11192019uto
Last updatepon, 18 nov 2019 2pm

U fokusu

Britanka pisala Hrapoviću: Stanje u bolnici u Baru je gore nego u Siriji i Iraku, bruka da u 21. vijeku pacijentima radite ovo

Moja majka i svi drugi pacijenti na odeljenju lišeni su prava na zdravstvenu zaštitu. Nezadovoljna sam što ne obezbjeđujete dovoljno medicinskog osoblja, zbog toga kršite svako nacionalno i međunarodno pravo, prema kojem je Vaše ministarstvo obavezno i dovodite u opasnost živote pacijenata. Postoji samo jedan dežurni ljekar noću koji pokriva odjeljenje od 60 kreveta, a istovremeno radi i na urgentnom odjeljenju. Htjela bih da vas pitam: šta se dešava ako dežurni ljekar mora da se pozabavi hitnim slučajem, a istovremeno pacijentu treba hitna intervencija na odjeljenju? Kome treba da ode doktor? Dovodite svoje ljekare u situaciju da oni moraju da biraju ko će živjeti ili ko će umrijeti', kaže i dodaje da bi njena majka, da ona nije bila tu, umrla, jer na odjeljenju ima jedna sestra koja je u tom momentu bila okupirana nasilnim bolesnikom

Foto: Portal Analitika

Anka Čalmers, Britanka porijeklom iz Bara, pisala je ministru zdravlja Kenanu Hrapoviću ogorčena stanjem u barskoj bolnici.

Kako je navela u pismu na 15 strana, sa stanjem u barskoj bolnici upoznala se nedavno jer je tu boravila njena majka.

Kako kaže, nakon traumatičnog iskustva odlučila je da majku prebaci u neku privatnu ustanovu gdje će za novac dobiti njegu koju bi trebalo da dobije i u državnoj ustanovi bez plaćanja.

Naime, kako navodi u pismu, Hrapoviću želi da prenese ''užas zbog liječenja pacijenata, stanja higijene, a i manjka zaposlenih'' u barskoj bolnici.

''Opšte odjeljenje ima 60 kreveta na dva sprata. Opšti nered opasan je po zdravlje i zahtijevaju urgentnu pažnju jer nije dobar po pacijente, medicinsko osoblje i porodice. Osoblje koje je zaduženo za čišćenje čisti stalno, međutim, zarđali nameštaj, obojene stare pločice nije moguće očistiti, malter koji pada sa zidova i plafona. Pokušala sam da očistim podne pločice iza noćnog ormarića moje majke, ali je to jednostavno nemoguće i nijedna količina sredstva za dezinfekciju neće pomoći. Kad uđete u odjeljenje, čini se da nije očišćeno godinama, pa biste razmotrili mogućnost da obezbijedite svom osoblju malter, malo boje nove pločice, pa će moći da obavljaju svoj posao bez problema'', napisala je ona u pismu.

''Stanje toaleta i tuša je užasno, neupotrebljivo i nije dostupno za invalidska kolica. Osim toga, tu su polomljena svjetla, tuš glave, ručke na vratima. Očigledno je da je odjeljenje posljednji put bilo renovirano nakon zemljotresa 1978'', navodi ona u pismu.

Osim toga, veliku zamjerku ima na higijenu, ali i na privatnost pacijenata.

''Fali čistih čaršafa, jastuka, ćebadi i svih posteljina za koje biste očekivali da se nađu tu u dvadeset prvom vijeku, u evropskoj zemlji koja želi da bude dio EU. Oko kreveta nema zavjesa, pa se pacijenti čiste ili njeguju druge pacijente i osoblje naočigled svih drugih u sobi. Ovo potpuno zanemaruje etničku pripadnost, njihovu religiju i kulturu. Za većinu, kao na primjer moju majku od 82 godine, ovo izlaganje je u osnovi nepristojno. Nedostatak zavjesa oko kreveta veći je nedostatak od posteljine. Zamislite, gospodine Hrapoviću. kako biste se osjećali kad bi se presvlačili pred očima osoblja, posjetilaca, drugih pacijenata i prijatelja. Da li mislite da biste, gospodine ministre, mogli da zadržite svoje dostojanstvo u ovim okolnostima'', pitala je ona.

Kako dalje dodaje, na odjeljenju mašine za pranje veša tada nijesu radile, pa ni čiste posteljine nije bilo, ali ni dugmadi za hitne slučajeve pored bolničkih kreveta.

''Tokom jedne od mojih čestih posjeta odjeljenju, bilo je u toku haotično čišćenje, (čak su se pojavili i čisti čaršafi), pokušaj da se odjeljenje predstavi u punom sjaju. Zašto? Jer je dolazio neki direktor.

Od nas koji smo bili u posjeti, traženo je da budemo u hodniku. 

Na stolicama u hodniku je sjedio muškarac. Pored njega su slomljeni kotlovi i drugi krupni predmeti koji su prekriveni prašinom i nevjerovatno - bačeni usred bolnice. Gospodin nije odavao utisak da je pacijent, što se i pokazalo. Shvatila sam da je iz SZO ili neke organizacije iz EU. Prišla sam mu i pitala za njegovu ulogu i on je rekao da je on monitor SZO. Malo smo ćaskali o stanju u bolnici i nivou osoblja gdje sam prokomentarisala da je osoblje poput u Siriji i Iraku, na šta je njegov odgovor bio da je osoblje u Siriji i Iraku bolje od medicinskih sestara koje ima opšte odeljenje barske bolnice. Čestitam, ministre Hrapoviću, što ste uspjeli da uspostavite jednu od najgorih zdravstvenih usluga u Evropi koju porede sa ratom razorenim zemljama. Kakvo dostignuće'', navela je ona u pismu.

Dodaje da je ogroman problem i nedostatak medicinskog osoblja.

''Moja majka i svi drugi pacijenti na odeljenju lišeni su prava na zdravstvenu zaštitu. Nezadovoljna sam što ne obezbjeđujete dovoljno medicinskog osoblja, zbog toga kršite svako nacionalno i međunarodno pravo, prema kojem je Vaše ministarstvo obavezno i dovodite u opasnost živote pacijenata. Postoji samo jedan dežurni ljekar noću koji pokriva odjeljenje od 60 kreveta, a istovremeno radi i na urgentnom odjeljenju.

Htjela bih da vas pitam: šta se dešava ako dežurni ljekar mora da se pozabavi hitnim slučajem, a istovremeno pacijentu treba hitna intervencija na odjeljenju?

Kome treba da ode doktor? Dovodite svoje ljekare u situaciju da oni moraju da biraju ko će živjeti ili ko će umrijeti'', kaže ona, pa objašnjava situaciju u kojoj se našla njena majka.

''Ima 82 godine i dijabetes, srčane probleme, artritis i nepravilan krvni pritisak i demenciju. U krevetu je, ima kateter i lošeg je zdravlja i nema privatnosti, lišena je dostojanstva i prisiljena je, tako bolesna, da svjedoči kako drugi umiru pored nje. Da li smatrate da su pacijenti koji gledaju kako drugi pacijent umire prihvatljivi?

Jednom prilikom bila je jedna medicinska sestra za 30 pacijenata od kojih je oko 20 bilo nepokretno. Pacijenti leže u svojim izmetima jer nema dovoljno osoblja. Ovo nije neobična pojava, gospodine Hrapoviću. Pacijenti, uključujući moju majku, nijesu se kupali, hranili ili redovno presvlačili zbog opasnog nedostatka sestara.

Moja majka je primljena u bolnicu 9. septembra bila je potpuno zanemarena do 26. septembra, kada sam stigla iz Velike Britanije. U nedjelju, 1. oktobra, nivo šećera moje majke opao je opasno nisko i ona se obilno znojila, upadala u komu i zahtijevala hitnu akciju, da nisam bila prisutna u tom trenutku moja majka bi umrla. Moja majka je bila u sobi 2, a medicinska sestra je imala intevenciju na kraju hodnika, u sobi 9, sa vrlo nasilnim pacijentom.

Morala sam trčati po sobama da pronađem medicinsku sestru. Odmah je otrčala niz hodnik i pozvala dežurnog ljekara. Da nijesam bila tu moja majka bi tada umrla. Još jedna od užasnih situacija kojoj sam svjedočila je da pacijenti dijele bocu sa kiseonikom. Dijele! U bolnici, gospodine Hrapoviću'', navela je Britanka između ostalog u pismu.

Ona je zahtijevala hitan inspekcijski nadzor, te da o rezultatima nadzora, ako je moguće, bude i obaviještena, prenosi Portal Analitika.

  • Najnovije

  • Najcitanije

SPECIJALNO IZDANJE

 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...