Kad prestane ići ukrug, Crna Gora će naprijed

Kad prestane ići ukrug, Crna Gora će naprijed

Autor: Milorad Đurković

Prihvatio sam tu ulogu, da vodim televizijski program te referendumske noći 21. maja 2006. godine kad je Crna Gora obnovila nezavisnost, kao profesionalac i čovjek sa dugogodišnjim iskustvom. I uradio sam to profesionalno, kao što bih bilo koji drugi povjereni posao.

No, kad su već počeli pristizati rezultati i bilo posve izvjesno da će Crna Gora opet postati samostalna, susreo sam se sa dobrim dijelom ekipe koja je već u 22 sata htjela da proglasi nezavisnost. Našao sam se u profesionalnim nevoljama i balansiranjima, ali mi je poslije bilo drago što nisam podlegao pritisku. Čekao sam da utakmica završi i tek onda da saopštim konačni rezultat.

 

Kasnije sam dobio deset, petnaest poruka od pojedinaca iz opozicije koji su mi zahvalili na profesionalnom radu. Stvarno je bilo dosta neugodno, ali imao sam dosta iskustva i dugo se bavio sportskim novinarstvom, pa sam mogao raditi bez problema sve, bilo koji posao, pa i to. Kad pogledam unazad, sve ove godine, svjestan sa da vrijeme svoje nosi i neko će nekad vidjeti da sam to radio – za 10, 20 ili više godina.

NEISKORIŠTENE PREDNOSTI

 

No, kad pogledam u sadašnjost ili vrijeme koje je pred nama postajem svjestan da Crna Gora svoje prednosti nije iskoristila. A mogla je. I dalje imamo probleme koji su duboki i istorijski dugački, stalno se oko toga vrtimo, nameću se teme koje nisu presudne, a mi bismo trebali da budemo jedna građanska država kako smo to i zapisali u Ustav. Daleko smo od toga.

Ovdje su i dalje duboke podjele upravo na tom nekakvom identitetu, a ključna je podjela na Crnogorce i Srbe, najjednostavnije rečeno. Ona je duboka i stalno se vrtimo ukrug, a ni politika se nije najbolje snašla.

Predubok je jaz između Srba i Crnogoraca, ali to se ne može riješiti dekretom ili odlukom bilo kog državnog organa. Imamo dva velika i više manjih jezika, dvije ključne crkve, obje pravoslavne, i sve nekako u dvoje.

Crnogorski apsurd je u tome i da je crkva izuzetno uticajna u dobrom dijelu društva, iako je bilo jako puno bilo nekrštenih nakon 1945. godine. O crkvi se raspravlja na način koji je ispolitiziran i zapravo je sve to u političkim vodama. Politika nas je prosto zgrabila i htjeli ne htjeli teško se iz toga izvući je jer sve postalo politika.

DVA EKSTREMA

 

Ovdje imate dva ekstrema. Kad govorite o identitetu hoće stalno nešto da se nametne, a to treba da je slobodna volja čovjeka. Čovjek je slobodan da se izjašnjava je li ovo ili ono. Nema tu temelja ni sistematičnosti da to nekako lagano da krene, iako postoje institucije kroz koje može lagano, temeljito i strpljivo da se dođe do određenog nivoa tolerancije.

Ono što doprinosi takvim stanjima je ekonomska situacija, ne možemo od toga bježati. No kad se to uredi i kad institucije rade kako treba, biće potpuno nevažno ko je Srbin, a ko Crnogorac ili neka druga nacionalnost. Ključ za sve – i danas, i u vremenu koje dolazi – jeste ekonomija. Bez obzira na sve ove balkanske priče i vjetrove, ako se tu nešto promijeni naći ćemo se u vrlo neugodnoj situaciji.

A za lijepog vremena stolicu ne možete da nađete u kafićima i tako nije samo u Podgorici nego i drugdje u Crnoj Gori. Te mlade generacije već su stasale, a ne znaju šta je rad, ustati rano i ići na posao, raditi osam sati, zaraditi onoliko koliko se može. Da ih pitate hoće li raditi za 300 eura neki posao, odgovorili bi negativno. U isto vrijeme, idu u inostranstvo i nije im teško da u nekom od kafića ili drugdje rade i po 12 sati dnevno, stanuju u zajedničkim sobama, a svaki euro i dolar znaju kako su ga teško zaradili. Oni koji ostaju, oslone se da ih vuče porodica, baba ili đed, pa se zadovoljavaju da imaju dobar telefon ili samo za kafu ili izlaske. Ako imate nekoliko hiljada ljudi sa fakultetskim diplomama na birou – sve je jasno.

KAKO POSTATI PRISTOJNA DRŽAVA

 

Da bi i njima, ali i svima nama bilo bolje, mnogi preduslovi moraju da se ispune da bi Crna Gora vremenom, a to vrijeme može da se mjeri i decenijama, došla u poziciju da bude pristojna država. Možda neke generacije koje su stasale to mogu i dočekati, pa i da uspiju u toj Evropskoj uniji. Podsjećam da postoje države, čak i iz bivše Jugoslavije, kojima tamo u EU teško ide. Zato se treba nadati, iako su stvari takve kakve su...

Oni ljudi koji budu vodili Crnu Goru i koji shvate da moraju stvarno temeljito i pošteno raditi, kad politika bude bar minimalno poštena profesija, kad političari budu zaista ljudi koji su izabrani, ali koji rade u duhu javnog posla i okrenuti javnom interesu, tada ćemo stvoriti temelje za bolju Crnu Goru.

Izvor: Al Jazeera