08212019sri
Last updateuto, 20 avg 2019 4pm

Hillary sada zna: Bit će đavolski teško

Autor: Erol Avdović 

Nakon pobjede u Indijani, Donald Trump je praktično primorao svog vrlo grlatog oponenta Teda Cruza, koji to nije uopće najavljivao -- da se povuče iz predizborne utrke za republikansku predsjedničku nominaciji. Time je pokleknuo i partijski establishment konzervativaca.

Ne čekajući ni časa, Reince Priebus, predsjednik Republikanske stranke, odmah nakon te pobjede proglasio je Trumpa očekivanim kandidatom svoje stranke na predsjedničkim izborima u novembru. I pozvao sve republikance da se ujedine iza njega. Sve do Indijane, republikanci su bili kao rogovi u vreći. 

A onda je u srijedu od daljnje izborne utrke odustao i guverner Ohioa - John Kasich. Tako je Trump poslije samo 11 mjeseci kampanje ostao sam na pobjedničkom tronu republikaca. Bez formalnog političkog iskustva on je iz izborne utrke izbacio neke najmoćnije senatore, guvernere, ili pripadnike političkih dinastija - s daleko većim izgledima od njegovih.

Zato će republikancima biti teško sastaviti neku homogenu partijsku vojsku - za finalni okršaj s Hillary Clinton, jer oni  su se baš polarizirali oko Donalda. No, proces ujedinjena je krenuo. 

Hillary to zna i posebno je malo veseli što je Trump, iako nezvanično, ipak dobio nominaciju prije nje.

STRATEGIJA UGRIZA

Iako je još favorit među domokratama, ona se tek treba opraviti od novog poraza. Te izgubljene bitke ne znače izgubljeni rat, ali je uveliko usporavaju. 

Nepopustljivi Bernie Sanders, porazio ju je ovaj put u Indijani. Osvojio je i novi – ne tako beznačajan paket delegata (83), taman toliko da Clintovoj, pored sve brige o Trumpu - zagorča naredne izborne dane. Trajat će to kaže Sanders, sve do julske konvencije demokrata u Filadelfiji. 

Tako se Hillary mora još politički hrvati sa njim, jer joj nanosi nepredvidive izborne ožiljke. Trump će sve to sigurno koristiti u svojoj izbornoj kampanji. On se sad može mirno posveti samo Clintonovoj. 

Pokušavajući da bar nominalno zanemari Sandersa, Hillary sada zna da s Donaldom, na generalnim izborima za Bijelu kuću, 8. novembra neće biti nimalo lako. I neće biti prijatno! Puno će prljavog veša i kostura izaći iz ormara na vidjelo. Trump se neće libiti od niskih udaraca.

Donald Trump je postao poznat po tome da žestoko politički zagrize svoje protivnike, i onako ovlaš -- kao da ogovara svoje komšije, počne prepričavati  detalje iz njihovog političkog, poslovnog, ili nerjetko - intimnog života. Onda ih pusti - da politički krvare, koprcaju se u šoku i, da eventualno sami politički kolabiraju. 

Slučajno ili ne –  nekoliko puta, uoči izbora u Indijani on je na svoj, krajnje sugestivan način podsjetio američku javnost, kako je ovdašnji tabloid “National Inquirer” objavio neka nova saznanja o ocu Teda Cruza. Odmah nakon toga i nakon što ga glasači nisu podržali -- on se, kako je rekao "teška srca" povukao iz utrke. 

Koristeći TV mreže koje se još zabavljaju njegovim stilom, psovkama i pričama koje se ne govore pred djecom – Trump je, ovaj put blago, skoro naivno ispričao kako je Cruzov otac, Rafael – navodno snimljen s atentatorom na predsjednika Johna Kennedya, u augustu 1963, u New Orleansu. 

Radi se omraženom o Lee Harvey Oswaldu, za koga se tvrdi da ja bio na platnoj listi SSSR-a i Kube i, da je ispalio fatalne metke u predsjednika Kennedya, u Dallasu, u novembru iste godine.

Džaba što je doskorašnji najozbiljniji Trumpov rival medju republikancima – senator Cruz, vidno gubeći živce pred TV kamerama, pomjeren iz političke i osobne ravnoteže – iz petnih žila pokušavao da dokaže kako je njegov otac  – zapravo žrtva Castrovog režima. I da je ptošao kroz torturu na Kubi. 

Cruz je  tog istog dana sasvim Trumpa nemoćno nazvao i “patološkim lažovom”, koji laže šta zine i sam vjeruje u te laži… Ali, ništa! 

Kad svoje protivnike, već obori na noge, Trump im kao u klasičnom dvoboju, nakon pobjede izrekne hvalospjev i jednu vrstu priznanja - kao političkog rekvijema. Ali, nikad izvinjenje, bez obzira što ih je vrijedjao i nazivao najpogrdnijim imenima. 

Tako je bilo i u slučaju Teda Cruza (rođenog 1970), i prije toga Marka Rubia (rođenog 1971). I njima se na kraju zahvalio kao pametnim i hrabrim kandidatima. I, onako ironično -- najavio njihovu sjajnu političku budućnost, jer radi se o životnim i političkim poletarcima. 

Ko bi rekao, Trump će ovog 14. juna napuniti 70 godina.

MANIPULACIJA S PREDRASUDAMA

Istina je jedno, a predrasude, s kojima Trump medijski sjajno i pučki spektakularno manipuliše – drugo. Iako ne sasvim orginalno, one su njegovo najubojitije izborno oružje. 

Stereotipne prozivke s kojima kao s municijom puni svoje izborne topove – on nije izmislio. 

Te riječi su dio onog istog političkog baruta, kojeg republikanci, ali i demokrate neselektivno troše od 11.septembra 2001. godine i ere Georga W.Busha. 

Doduše, čini se da je Trump  to već doveo do perfekcije, kroz ruralnu ili urbanu komunikaciju -- punu lokalnih uličnih fraza. Te često priproste riječi se, očito, brzo prilijepe za podsvjest prosječnih Amerikanaca.

Koga Trump nazove “rospijom”, tom je gore nego da je stvarno rospija. Znate ono: Gore je da vam izađe ime da ste ono što niste – nego da ste to u stvarnosti.

Sve što je osvojio u ovoj izbornoj utrci, u kojoj su ga pretenciozni političari – od samog starta proglašavali autsajderom – Trump je osvojio na prvu loptu. Iznenadio je i političare i medije.

Kombinacijom moćnih slika, kičastog dekora, ali i pametno odabranih nedovršenih rečenica, aktivno je angažovao i oblikovao svoju odanu publiku kao gorljive najvijače, ostavljajući iza sebe neko pasivno javno mnijenje. Time ih je motivirao da formiraju negativnu sliku o njegovim protivnicima - kao protivnicima Amerike. I, da svoju ljutnju zbog mnogo čega pretvore u glas za njega. 

Bez velikog otpora, Trump još jedri na opravdanom ili neopravdanom strahu, pa i paranoji mnogih Amerikanaca. A oni mu, u potrazi za, nažalost - autokratskim liderom, još uvjek više vjeruju nego što ga provjeravaju.

Kao da su zaboravili na onu Reaganovu maksimu: "Mi vjerujemo, ali provjeravamo" ("We trust but we verify"). 

Uostalom Trump sada gradi jednu novu političku koaliciju u Americi, u kojoj čak i među republikancima -- možda uskoro Reagan uskoro neće biti najpopularniji političar.

U tome mu pomaže činjenica da je, iako poznat javnosti -- Trump skoro nov - novcat u politici. I svakako drugačiji; do sad je sam finasirao svoje izbore, pa malo kome šta duguje. A igra i protiv uveliko zastarjelih i “dosadnih” pravila političke korektnosti. Svakom je svašta bio spreman u brk reći.

Uostalom, onomad je jedini izrekao rečenicu, koja će dugo odzvanjati kao eho na brisanom izbornom prostoru –  kad u novembru  krene teška izborna artiljerija: 

“Da je Hillary Clinton kojim slučajem muškarac, za nju bi glasalo svega pet posto Amerikanaca”, rekao je. 

