koji se spominje u posljednjem incidentu. Nakon Kruševog dola i Luke izašlo bi se na vrata Žepe. Eto, tu ćeš naći priču o Zlovrhu. I o Luci.

Kada pogledaš u knjige, vidiš da za mnoga naša sela njihova priča kao da je započela baš onda kad su spaljena i do temelja srušena. Ali, eto, priča se na tome nije završila. Jer, ljudi se vraćaju.

Kuća po kuća, Luka se obnavlja. Nije kao nekad, ali je Luka tu, i u njoj Lučani. Svako malo obiđem svoje rodno selo, razgovaram s povratnicima, pokušavamo riješavati sve ono što ovoj mjesnoj zajednici treba da bi se održao povratak, da bi ljudi imali motiv da tu budu, da se ljeti čuje smijeh djece. I nekako grabimo.

Ali, sjećanja su bolna. Svaki čovjek sa cijele naše regije ima neku svoju tešku priču i sudbinu, dugi spisak najbližih kojih više nema, baš tako da prolazak uniformisanog lica, pucanj u daljini, ili neka tabla, ili znak što je vide uživo ili na televiziji izaziva nepovjerenje i strah.

I simbolika, i strateška važnost

Baš na tom mjestu, u kojem ima i simbolike, i takozvane strateške važnosti, vjerovatno je jednog jutra nekom od pokvarenih i zlobnih umova iz policije ili Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a palo na pamet da "odradi" jednu poluvojnu vježbu. I još kažu - nije jedina, rađene su još dvije-tri na drugim lokalitetima. Vježba valjda nije "pokazna", ili jeste, pokazna prema povratnicima.

Najavljena možda jeste, ali nije u zvaničnim dokumentima, a ni Bošnjacima sela Luka. Jer, zašto bi Republika Srpska najavljivala svoje predstave onima koji su prve mete njihovih "terenskih igrača" iz specijalne jedinice?

Da smo bilo gdje u Federaciji Bosne i Hercegovine danas i da se dogodi da neko iz specijalnih jedinica odluči odraditi nenajavljenu vježbu specijalaca i opkoliti neko srpsko povratničko selo, uvjeren sam da bi Sarajevo bilo na nogama. I s pravom bi bilo.

Bošnjački lideri bi se morali pravdati Valentinu Inzku, ili kome već od predstavnika međunarodne zajednice, tražilo bi se ko je odgovoran, da barem "neka glava leti" za tu glupost, a Radio-televizija RS-a bi održala vanredni program. Milorad Dodik bi prijetio da će poslati MUP-u RS-a da štiti Srbe povratnike, drama bi trajala danima.

Građani drugog reda

Međutim, "nije isto". Mi smo se, izgleda, morali naviknuti da smo građani drugog reda u RS-u. U tom sistemu nije vijest kada pretuku povratnika u Vlasenici, ili kada specijalci vježbaju "poznavanje terena" po bošnjačkim selima.

Kažu da je vježba dio rutinskog programa nove generacije "regruta" u paravojnim formacijama koje se razvijaju pod zamaskiranim nazivima specijalnih jedinica. Kako kaže direktor i ministar, "sutra trebaju poznavati teren", i naravno, pratiti naređenja. U tom odnosu se samo zna koja je naredba stigla iz Banje Luke.

Ovog puta su zablokirali put, čisto da se pošalje poruka. Spremni su. Vježbe policije RS-a više nisu oslobađanje taoca, sada se uglavnom svode na "brzu i efikasnu" opsadu povratničkih sela. Takve stvari nema u udžbenicima. Zapravo, vjerovatno ima. Morao je i Beara iz nečeg naučiti ono što je proveo krvavog jula 1995. godine. Koliko se on za taj trenutak spremao, da li je već odavno znao za zadatak na kojem će "volontirati"?

Jedno je sigurno - danas smo saznali koliko treba takvoj vijesti da stigne do Sarajeva. A odgovor? Prekasno ili nikada.

I tako, kad Banja Luka sljedeći put bude vježbala u Luci, možda odgovor iz Sarajeva nikome neće ni trebati, neće nas biti, navikli smo da nas nestaje...

Izvor: Al Jazeera

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...