Oprosti nam Jadranka

Oprosti nam Jadranka

Autor: Dženita Čolak 

Uz njene pjesme odrastale su generacije, i odrastat će. Reći će mnogi i "sve je mogla ona" i "što je nema". Rođena Sarajka Jadranka Stojaković tiho nas je napustila nakon teške borbe sa multiple sklerozom. Otišla je, a svog Sarajeva nije se nagledala... Onog grada što se nije udostojio održati niti jedan humanitarni koncert kako bi pružio podršku svom djetetu u najtežim trenucima, a rasipa se novac iz mjeseca u mjesec na doprinose za "istaknute, zaslužene i slobodne umjetnike".

Život legendarne kantautorke Stojaković ugasio se u banjalučkom domu "Ceritas". Okružena instrumentima, tekstovima, slikarskim platnima i kistovima, posljednjih godina života snagu je pronalazila u umjetnosti, koja je nikada nije napuštala. Posljednjih mjeseci  izdale su je ruke, noge, a onda i cijelo tijelo. Kobna bolest koju je dobila nakon pada sa bine 2009. godine uzela je maha i onesposobila Jadranku da radi ono što je najviše voljela...svirati i slikati.

Međutim, ona nikada nije  izgubila onu svoju toplotu i osmijeh zbog kojih je osvajala mnoga srca. Život je nije mazio, uvijek se borila, a tih najtežih dana nije se prestajala zahvaljivati svima koji su joj poželjeli dobro i pružili pomoć.

Nažalost, mnogi su napustili Jadranku prije nego je ona od nas otišla. Tek poneki skromni kolega velikog imena i čistog obraza znao je posjetiti u domu. Drugi su želje da se Jadrankina zaostavština sačuva od zaborava iskazivali putem društvenih mreža, čime će se vjerovatno "hvalisati" i nakon njene smrti. Ali, nikada na trgu njenog rođenog i nikad prežaljenog grada, kojim se nije uspjela prošetati u najboljim godinama, nisu se začule "Što te nema", "Sve smo mogli mi", "Čekala sam čekala",  "Muzika je svirala", "Čarobnjaci", "Tijesno doba"...Sramota.

Svaka čast Željki Joksimoviću, Harisu Džinoviću, Jeleni Tomašević, Romani, Ivi Ćurić, Maji Tatić, Zdenki Kovačiček i Marku Bošnjaku. Oni su donatorskim koncertom u banjalučkom kulturnom centru "Banski dvor" u februaru ove godine prikupljali neophodna sredstva za Jadrankimo liječenje. Veliki pozdrav i Muzičkoj omladini Novog Sada što su humanitarnim koncertom Jadranki omogućili kupovinu skupih lijekova iz inostranstva. Hvala i spisateljici Milki Čeremidžić na knjizi "Boje zvuka" kojom smo postali bliži sjećanjima i razmišljanjima naše Jadranke. I eto, toliko od pozdrava, ostale su samo puste želje da ćemo se uspjeti odužiti ženi koja je simbol muzike i baštine naše nam bivše države i grada Sarajeva.

A sve je mogla Jadranka. Mnogi muzičari često kažu da je u životu napravila samo jedan od svojih hitova, koji se neprestano vrte po radio i TV stanicama, izvode na brojnim nastupima, svirkama i koncertima, Jadranka ne bi morala ništa raditi da bi lagodno živjela. Šizofreni sistem  vrednovanja i imenovanja bh. umjetnika koji vazda zakaže, itekako je zakazao i u slučaju sarajevske kantautorice. Otišla je u Japan u potrazi za boljim životom, vratila se svom Sarajevu, teško oboljela i posljednje pare trošila na lijekove, ali nikada nije dobila status samostalnog estradnog umjetnika. Navodno, nije ispunjavala kriterij jer nije imala adresu prebivališta na području Kantona Sarajevo.

Eto, neka kriterije ispunjavaju oni "istaknuti, zasluženi i slobodni umjetnici" što će stati u prve redove da se oproste sa ženom koja je toliko uradila na očuvanju naše baštine, kojoj se nikada neće moći odužiti, a čija djela nikada neće isčeznuti.

Oprosti nam Jadranka

Izvor: Avaz