08212019sri
Last updateuto, 20 avg 2019 4pm

Perune, umro je Klej!

Autor: Miodrag Perunović 

Ovako je glasila poruka koju dobih od jednog svog prijatelja... Poslije nekoliko trenutaka praznine, u kojima kao da i sam iščekujem kakvu će posledicu kod mene izazvati pročitana vijest, rekoh u sebi: Eto, ode i on... Bože, koliko bi ove godine odlazaka poznatih, značajnih ljudi, velikih po svojim ostvarenjima i dostignućima. Prosto imam utisak kao da nam se šalje poruka, o kojoj treba da razmislimo? Sve njih javnost ispraća sličnim komentarima i konstatacijama: otišla je legenda, nenadoknadiv gubitak, obezbijedio je besmrtnost, vječno će živjeti... Nesumnjivo da je tako - što se tiče istorije, predanja, statistike, arhiva, i ukupnog ljudskog pamćenja. A, da li su ta njihova (naša) ostvarenja ujedno i ostvarenje pravog cilja i ispunjenje smisla postojanja? No, o tome i mojim razmišljanjima na tu temu, ne bih više ovom prilikom...

Klejova (Alijeva) smrt i njegov odlazak, slični su odlamanju velike kamene gromade od planine savremenog svijeta. Planina se zatresla, zastenjala i ostala okrnjena, posebno je taj potres osjetio onaj njen dio koji pripada svijetu estrade, i koji je vezan za nju učestvovanjem ili praćenjem. I svi su konstatovali značajnu prazninu: neki na planini, a neki u ličnim životima. Ja sam još jednom prepoznao nenadoknadiv gubitak za pozornicu kojom je on vladao, kao i dodatno gašenje jednog dijela mog života, koji se zvao boks! Rekoh, još jednom - jer prvi put, vrlo sličan doživljaj sam imao kada je otišao naš Mate Parlov.

Dok ovo pišem ležim u svojoj sobi i vraćam se na sam početak:

Rijeka Crnojevića - januar 1964. godine; igrajući se na ulici sa svojim drugarima čujem djelove žive rasprave grupe starijih: „Ma, nema nikakve izglede protiv Listona!... Ubiće ga!... Dva puta je jači od njega!... Miška (biceps) mu je pedeset santimetara... Jak je ka' međed! - A, gre'ota je, Klej je mlad, fin, lijepo boksuje... - Pa dobro, Liston je jači, ima jači udarac, ali Klej je brži, bolji tehničar, dobro izbjegava napade protivnika, možda bi mogao da ga nadmudri?
Tada sam iz razgovora sa drugovima saznao, o čemu pričaju ovi ljudi. Saznao sam da je u pitanju borba dvojice ljudi „na šake“! Samo što imaju nekakve rukavice, i da se bore u nekom „ringu“ koji je ograđen konopima (da nijedan ne može da utekne), a da će onaj koji pobijedi bit najači čojek na svijet! Neki bolje obaviješteni drugovi su mi objašnjavali: - Liston ti sve pobjeđuje nakautom, a to ti je: kad ga udari - pa ovaj pane u nesvijes! Tako će sigurno i ovoga Kleja... A, i on je dobar, mlad, brz, samo da je malo jači moga bi možda da pobijedi...

O, kako sam od tog trenutka počeo da strepim za tog Kleja, i da svim srcem navijam za njega, želeći da se dogodi čudo - i on pobijedi! U našoj maloj varošici niko još nije ni čuo za televizor, jedini prozor u svijet bio je radio.

Kada sam poslije nekoliko dana saznao da se dogodilo čudo - da je Klej pobijedio, mojoj sreći nije bilo kraja! Tada je posijano zrno bokserskog sjemena u moju dušu!...

Sjećam se kako sam po našem preseljenju u Podgoricu (tadašnji Titograd) 1966. godine, bio u mogućnosti da dobijam više informacija i budem u toku dešavanja koja me zanimaju. Kako mi je bilo teško kad sam čuo da Klej nije htio da ide u vojsku i da su ga zbog toga osudili na četiri godine (tada sam mislio da je on u zatvoru) i da neće moći da boksuje... Pa onda opet, sreće - kad su mu dozvolili da ponovo boksuje (1971). Sjećam se, kako sam često stajao pred velikim ogledalom (komoda, koju smo zvali “Psiha“) i u samoći imitirao Klejove grimase, koje pravi prilikom zadavanja udaraca, kao i njegov ples po ringu kojim sam bio očaran.

O njegovoj antologijskoj borbi sa Frejzerom, o ustajanju u 3-4 sata ujutru, strepnji i navijanju pored televizora, moglo bi se mnogo toga reći. No, ja ću sve to svesti na konstataciju: da svijet nikada prije ni poslije nije bio tako usredsređen na jedan sportski događaj, sem u slučaju kada je opet on bio glavni akter, a to je meč protiv Džordža Formena (1974). Isto tako, po mom mišljenju (a i mnogih bokserskih eksperata), najbolji meč u istoriji boksa je njegov treći meč protiv Frejzera, koji je kasnije nazvan: „Triler u Manili“. Bio je prvi bokser koji tri puta osvajao svjetsku titulu... Dakle, kad se sve sagleda, tačno je ono što je uvijek u svom hvalisavom stilu govorio: - Ja sam najveći, najbolji, najbrži, najljepši, najinteligentniji...! Opet, sebe i svoj način boksa sam je najbolje opisao u onih nekoliko nezaboravnih riječi: - Plešem kao leptir, ubadam kao osa!

Izvor: Vijesti

Foto: Savo Prelevic

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...