Njena jedina karta, jeste u tome što je žena, tvrdi naduveni Donald, koji će sigurno imati problema sa ženskim glasačima, ne samo zbog toga.

Doista, Hillary, sada zna da sa Trumpom neće biti lako. 

Zapravo njegov uspjeh leži u bestidnom političkom kameleonstvu. 

U tome što je prije podne liberal, oko podne centristički “konzervativac”, a navečer neki novo-otkriveni republikanac. 

Trump, dakle nije, kao što je to rekao slovenski filozof Slavoj Žižek – samo liberal. Ne! Trump je od svega pomalo. Jedino uvjek isto – udara iz sve snage. Kao po nakovnju. 

Najavio je već najavio da će krenuti na Clintonove s žestinom s kojom nikad niko, ranije, nije išao protiv njih. U tim će se nasrtajima vjerovatno služiti istom taktikom – otrovnih ugriza – otvarajući mnoge već adaktirane afere. Miris povjesnog naftalina njemu očito ne smeta.

Računa se da će na tapet doći milionske donacije Clintonove fondacije u New Yorku, njihovo već enormno osobno bogatstvo, prelistavanje poslovnih knjiga, ali i njihov moralni karakter, s ko zna kakvim detaljima. Tome se Hillary za sad samo kiselo smije. A Trump je mrtav ozbiljan.

Ima doduše još jedna njena karakteristika od koje će Trump sigurno na svoj način praviti izbornu pogaču i pokušati da posije nedoumice na Hilarin račun. 

Osim što igra “na kartu” da je žena, ona ponekad, doista ne može sakriti svoje duboko uvjerenje, da je nekakvom sudbinom “predredjena” – i da ima urođeno pravo (“entitled”), da bude predsjednica. Da je to slijedi kao političko naslijedje. Valjda zato, jer je već bila Prva dama Amerike, senator i šefica američke diplomatije. I što je neke stvari javno propatila.

Zbog toga, kao da zaboravlja – koliko glasači preziru “stare face”, koje su dugo dio njihovih života i, još više, predstavnici status quoa. Na to je nedavno upozorio i New York Times.

NESLANE ŠALE

Kao i drugdje, i američki birači su često u stanju izabrati nekoga na svoju štetu. Ne žele onoga čije poteze unaprijed "znaju" ili umisle da ih mogu predvidjeti. Amerikanci su skloni i eksperimentu, ma kako tragične posljedice sve to može imati.

Manje im je važno hoće li Trump započeti nove trgovačke ratove s Kinom, Japanom ili susjednim Meksikom. 

Kao da ne brinu dovoljno i hoće li biti sklon laganom potezanju obarača, poput predsjednika Harry Trumana, s kojim ga uspoređuju; hoće li biti spreman upotrjebiti atomsku bombu.

 I dok svijet strepi, čini se da se Amerika s Trumpom još uvjek zabavlja. 

Ali, Hillary doista zna, kako bez obzira na Billove partije golfa sa Donaldom i, odlazak na njegove svadbene terevenke – s ovim njujorškim milijarderom neće biti nimalo lako. 

Amerikancima pak, kao da je dosta starih laži. Oni, kao da hoće nove, umotane u iluziju stare veličine jednog svijeta super-moći, koji je prohujao s vihorom. 

Upravo zato još vjeruju sve ono što nam Trump neodgovorno obećava. "Učinit ćemo Ameriku opet velikom". Kao da ona već nije velika!

Vjeruju eto i u izgradnju “visokog zida” na granici prema Meksiku, iako u New York Timesu tvrde, da imaju snimljenog Donalda, kako govori – da i s tim obećanjem samo šalio.  

Dobro je da bar Hillary zna, kako s tim šalama neće biti lako, jer narod ponajviše vjeruje u ono u šta želi.

Tako je to, inače, kad se misleći građani pretvore u narod koji slijedi umjesto da misli. Mi koji smo to osjetili na drugom kraju, jednog drugačijeg svijeta, pribojavamo se toga, ovdje u Americi.

Izvor: Avaz

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...