07082020sri
Last updatesri, 08 jul 2020 1pm

Top Story

Ima 93 godine i šije bez naočara: Albanske nošnje Tolje Berišaj osvojile Ameriku (VIDEO)

Imala narudžbine ili ne, njene ruke ne prestaju da rade. Poružbine uglavnom stižu iz Amerike, jer su našem narodu ovdje nošnje skupe. Zdravlje je dobro služi. Naočare skoro da ne koristi sem kad mora da uvrze konac u iglu. Sa 93 godine ima planove – da radi dok je zdravlje služi. Ne može da zamisli dan bez šetnje

Tolja Berišaj (Foto: Printscreen)

Tolja Berišaj je došla u Crnu Goru kada se udala. Rodom je iz sela Pjetrušan, u blizini Skadra.

Sa 93 godine ova vitalna baka i danas izrađuje albansku narodnu nošnju. Zanatu je naučila njena majka.

“U to vrijeme su sva ženska djeca morala da znaju izradu nošnje i ručni rad, jer se to tada nosilo. To je bilo jako lijepo za to vrijeme. Svaka porodica je sama izrađivala nošnju, jer džubljete i ćakšire, mušku i nošnju, nisu mogli da priušte da kupe”, ispričala je Tolja novinarki RTCG Ljijani Brnović u emisiji “Mostovi”.

Tolja je jako rano počela da ulazi u svijet veza i izradi nošnji.

“Kad sam prvi put uzela igle u ruke imala sam malo više od deset godina. Prvo što sam uradila bilo je klasično pletenje na starinski način. Uglavnom sam radila ukrasne vezove koji su bili lakši za početak, ali vještina je, svakako, bila potrebna”.

Plela je dok je čuvala stoku i tako je bilo do vjeridbe, kada je imala samo 14 godina.

Tolja Berišaj (Foto: Printscreen)

“U to vrijeme smo sve bile rano vjerene. Otac me udao kada sam imala 18 godina. Velika porodica je tražila veliku. Moja je imala 50 članova. Dvije godine prije udaje radila sam za sestru, jer se ona već bila udala, i bio je običaj da se pošalju čarape njenoj porodici, koja je, takođe, bila velika. I sve to sam sama isplela. Kad sam se udala počela sam da radim za svoju porodicu”.

Izrada nošnji je, kaže, krvav posao.

Nošnja sa ukrasima je teška 13 do 14 kilograma.

U početku je radila za svoju porodicu, a onda su uslijedile porudžbine.

“Jednoj ženi iz Amerike sam izradila dio vjenčanice. Iznenadila sam se jer to se više ne nosi”.

I tako je počela izradu lutaka kao suvenira. Naručivala su i foklorna društva i imala je dosta posla.

Foto: Printscreen

Imala narudžbine ili ne, njene ruke ne prestaju da rade. Poružbine uglavnom stižu iz Amerike, jer su našem narodu ovdje nošnje skupe.

Zdravlje je dobro služi. Naočare skoro da ne koristi sem kad mora da uvrze konac u iglu.

Sa 93 godine ima planove – da radi dok je zdravlje služi. Ne može da zamisli dan bez šetnje.

Voli da poklanja, pa je poklonila više od 30 lutaka kao kućne ukrase. Poklanjala je i novoj crkvu Tuzima i crkvi u Sukuruću, a neke, obučene u narodnu albansku nošnju, stizale su i do katoličke crkve u Njujorku.

“Bilo bi mi drago da neko preuzme zanat, ali niko neće”, kaže Tolja Berišaj.

  • Najnovije

  • Najcitanije

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE