08242019sub
Last updatepet, 23 avg 2019 8pm

U fokusu

Ružičasto samogranatiranje Markala

E, to je vrhunac licemjerstva! To je ta nasmijana korporativna politika, koja zarad novca ždere sve, ide preko mrtvih, ali uvijek i iznova nekako tuđim, narodnim parama. Zbog dobrih duhova grada Sarajeva, najljudskije što može uraditi BH Telecom jest da prekine saradnju sa Mitrovićevim kerberima i izvini se za dosadašnju kolaboraciju. No, to je samo dio, mali dio mnooogo većeg problema

Foto: Printscreen

Zamislite situaciju da se oko vas ljudi na pijaci samoraznose ručnim granatama, tek tako iz hira. Njih 68 se samoubija, a ostatak je teško ranjen. Svako ko se 5. februara 1994. zatekao na Markalama, a ostao živ, može da posvjedoči kako se upravo to desilo na sarajevskoj pijaci. Nevini ljudi, izmučeni glađu, žeđu, četničkim granatama, izmoždeni inertnošću međunarodne zajednice, odjednom su odlučili da se samoubiju. Izvadio ko šta ima iz džepova i raznio se. A onda je sve to prikazano kao četničko granatiranje.

Situacija broj dva: predsjednik Predsjednišva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović tu pored Markala izdaje naređenje da se granatira svoj grad. Ma šta "svoj grad" – svoji ljudi, svoj narod, svoji građani. I onda ljudi ginu od svojih zaštitnika umjesto od četnika. Samogranatiraju se.

Da, svima vama diže se kosa na glavi od ove umobolnosti, morbidnosti, ovog patosa ljudskog, koji može da proizvede samo potpuni medijski šljam. Da, svi ste se vi naslušali i previše teorija zavjere koje pljuju po mrtvima, ranjenima i ponižavaju svaku ljudskost. E, ali upravo te dvije sulude teorije zagovara srbijanski TV Pink sa svojim prvim čovjekom, Željkom Mitrovićem. I ne, ne može da se pređe preko toga samo zato što se takva smijurija sa mrtvim ljudima kreira u "tamo nekoj drugoj državi".

PLAĆAM TE DA SE SPRDAŠ S UBIJENIM LJUDIMA

Naprosto zato što to nije u potpunosti tačno. Naime, taj Mitrovićev Pink ima pipke u Bosni i Hercegovini, posredstvom ovdašnje franšize. Ali to je samo pola muke. Druga polovina leži u pustom faktu da takav TV Pink servisira BH Telecom svojim reklamama i sponzorstvom. Najkonkretnije, Pinku je godinama unazad BH Telecom godišnje plaćao gotovo tri miliona konvertibilnih maraka (1,5 milion eura) za emitovanje programa u okviru platforme Moja TV. Što će opet reći da su građani koji koriste usluge BH Telecoma plaćali Pink da se sprda sa kostima ubijenih. Što će u konačnici reći da si ti, i ti, i ti, dobri građanine, svojim novcima isfinansirao Mitrovićev koncern.

E, to je vrhunac licemjerstva! To je ta nasmijana korporativna politika, koja zarad novca ždere sve, ide preko mrtvih, ali uvijek i iznova nekako tuđim, narodnim parama. Zbog dobrih duhova grada Sarajeva, najljudskije što može uraditi BH Telecom jest da prekine saradnju sa Mitrovićevim kerberima i izvini se za dosadašnju kolaboraciju. No, to je samo dio, mali dio mnooogo većeg problema.

KAD ZLO (P)OSTANE "DRUGO MIŠLJENJE"

Naime, Mitrović se neće povući sa teritorije Bosne i Hercegovine. Neće opozvati svoju medijsku franšizu. Ne da neće nego on odlučno tvrdi da je iznošenje gnusnih laži po kojima se sarajevski narod samogranatirao samo "drugo mišljenje".

"Slažemo se da je naslov senzacionalistički, ali cilj nije bio da se zločin na Markalama porekne nego da ukaže na činjenicu da ga prate kontradiktornosti u zavisnosti iz koje nacionalne vizure se posmatra i tumači", kaže Mitrović u svom klasičnom bahatom maniru nekakvih otvorenih pisama.

Da podsjetimo, naslov je bio "PINK.RS PODSEĆA NA MASAKR NA MARKALAMA KOJI NE SME DA SE ZABORAVI ZBOG ISTINE – Telohranitelj Alije Izetbegovića priznao da je Alija naredio ubistvo civila!"

Dakle, Mitrović, taj glasnogovornik ratnog zločinca Slobodana Miloševića i njegove žene Mire Marković, priča o nekim "nacionalim vizurama" masakra na Mrakalama (sic!). Po njegovom mišljenju, ubistvo 68 civila je stvar nekakve vizure. To što je minobacački projektil kalibra 120 mm ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići i to što su tu suvu istinu potvrdili svi svjetski balistički eksperti Mitrovića ne interesuje mnogo. Zapravo, on se zabavlja time.

Za njega su 68 ubijenih i 144 ranjena čovjeka tek nekakve cifre u nekakvom istorijskom rijalitiju, koji on i njegovi urednici mogu da prepravljaju kako hoće po potrebi. U njegovoj istorijskoj igranci i silovanju istorije prevladava budalaština po kojoj Alija Izetbegović naređuje ubistvo svojih sugrađana. I to je tako od 6. februara 1994, da se razumijemo. Mitrovićeva fabrika laži, koja je živjela od Miloševićeve milosti, sve jednako i danas djela i funkcioniše pod Vučićevom čizmom. Nije to ništa novo i nepoznato.

TROVANJE DO TREĆEG KOLJENA

Manje je poznato to sufinansiranje Pinka od istaknutih bh. kompanija. Ali, sva nesreća na kraju počiva u premisi trajanja zla. A premisa je već dvije decenije ista: trovati ljude rijalitijima, čiji je lučonoša, pogađate, opet Mitrović. Tako je on, ima tome podosta, krenuo u konkvistadorski pohod i na Bosnu i Hercegovinu, uz rečenicu da svako ima daljinski upravljač. I onda se u konačnici djeca pobijenih na Markalama truju rijalitijima istog onog čovjeka koji smatra da su im se roditelji samoubili na sarajevskoj pijaci. Patologija koja traje!

Dabome, to je zločin bez kazne. Jednako kao što niko ne može dovoljno da kazni komandni četnički lanac koji je pobio i izmasakrirao nevine ljude. Ili to možda nije baš tako?

Evo, susjedi u Crnoj Gori odlučili su da ograniče prikazivanje rijaliti programa koje proizvode srbijanske televizije. Naravno, Crna Gora jeste država koja ima kapacitet da koliko-toliko sačuva svoje građane. Logično, građanska država štiti građane od toksičnih sadržaja.

Bosna i Hercegovina, sa druge strane, nije građanska, a još manje ima kapaciteta, pa onda i ne čudi izjava predstavnika Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) Bosne i Hercegovine u kojoj stoji:

"Na osnovu člana 10. Kodeksa o audiovizuelnim medijskim uslugama i uslugama radija, gdje spadaju reality i pseudoreality programi, koji je Vijeće RAK-a BiH usvojilo na 19. sjednici održanoj 17. decembra 2015. godine, reality i pseduorealityprogrami mogu biti emitirani samo u periodu između 0:00 i 6:00 sati. Ovo ograničenje se ne primjenjuje na sadržaje koji se prikazuju uz tehničku zaštitu, kao ni na audiovizuelne medijske usluge na zahtjev".

“SAMO UKUCAŠ 1-2-3-4”

U prevodu, svako onaj ko ukuca 1-2-3-4 na daljinskom upravljaču u bilo koje doba dana ili noći može gledati Mitrovićev zadružni "imaginarijum", može sebe i svoju djecu trovati do besvijesti. I izgleda da takvo stanje tzv. zabrane svima odgovara – i oglašivačima i Mitroviću i opijenom narodu. Licemjerno je da ne može da bude licemjernije što ovdašnji RAK pozdravlja odluku Crne Gore, ali im ne pada na pamet da istu odluku primijene na teritoriji svoje zemlje.

I lako ćemo mi to sve preboljeti, ali šta će nam reći Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić dok ih lažemo da su se samoubili na Markalama?

Gledamo li Markale ružičastim naočarama?

Izvor: Al Jazeera (Dragan Bursać)

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    

Video dana

VIC NEDELJE

    Mujo i hodža      
    Mujo i hodža

    Došao Mujo kod hodže i kaže: - Fata me vara.

    Hodža: - Razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu, volim je.

    Hodža: - Onda se ne razvodi.

    Mujo: - Ali stalno mi je to na umu.

    Hodža: - Pa, razvedi se.

    Mujo: - Ne mogu zbog djece.

    Hodža: - Onda se nemoj razvesti.

    Mujo: - Ali ne mogu joj oprostiti.

    Read more...