06262019sri
Last updatesri, 26 jun 2019 6pm

 

 

U fokusu

Četrdeset godina od razornog zemljotresa u CG: Dan kada su u Baru padale zgrade

Onda počinje da trese sve jače i jače, počinju zgrade da škripe, to je zvuk koji nikada neću zaboraviti. Već pucaju stakla, hoću da potrčim do stana koji je u blizini, ali ne mogu da se pomjerim. Prilazi mi stariji čovjek koji se zadesio na ulici, sa njim još jedan mladić, hvataju me za ruke i ramena, drže, tako stojimo dok nam se uvija tle pod nogama. Zaglušujuća škripa zgrada, svuda uokolo prašti i pada staklo. Na naše oči zgrada suda se u oblaku prašine samo složila u hrpu betona. Gledam oko sebe, iz zgrade stare apoteke viri armatura iz stubova. Sve je trajalo petnaestak sekundi

Foto: "Vijesti"/Privatna arhiva

Tačno prije 40 godina, 15. aprila 1979, crnogorsko primorje zadesio je zemljotres rušilačke snage kakav na tom području niko u prošlosti nije ni zapamtio, ni opisao.

Tog nedjeljnog jutra, tačno u 7:19:50, potresla se zemlja od Novog do Ulcinja, seizmografi su zabilježili udar jačine devet stepeni Merkalijeve skale u epicentru, koji nije bio u jednoj, već u cijelom nizu tačaka na liniji granica sa Albanijom pa do Herceg Novog. Ognjište potresa bilo je na dubini od 30 kilometara, zbog čega se tako žestoko i osjetio u cijeloj Crnoj Gori, a snažni odjeci doprli su čak i do najudaljenijih tačaka ondašnje SFRJ.

Ovaj zemljotres je u crno zavio crnogorsko primorje: 101 osoba je izgubila život, a preko hiljadu ih je povrijeđeno - među njima 159 teško. Broj žrtava srećom nije bio veći zato što je ta nedjelja bila vedar i lijep dan koji je rano izjutra izmamio ljude iz kuća, pogotovo na selu.

Foto: "Vijesti"/Privatna arhiva

Stručnjaci su procijenili da su nanijete štete iznosile oko 70 milijardi i 675 miliona dinara - 4,5 puta veće od cjelokupnog godišnjeg nacionalnog dohotka, a njihova sanacija trajala je duže od decenije. Samo u Baru, stradala je kompletna privredna infrastruktura, a šteta na području ove opštine bila je u visini dvadesetogodišnjeg društvenog proizvoda SO Bar u tom periodu.

“Bio sam u Ulici Maršala Tita, išao sam da kupim hljeb u ‘“Vračaru’, kojeg više nema, na njegovom mjestu je sadašnja Atlasova stambena zgrada. Prolazim pored ‘Ateksa’, tu je sad CKB, preko puta ‘Borovo’, gdje je sad NLB, a nasuprot nje zgrada suda, gdje je sad stambena zgrada. Vidim prvo da stakla na prozorima zgrade suda vibriraju, sve jače, a kako je prije toga dosta puta treslo, ne obraćam mnogo pažnju. Onda počinje da trese sve jače i jače, počinju zgrade da škripe, to je zvuk koji nikada neću zaboraviti. Već pucaju stakla, hoću da potrčim do stana koji je u blizini, ali ne mogu da se pomjerim. Prilazi mi stariji čovjek koji se zadesio na ulici, sa njim još jedan mladić, hvataju me za ruke i ramena, drže, tako stojimo dok nam se uvija tle pod nogama. Zaglušujuća škripa zgrada, svuda uokolo prašti i pada staklo. Na naše oči zgrada suda se u oblaku prašine samo složila u hrpu betona. Gledam oko sebe, iz zgrade stare apoteke viri armatura iz stubova. Sve je trajalo petnaestak sekundi”, ovako su “Vijestima” ranije evocirali neizbrisive uspomene tadašnji mališani, koji su na ulici posmatrali kako se ruši grad u kojem žive.

Foto: "Vijesti"/Privatna arhiva

Vijest o katastrofi u svijet je uz pomoć radio amatera od novinara prvi poslao tadašnji dopisnik “Politike “iz Bara, pokojni Božidar Boško Milošević. Zemljotres je izazvao podjednako velika razaranja na širokom prostoru, teško je stradalo preko 250 naseljenih mjesta širom primorja, a i gotovo sve što je ljudska ruka stvorila u njegovom zaleđu.

Zaustavljen je saobraćaj, prekinute veze, teško oštećeni i u prvi mah na mnogim mjestima potpuno zatrpani svi putevi u urbanom i u seoskom području. Jadranska magistrala teško je oštećena, a kod Kamenara 200 metara trase potonulo je u more. Stradala je i pruga Beograd – Bar, od Skadarskog jezera do Sutomora i Bara - kolosijeci, šine, mostovi, elektro-vučna postrojenja i signalno-sigurnosni uređaji su pokidani, naprsli su portali na tunelima. Zemlja nije, takoreći, prestala da se trese, kada je u cijeloj Crnoj Gori i Jugoslaviji otpočela organizovana borba sa stihijom.

Za manje od jednog sata, u mnogim mjestima Crne Gore, počeli su da djeluju štabovi i cjelokupna organizacija Civilne zaštite, službe bezbjednosti, jedinice Teritorijalne odbrane, državni organi na svim nivoima prilagodili su se vanrednoj situaciji. Ni svijet nije ostao nijem, i rane na najljepšem dijelu jadranske obale uskoro su počele da zarastaju. Međutim, poput ožiljaka, ostalo je stotinak humki da podsjećaju i opominju na moć prirodne stihije.

“Pred mojim i očima mojih sugrađana za tren se stvorila užasna slika. Tokom podrhtavanja tla i zgrada pravosudnih organa i hotela ‘Agava’ su srušeni, bilo je ruševina i na drugim mjestima u gradu. Srećom, bila je nedjelja i poslovne prostorije i preduzeća bili su prazni. To je bila prava katastrofa - u barskoj opštini je bilo najviše poginulih - 48, a lakše i teže povrijeđenih preko 300. U prvim satima nakon zemljotresa, najteže je bilo obezbijediti vodu za piće. Dubrovnik nam je među prvima poslao brodske cisterne. Nema republike, niti grada bivše SFRJ, koji nijesu uputili pomoć na naše područje, sa željom da se što prije saniraju posljedice katastrofe”.

Foto: "Vijesti"/Privatna arhiva

Ovako se prvih trenutakak razaranja prisjećao tadašnji predsjednik Opštine Bar, pokojni Blažo Orlandić, koji je ostao upamćen po velikim rezultatima ostvarenim u obnovi porušenog grada za kratko vrijeme.

Na ovom prostoru nezabilježenom razaranju doprinio je i niz potresa koji su uslijedili poslije prvog, najjačeg udara. U svega osam dana, seizmografski aparati registrovali su 871 potres od kojih je najjači - osam stepeni Merkalijeve skale - bio takođe 15. aprila, poslijepodne, a dva udara jačine sedam stepeni zabilježeni su 16. i 17. aprila.

Glavni, najjači udar, najavio se u dva navrata – još 9. aprila, nešto poslije 3:00 sata u Baru i Ulcinju, zemljotres jačine sedam stepeni pričinio je znatne materijalne štete, a zatim je, neposredno prije glavnog rušilačkog udara u nedjelju, 15. aprila, u 6 sati i 59 minuta zabilježen potres manje snage.

Izvor: “Vijesti” (Radomir Petrić)

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...