08212019sri
Last updateuto, 20 avg 2019 4pm

Tri pričice o Srbima i Bošnjacima

Autor: Dragoljub - Draža Petrović

Odmah posle Dejtona, kao reporter Naše Borbe, dobrovoljno sam se javio da odem u selo Jusići kod Zvornika, gde su upali Bošnjaci povratnici, namerni da zauzmu svoja ognjišta. Postavili su straže i u svoje razrušeno selo nisu puštali nikoga sa strane.

Sa kolegom kamermanom, freelancerom, autobusom sam stigao do Zvornika, onda smo kilometrima peške, uzbrdo, išli kroz srpska sela, gde su nam meštani govorili da smo malo ćaknuti, jer ćemo "tamo gore stradati".

Jedan meštanin, vlasnik lokalne prodavnice, ipak se ljubazno ponudio da nas kolima odveze donekle.

- Tamo ni IFOR ne zalazi, rekao nam je kada nas je ostavio na prašnjavom putu, u nekom šipražju.

Još malo peške, a iz žbunja pojavili su se neki ljudi. Ispostavilo se, čuvari sela Jusići. Kolega je počeo da vadi razne inostranepresslegitimacije, a onda je usledilo pitanje:

- Odakle ste?

- Iz Beograda! Novinari, odgovorili smo podignutim tonom, priznajem, uz dozu opravdane treme, jer smo danima pre čitali razne priče o povratnicima u Jusiće, nekakvim zločestim "mudžahedinima", kojima je bila preplavljena beogradska štampa.

Prišao nam je onda plavokosi momak, čiji nas je smešak u početku zbunio.

- Iz Beograda ste, rekao je, a nama je tek to bilo loš predznak.

Onda je još više raširio osmeh.

- E, svaka vam čast! Došli ste čak iz Beograda da napravite priču o nama. Hajde kod mene u kuću.

Odveo nas je u neku kuću, na čijim spoljnim zidovima su se videli tragovi pucanja. I prvo što nas je pitao:

- E, je l' znate Muju, radio je prije rata kao kelner u Hotelu "Balkan" na Terazijama?

Naravno da nismo znali Muju, ko bi pohvatao imena svih beogradskih kelnera, ali mi je ta "postdejtonska" rečenica po ko zna koji put postavila pitanje:

- A što smo mi uopšte ratovali?

Prodavač 'originalnih' parfema sa Arizone

Posle sam o tome razmišljao stotine puta. Išao sam, recimo, da pravim reportažu na pijacu Arizona kod Brčkog. Tada je bila okružena tablama "Pazi, mine!"

Startovao me prodavacfalšparfema upakovanih u debeli celofan, koji je lunjao po prašnjavom drumu i kleo se svima redom, i u babu i u staru majku, da su parfemi original, koštaju tek 30 konvertibilnih maraka (15 eura).

- Ne zezaj, kakav original, rekao sam.

- Matere mi, probaj, brzom brzinom skidao je celofan sa kutije parfema "guči", "original", i štrcnuo nekoliko puta po nadlanici.

- Pomiriši, bolan, original...

- Ej, pa nismo mi majmuni, branili smo se.

- Evo, za deset maraka, može za osam, nema nigdje za tol'ko. Original, uporan je bio, ali onda je počeo da namešta cvikere za sunce, otvorio dušu, iskreno...

- Slabo ide... Ranije, prije dvije-tri godine, ovdje se moglo zaraditi. Prodavao ja parfeme za 20-30 maraka [10-15 eura], bez razmišljanja kupovali. Sad niko neće ni za deset.

- Što niko neće?

- Eh! Osjetili da nije original. Na ovoj pijaci su jedino oni tamo šporeti original, a sve drugo jefalš.

Zatim je nestao između sklepanih daščara na magistralnom putu Orašje - Tuzla, gde je od Dejtonskog sporazuma postojalo čudo zvano Arizona, pijaca nastala na nekadašnjoj liniji razgraničenja Srba i Hrvata.

Upravo je tu njegovo veličanstvo novac ponovo spojilo do tada zakrvljene "balije", "ustaše" i "četnike".

I na kraju mi je onaj poklonio jedanfalšparfem.

- Hej, volim Beograd! A to što smo ratovali, to su krivi ovi odozgo, pokazao je glavom u pravcu oblaka.

Samirova žalost za žrtvama

Onda sam 2009. godine otišao u Srebrenicu, kao reporterDanasa.

Gradić uskih strmih ulica, okružen brdima, nad kojim se nadvila pomalo jeziva izmaglica izmešana sa oblacima, odavno, činilo mi se, nije predratna bosanska kasaba u koju putnik zabasa kad zaluta, ili je na proputovanju.

U Ulici maršala Tita, na pločniku, starac je prodavao borovnice, tri evra kilo, sveže ubrane tog jutra u brdima, gde, osim berača šumskog voća i pečuraka, već duže od dve decenije ponekad možete sresti i forenzičare.

U Potočarima sam sreo Samira, koji je došao da se oprosti od nekoliko prijatelja. Rekao mi je da mu je žao i kad prođe pored groblja u Bratuncu, gde leže srpske žrtve rata.

- Nije nam ovo ništa trebalo, imali smo najljepšu zemlju, bilo je hljeba za sve... Nego, novinar, gdje si kupio taj kačket Mančester Junajteda, interesovalo ga je, raspitujući se još da li znamo Dejana iz Beograda, druga iz vojske, poslednje generacije pred rat, iz karaule na granici sa Austrijom.

Tako da kad god ovih dana čujem ponovna prepucavanja između Beograda i Sarajeva - tačnije, između političara iz ta dva grada - setim se onog "mudžahedina" iz Jusića, prodavca parfema sa Arizone i navijača Mančestera iz Potočara.

I upitam se: što nama četvorici ne dadoše da sednemo za sto, nego uvek za sto sedaju oni koji ne vole da spajaju stolove ni u kafani.

Izvor: Al Jazeera

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...