07112020sub
Last updatesub, 11 jul 2020 3pm

Donirala je bubreg sugrađaninu, otvorila Narodnu kuhinju, pomogla na stotine porodica: Ninu Vojinović život nije mazio, ovo je njena priča

Majka se trudila da mi stvori sve, da imam najljepšu garderobu, najljepše igračke, slatkiše koje sam željela, da pođem na more... Sve sam to imala jer je radila po cijeli dan. Bez obzira na to, druga djeca nijesu htjela da dolaze na moj rođendan i da se druže sa mnom. Govorili su mi: ’Ti nemaš oca, živiš u baraci...’ Nedostajalo mi je da imam svoju sobu. Ali, dok bi druga djeca plakala zbog takvih stvari, ja sam sebi govorila da ću jednog dana imati lijepu kućicu u koju će dolaziti oni koje volim, da ću pomoći nekoj drugoj djeci da ne dožive ono što sam ja, priča Nina

Na vrata porodice Nurković kucala je žena, nosila je bebu: Ništa mi ne treba, samo da vašem mužu kažem da ima još jedno dijete

Tek kada sam napunio 18 godina mama mi je rekla da imam polusestru i da, ukoliko želim da je vidim, mogu da je potražim. Ispostavilo se da moja sestrica nije bila plod veze za jednu noć već dijete prave ljubavi. Otac je imao dugogodišnju vezu iz prošlosti, ali bili su različite nacionalnosti i roditelji te djevojke nisu odobravali njihovu vezu. To je bila zabranjena ljubav i od početka je bila osuđena na neuspjeh. Kada je ta ljubav pukla, moj otac je upoznao moju majku i rodio sam se ja, kaže Eldar

Preživjeli Bosanac iz Arizone: Ponovo učim hodati i živjeti

Ne sjećam se ničega, sve dok me medicinska sestra, po buđenju iz kome, nije upitala „znate li gdje ste“, te me informisala da imam korona virus. Gledao sam je u čudu i rekao – u Njemačkoj, na šta se nasmijala. A kada mi je rekla za korona virus, odgovorio sam da me zeza, jer, kako ću ga imati, kada ga niko živ nema. Perioda kroz koji sam prošao se ne sjećam, a dešavalo se mnogo toga. Taj novi tretman ljekari nikada nisu probali, ali u mom slučaju su odlučili da pokušaju

Kao bosonoga klinka trčala za povorkom koja je Ljuba vodila na strijeljanje: Bolna sjećanja Dragice Abramović

Čupića su četnici zarobili 1942. godine na Kablenoj glavici kod Nikšića i organizovali javno suđenje. Strijeljan je 9. maja 1942. godine na Petrovoj glavici u starom groblju, iza crkve Svetih apostola Petra i Pavla, a za narodnog heroja je proglašen 10. jula 1953. godine. Abramović sa ponosom ističe da nikada neće zaboraviti Ljubove podignute svezane ruke u znak pozdrava, osmijeh koji prkosi smrti, ponos i gordost koja se rijetko sreće

Dirljiva poruka malene Hane iz bolnice: Hvala vam što ste kupili terapije koje će da ubiju baju u stomaku (VIDEO)

Sve vas volim! Vidimo se, akobogda”, kazala je hrabra, nasmijana djevojčica i svima koji su pomogli njeno liječenje poslala poljubac.  Da dragi Alah nagradi gospodina Hajriza (Brčvaka), koji je odazvao na moj poziv i u kratkom vremenskom periodu sakupio ostatak novca koji je potreban za liječenje, kazao je Hanin otac

  • Najnovije

  • Najcitanije

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE