09162019pon
Last updatened, 15 sep 2019 9pm

Đukanović nije Messi

Autor: Andrej Nikolaidis

U nedjelju, 27. septembra, počinju (još jedni) protesti u Podgorici. Organizuje ih Demokratski front.

Ovakav je plan: narod će se na protestima okupiti pred Skupštinom u Podgorici. I tamo ostati sve dok se Đukanović ne povuče i vlast ne preda Nebojši Medojeviću i Andriji Mandiću. Da bi građanima koji se odazovu na molbu za rušenje Đukanovića bilo koliko-toliko udobno, Front je obezbijedio tople obroke i šatore u kojima građani mogu noćiti. 

Što bi u Podgorici rekli: važi, završeno vam je to.

Neka vas ne zavara to što taj plan zvuči glupo, izgleda glupo i djeluje glupo – taj plan jeste glup. 

Prije svega, Đukanović je dokazano neosjetljiv na pozive da se, nakon četvrt vijeka koje je proveo što kao premijer, što kao predjednik Crne Gore, blagoizvoli skloniti s vlasti. Svaki put ista priča: neko traži da Milo ide, a Milo kaže - vlast ćete morati osvojiti na izborima. On na vlast, doduše, nije došao izborima, nego pučem, ali je u međuvremenu, što bi se reklo, demokratski sazrio, te danas u Crnoj Gori nema čovjeka koji ima više povjerenja u demokratske procedure od njega. Slavni engleski fudbaler Geri Lineker je govorio kako je fudbal igra loptom u kojoj učestvuju dvije ekipe a pobjeđuje Njemačka. U Crnoj Gori, izbori su procedura u kojoj učestvuje više partija, a pobjeđuje Milo Đukanović.

Kad smo već kod fudbalske terminologije... Đukanović nije Messi – talenat i majstorstvo nisu ono što mu obezbjeđuje prevagu. Igra njegove Demokratske partije socijalista više liči na ono što na terenu prikazuju Murinjove ekipe. U odbrani tvrdo, malo po nogama, malo laktom, lopta može proći ali igrač nikad. Na sredini premoć i uvijek čovjek više: to obezbjeđuje njegova vojska partijskih aktivista koji nisu tehničari, ali puno trče i ginu na terenu.

‘Afera Snimak’

A u napadu? Ako se šta napravi, ako ne – opet dobro. Važno je ne primiti gol, pobjedi se ionako ne gleda u zube, svejedno je je li 5:0 ili na penale. Gol više je gol više, a Đukanoviću i njegovoj ekipi svejedno je da li su ga zabili rukom, iz ofsajda, stražnjicom ili lobom sa sredine terena.  

Kako to izgleda u praksi otkrila je afera ‘Snimak’: mediji su svojevremeno objavili “snimke iz svlačionice”, sa partijskih sastanaka DPS-a, koji su potvrdili da se u toj partiji njeguje filozofija igre koja se može okarakterisati kao “legitiman cilj opravdava svako nelegalno sredstvo”.  

Prošli put kada se Front okupio ispred skupštine da primora Đukanovića na ustupke, bilo je to nakon što je ovaj priznao Kosovo. Tada je lider Fronta Andrija Mandić spavao u Skupštini i štrajkovao glađu. Đukanović ni da trepne. Mandića su, zlobnici kažu, jedno vrijeme hranili burecima koje su unosili na stražnji ulaz, da bi se on na koncu, neobavljena posla, vratio starim prehrambenim navikama. I od tada, mašala, dobio desetak kila. Mandiću se nema šta zamjeriti. Čovjek je probao, ali vidio da je Đukanović zapeo za nezavisnost Kosova k’o sivonja. Mandić, šta će, sjeo i najeo se kao čovjek – pametniji popušta.

Ovoga puta, Mandić se nada većoj podršci naroda.

 "Dok god je narod pistupao na sličan način i krenuo da putem upornosti, istrajnosti i izdržljivosti mijenja vlastite režime, na kraju su režimi morali popustiti i ja sam siguran da će tako biti i u Crnoj Gori", poručio je on na konferenciji za novinare.

Koordincioni tim Frontovih protesta broji 1.250 ljudi. To je impresivna cifra. Ali još uvijek ništa prema 300 do 400 hiljada ljudi, čije je učešće na protestima najavio visoki funkcioner Fronta, Branko Radulović.

Front će proteste, rekosmo li, održati ispred Skupštine, gdje se može okupiti, brat-bratu, par hiljada ljudi, ako se malo stisnu. Gdje će se okupiti ostatak od 395 hiljada nije jasno, ali moguće da Front računa da će najveći dio građana protestvovati iz svojih kuća, uz nedjeljni ručak i popodnevni fudbal na televiziji.

Neka vas šaljiva intonacija ovog teksta ne zavara: stvari na podgoričkim protestima mogu poći po zlu. Iz Fronta ponavljaju da će protesti biti mirni, dok iz policije ponavljaju da će na svaku silu odgovoriti silom.  

U priču su se, kako to već u Crnoj Gori biva, uključile i pravoslavne crkve. Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo “ukazao je da se sjutrašnji protesti u Podgorici organizuju na veliki hrišćanski praznik Krstovdan, te da je namjera Srpske pravoslavne crkve da vjernike, nakon službe u Hramu u Podgorici, uputi pred Skupštinu”.

Sveštenik Srpske pravoslavne crkve, Velibor Džomić, sa druge strane, tvrdi da “sveštenicima nije mjesto na partijskm skupovima”. Džomić je, doduše, na pomenutim Mandićevim protestima zbog priznanja Kosova bio ne samo prisutan, nego i vrlo živahan – pozivao je na juriš na Skupštinu i iz grla pjevao “Spremte se, spremte četnici”. Ali ljudi se, šta ćete, mijenjaju...

Neki ljudi da, ali ne i Amfilohije. On na proteste ne mora doći, jer je organizatore protesta početkom septembra već okupio kod sebe i dao im upute. Povod je, formalno, bio Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti kojem se SPC žestoko protivi, ali se sastanak, koncidencija, šta ćeš, desio baš pred proteste u Podgorici.

Destabilizacija države

Kao što sam za Al jazeeru još ranije pisao: izgledi da Front organizuje masovne i uspješne proteste su minimalni. Što znači da će se politička situacija u Crnoj Gori – osim ako Mandić nema namjeru da masovnost tih protesta nadomjesti njihovom radikalnošću – rasplesti tek nakon odluke NATO-a o tome hoće li tu državu pozvati u članstvo, odluke koja je najavljena za kraj ove godine.

Vratimo se fudbalskoj terminologiji: protesti su za Mandića i ekipu koju predvodi ono što je za fudbalsku ekipu koja gubi posljednji napad, u posljednjem minutu sudijske nadoknade.

Ulazak u NATO je za politiku čiji je prvi čovjek Amfilohije a političko krilo Demokratski front - game over. Jer nakon toga, za dugo vremena nestaje svaka šansa za ono za što su se Mandić i Amfilohije čitave svoje političke karijere zalagali: za (juče bezuslovno, danas ponovno) političko i vojno uvezivanje Crne Gore sa Srbijom i Rusijom. Stoga bi ulazak Crne Gore u NATO za tu politiku bio daleko teži poraz od proglašenja crnogorske nezavisnosti 2006. To je bilo prvo poluvrijeme. Ulazak u NATO značio bi kraj meča.

Šta su Mandić i Amfilohije spremni učiniti da bi spriječili taj poraz vidjećemo u danima pred nama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera  

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...