08212019sri
Last updatesri, 21 avg 2019 11am

Obamin rat protiv ekstremizma i islamofobije

Autor: Erol Avdović 

Ako u Americi odete u apoteku i tražite da kupite, recimo antibiotik, nema šanse da ga dobijete bez liječničkog recepta. No, ako neko želi kupiti automatsku pušku, to će mu vjerovatno poći lakše za rukom. Uz dozu ne prevelike tržišne skrutiniziranosti, pušketina poput one (Sig Sauer MCX .223 – s 30 magazina i mnogo kuršuma u njoj), koju je koristio onaj manijak što je onomad, iz čista mira pobio 50 ljudi na Floridi – može dopasti u pogrešne ruke.

Nema sumnje - teroristički napad u Orlandu, još jednom je pokazao svu strahotu zločina iz mržnje, koji ima uvjete za ostvarenje! Ali, i to, šta posrnuli pojedinac, labilna, psihološki dezorjentirana i povrh svega - osoba zavedena radikalnom propagandom -- može učiniti kad joj je strahovito oružje na dohvat ruke!

Zbog svih tih nesretnih okolnosti -- s pravom je Adam Schiff, demokratski kongresmen iz Kalifornije, podsjetio da smo i ranije svjedočili kako ISIL-ova propaganda negativno utiče na radikalizaciju mentalno labilne, najčešće nasilne i agresivne – psihološki nestabilne osobe, bez obzira kako se zovu ili kojeg su etničkog porijekla. Orlando nas je samo podsjetio na to, nažalost preko najvećeg broja – masovno ubijenih ljudi u američkoj novijoj povjesti - od strane jednog dobro naurožanog nasilnika i maloumnika.

Čin masovnih pokolja nedužnih civila, čemu smo u Americi svjedočili više puta, naravno ne može ničim opravdati, ali ludost i nema niti traži opravdanje.

Međutim, odgovornost onih koji bi sve to mogli spriječiti, bar do krajnjih granica – sastoji se u dokidanju mogućnosti - od ambijenta do sredstava -- da se ta ludost ostvari. A budala je bilo i bit će.

No, neki bi iz ove posljednje tragedije, nažalost, opet htjeli profitirati – ne mareći za dugoročne posljedice. Amerika se oko toga opet politički polarizira, ali ii sasvim opasno približava nekom trenutku – poslije koga bi stvari još teže bilo ispraviti.

VAPAJ IZ BIJELE KUĆE

U samo 48 sati nakon napada u Orlandu, koji je izvršio nekakav ideološki travestit, s muslimanskim imenom, islamofobija je, čini se, dostigla svoj vrhunac s ove američke strane Atlantika. Na političkom obzoru, malo je ko, svih ovih proteklih godina vidio gore izdanje te političke pervertije. Uz Trampa i one koji su njegov populistički vjetar u leđa, a takvih prema raznim anketama – nije malo – sve je zaprijetilo da se izmakne kontroli.

Omar Mateen, rođeni Amerikanac, ali porijeklom Avganistanac, koji je odlazio i u džamiju “na brzu molitvu” i, volio popiti po koju u gay-barovima, bio nasilan prema bivšoj supruzi, i ko zna šta još sve ne. On je slika i prilika onoga što bi Donald Trump stavio u kategoriju “sumnjivog lica” sa Bliskog i Srednjeg istoka – i zbog čega neselektivno “puca” po svim muslimanima. Dodatna je nesreća što jedan veliki dio ljudi tome skandira.

Od kad je krenuo kroz razne forme i manifestacije, odmah nakon 11.septembra 2001.godine, nakon što je tadašnji predsjednik George W. Bush, prije napada na Avganistan u jesen iste godine izrekao prijeteću poruku svijetu “ko nije sa nama taj je protiv nas”, taj narativ koji terorizam veže uz sintagmu “islamski” nanio je neopisivo mnogo štete svijetu. O muslimanima da ne govorimo! No, sada doista prijeti Americi.

Mnogo je primjera, ali mjehur je čini se pukao onomad – odmah nakon napada u Orlandu.

To pokazuje reakcija američkog predsjednika Baracka Obame. Upravo on je iz Bijele kuće zavapio – da je stvar otišla toliko daleko, da se može oteti kontroli – na štetu Amerike i Zapada u cjelini.

Politikanstvo jednog Donalda Trumpa, naravno, samo je vrh ledenog brijega, kad je riječ o politici straha, koju - posljednjih desetljeća - republikanci ponajviše rabe za ostvarenje svojih političkih i izbornih pobjeda.

Bilo je samo pitanje vremena, kada će neki plitkoumni političar, spreman na sve radi ostvarenja svojih političkih i poslovnih ambicija, neodgovorno – do samog dna – radikulizira republikansku platformu – svlačeći je do rasizma i ksenofobije. Ali, što je dosta dosta je!

Predsjednik Obama odbacio je takvu politiku kao antiameričku. Rekao je, naravno, da je takva politika usmjerena protiv američkih vrijednosti – i da ona priziva najtamnija i najsramnija poglavlja u američkoj povjesti.

Iako Obama to nije izgovorio, jasno je da se radi o podsjećanju na nedolično ponašanje prema raznim etničkim grupama – kao prema američkim Japancima, koje je tokom Drugog svjetskog rata vlada u Washingtonu zatvarala u posebne logore u SAD.

Obama je osudio jezik mržnje koga Trump ne samo simbolizuje, već i uveliko prakticira. Upozorio je da cijele vjerske zajednice ne mogu biti optužene za saučesništvo u terorističkim djelima, poput ovog u Orlandu.

Ne spominjući eksplicitno Trumpovo ime, ali označavajući ga kao “političara koji twituje” – aktuelni američki predsjednik nije skrivao ljutnju i rezignaciju – zato što je jedan dio Amerike nasjeo na opasnu propagandu izglednog republikanskog kandidata za Bijelu kuću.

“Gdje će sve ovo stati”, upitao je Obama. Jer, ovoj jeftinoj eksploataciji straha od nepoznatog islama – koji se u narativu o terorizmu vezuje za sve muslimane – neće biti kraja – ako se o svemu, na pravi način ne progovori odmah. U tome se već uveliko i kasni.

“Hoćemo li (zato) da počnemo tretirati američke muslimane drugačije? Hoćemo li početi da ih izlažemo specijalnom nadzoru? Hoćemo li ih početi diskriminirati zbog njihove vjere” – upitao je predsjednik Obama. I, dodao ne manje važan upit:

“Da li se republikanski zvaničnici slažu s ovim. Jer to nije Amerika koju želimo – to ne reflektuje naše demokratske ideale. To nas neće učiniti sigurnijim. To će nas učiuniti manje sigurnim”.

OPASNA SEMANTIKA

Obama se gotovo okomio na one, koji ga, već dugo optužuju zbog “pogrešne terminologije”.

Ekstremno nasilje, koje je u korjenu terorizma s kojim se suočavamo – Obama, verbalno ne želi da reducira na “radikalni islamizam”, ili da sve to, još gore, pojednostavi na “islamski terorizam”.

Tu semantiku, već godinama, sasvim neoprezno, često pretenciozno, pa i neprecizno - upotrebljavaju ovdašnji mediji, da ne govorimo o čitavom ešalonu republikanaca.

Upotreba tih zapaljivih slogana – naravno neće riješiti problem niti će pomoći razjašnjenju uzroka krize: neće poraziti ISIL niti druge ekstremno radikalne skupine poput al-Qaide, ali hoće olabaviti antiteroristički front koga prvenstveno čine islamske zemlje.

Ta terminologija koristiće ponajviše ISIL-u, koji zavodi, regrutuje i intrumentalizira ljude, ili ih, samo, možda “inspirira” -- poput masovnog ubice iz Orlanda. Proglašavati tog manijaka sa Floride - nekakvim prototipom muslimana - više je nego opasan politički presedan.

Sreća je što prave riječi bira i demokratski kandidat za predsjedničke izbore i, to što je Hillary Clinton – sasvim jasno -- dio institucionalnog kontinuiteta, kojeg sada, kao svoju predsjedničku doktrinu dovršava Barack Obama.

Obamine pravilno odabrane riječi i nepopustljiv stav – da on neće dozvoliti derogiranje američkih vrijednosti i socijalnog tkanja američkog društva sastavljenog od ravnopravnih građanja bez obzira na rasu, boju kože i etničko porijeklo – važan su predsjednički temelj i za  Hillary Clinton.

Njene riječi, izgovorene u Pittsburghu, istog dana kad se predsjednik obratio iz Bijele kuće – uljevaju povjerenje da će islamofobija – zapravo – homofobija biti poražena demokratskim putem – na predsjedničkim izborima u novembru. Donald Trump bi zato trebao biti samo prolazno iskušenje.

Ne slučajno, Hillary je sve češće ponovlja mnoge Obamine stavove, portretišući Trumpa, nasuprot tome – temperamentalno nesposobnog za posao američkog predsjednika. I Donaldov ponovljeni poziv, odmah nakon tragedije u Orlandu – da se muslimanima doista zabrani imigracija u SAD – Clintonova je označila kao sasvim “sramotne riječi”.

“Historija će upamtiti šta smo mi uradili u ovom trenutku”, rekla je Hillary, pokazujući drugi smjer od onog, na koga, doista sramno upućuje Donald Trump i nakon Orlanda.

E sad, kao autor ovog osvrta želim opet nešto ponoviti: Da bi se pobjedio ili do krajnjih granica osujetio terorizam, da bi se izbjeglo i onemogućilo nepravedno izjednačavanje svih muslimana s nasilnim ekstremistima, koji ne biraja sredstva za svoje beskrupulozne ciljeve – milijardu i po muslimana mora unisono osuditi grupe radikalnih ekstremista. Jer ako progovori najveća većina – onda ta -- uzaludna manjina, doista nema šanse.

Ne može se samo čekati da samo odgovorni američki lideri poput Obame, Clintonove i mnogih drugih pobjede u ovoj, našoj generacijskoj borbi protiv mizernih stereotipa i agresivnog neznanja.

U međuvremenu, nadati se da će u Americi, u dogledno vrijeme, u slobodnoj prodaji, ipak biti lakše nabaviti antibiotike – nego ubojito, rafalno automatsko naouražanje.

Izvor: Avaz

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...