09162019pon
Last updatened, 15 sep 2019 9pm

Putin nije vatrogasac

Autor: Bernard-Henry Levy

Ono što je jasno u Siriji je ovo: Nema dobrog rješenja!

Tamo ne postoji dobro rješenje još od one crne srijede avgusta 2013. godine, kada je ratna mašinerija sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, korištenjem hemijskog oružja, prešla „crvenu liniju“ za koju je američki predsjednik Barack Obama upozorio da može izazvati američki vojni odgovor. Umjerena opozicija je mirno stajala, a Islamska država Irak i Levant još nije izašla iz sjenki. Ipak, Obama se u posljednjem minutu odlučio za promjenu „nalijevo krug“ i nije intervenisao.

Ta greška se ne može povući. No, u paklu loših rješenja koja se nude Siriji, neka su gora od drugih. A jedno za koje se zalaže ruski predsjednik Vladimir Putin je vjerovatno najpaklenije od svih.

Ruski vazdušni udari koncentrirali su se na ciljeve kod gradova Idlib, Homs i Hama – područja gdje, kako navode nezavisni posmatrači, pratioci džihadista i drugih grupa koji analiziraju video snimke koje su ruske vlasti lično postavile na internet, nema Islamske države. Ovo znači da je primarni cilj ruskih napada slabljenje cijele opozicije, uključujući i demokratsku opoziciju, koja se bori protiv Assadovog režima.

Cilj ruske intervencije, stoga, nije da pridonese „borbi protiv terorizma“, kao što propagandisti Kremlja tvrde, već da povrate političku kontrolu, po svaku cijenu, režima koji je u samom startu kreirao terorizam. Preciznije rečeno, ruski cilj je da spasi (nakon dugog perioda podrške u oružju) diktature koju američki i francuski zvaničnici opisuju kao odgovornu za smrt više od 250.000 osoba od 2011. godine. Ponašanje režima je, bez sumnje, takođe ojačalo užasavajući rast ISIL-a, što je osiguralo adut za Assada u nastojanju da dobije međunarodnu podršku – a Rusiji smokvin list.

Neko može kazati kako je prošlost – prošlost i da, kada se govori o generalnoj nesreći u Siriji, ruska intervencija ima barem jednu dobru stvar u zaustavljanju slobodnog pada ove države. No, prva posljedica Putinove ofanzive – u kojoj se koriste metode provjerene u dva čečenska rata i neopterećene, blago rečeno, oprezom zapadnih oružanih snaga – biće povećanje, a ne smanjenje, broja civilnih žrtava.

SIRIJSKI KUNDUZI 

Svijet je sa pravom bio užasnut posljednjom američkom grubom greškom u bombardovanju bolnice Ljekara bez granica u avganistanskom Kunduzu. No, koliko će sirijskih Kunduza biti rezultat ruskih vazdušnih udara ukoliko Kremlj nastavi više koristiti nenavođene bombe umjesto navođenih? (Ovo je samo jedan od primjera ruske taktike, no jedan koji otkriva koliko Putin planira voditi svoju posljednju stranu avanturu.)

I da li može iko, makar na trenutak, povjerovati da će ruska intervencija olakšati, a ne otežati, sirijsku izbjegličku krizu? Putinove metode primoravaju desetine hiljada civila da bježe od nasumice vođenih vazdušnih udara, čime se čisti put smrtonosnim jedinicama režima koje su u posljednjim mjesecima pokazale znakove umora i čime se uništavaju preostale nade stvaranja efikasnih sigurnih zona u sjevernom Jordanu i južnoj Turskoj.

Sada će se i posljednji nositelji protivljenja režimu pojaviti na ulicama Evrope. Međutim, oni se neće pojaviti na cestama Rusije: za razliku od Njemačke i Francuske, Putin neće oklijevati da izbjeglicama, dok im teroriše sjutrašnjicu, zalupi vrata pred nosem.

Jednu vijest su prenijeli ruski mediji, ali ona nije privukla pažnju Zapada - nosač raketa Moskva, sa svojim desetinama projektila protiv aviona, stigao je u Latakiju. 

No, ISIL, što svi znaju osim Putina, nema vazdušne snage koje treba obarati. Prije će biti da će Kremlj legitimnom metom smatrati svaki avion koji bude prolazio iznad teritorije za koju bude smatrao da drži pod svojom kontrolom.

I, zbog činjenice da bi takva letjelica obavezno imala zastavu Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske, Turske ili neke druge članice koalicije koja se bori protiv ISIL-a, nije teško predvidjeti kako bi rusko miješanje dovelo do međunarodne eskalacije građanskog rata u Siriji.

Na sreću, još nijesmo došli do toga. No, nemojmo se pretvarati da ruske vojne operacije, koje su do sada samo za cilj imale osigurati Rusiji vlasništvo nad sirijskim vazdušnim prostorom i zaštitu svojih interesa na tlu, jačaju napore za poraz ISIL-a.

ODVLAČENJE PAŽNJE

Putin nije samo vatrogasac koji stvara požare. On je imperijalista starog kova. Njegova operacija u Siriji je djelimično stvorena da odvuče pažnju od njegovog cijepanja Ukrajine. I njegove slabo prikrivene prijetnje baltičkim državama, Poljskoj, Finskoj i sada Turskoj - čiji su vazdušni prostor i odnose sa NATO-om testirali ruski avioni – otkriva strategiju agresije koja ima svoj glavni cilj u slabljenju Evrope.

Evropljani moraju uvidjeti Putinove namjere prije nego što bude prekasno. U Francuskoj, pjesma sirena za smirenje postaje nacionalni poziv za okupljanje, od ekstremno-desničarskog Nacionalnog fronta do ekstremno-lijevih elemenata, kao i među sve većim brojem političara svih boja. Zaista, Kremlj je marljivo uzgojio partijske sekretarijate širom Evrope. Mreža nevidljivih veza stvorila je ono što bi se moglo nazvati „Putinovom strankom“ u Evropi.

Da Putinova partija mami samo uobičajene evropske narodnjačke demagoge, od Nigela Faragea u Velikoj Britaniji do Viktora Orbana u Mađarskoj, to bi bilo dovoljno loše. No, čak kad i oni lideri za koje se normalno smatra da su odgovorni državnici, poput italijanskog premijera Mattea Renzija, počnu opravdavati Putinove poteze, Evropa rizikuje da protraći onu sigurnost na kojoj je stvorila svoj prosperitet.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...