12082019ned
Last updatened, 08 dec 2019 12am

Top Story

Životna priča Rajka Stevovića: Od zbjega, tifusa i sirotišta, do bijelog mantila

 Sa sjetom govori o ljetu 1941. kada je u zbjegovima pronašao oca, sestru i braću, ali ne i majku koja je ostala kući da umre, jer je bolovala od tifusa. Kako je majku volio više od sebe, znajući koliko se u životu žrtvovala, potrčao je ka kući, ne razmišljajući o opasnostima koje su vrebale od neprijatelja

Jedan je od prvih poslijeratnih ginekologa u Crnoj Gori, a radio je i kao hirurg. Dobitnik je više medalja i plaketa, partizanski je kurir, a djetinjstvo je proveo po sirotištima, kasnije bio učesnik brojnih radnih akcija, organizaciju bjelopoljskog Crvenog krsta i Kulturno-umjetničkog društva “Tekstilac” vodio je oko pola vijeka.

Rajko Stevović (89) iz Bijelog Polja dao je krv više od pedeset puta, ima čin majora i za “Vijesti” priča o djetinjstvu, zbjegovima, tifusu koji je čudom preživio u ratu, skojevskim danima i životu po domovima za ratnu siročad - od Bugarske, Srbije do Crne Gore, ali i dirljivom susretu sa ostarjelim ocem poslije razornih godina Drugog svjetskog rata.

Iako rođen na Žabljaku, više od pola vijeka života i službe u Bijelom Polju učinili su, kaže, da se dušom i srcem osjeća kao Bjelopoljac.

Rođen je 1929. kao drugo od desetoro djece u siromašnoj porodici Živka i Anđelije, u žabljačkom selu Borje.

Čim je napunio pet godina, počeo je da ide u najam, prvo kod rođaka, a kasnije i kod drugih ljudi, čuvajući ovce.

Priča da je “plata” za rad od “jutra do sjutra” bilo jedno jagnje na kraju godine.

Prva četiri razreda je završio u Vrelima, a za ljubav prema sticanju znanja zahvalan je učiteljima.

Drugi svjetski rat je dočekao sa 13 godina, kada je postao član Saveza komunističke omladine Jugoslavije.

Sa sjetom govori o ljetu 1941. kada je u zbjegovima pronašao oca, sestru i braću, ali ne i majku koja je ostala kući da umre, jer je bolovala od tifusa. Kako je majku volio više od sebe, znajući koliko se u životu žrtvovala, potrčao je ka kući, ne razmišljajući o opasnostima koje su vrebale od neprijatelja.

“Majka je bila sama u kući, koja je jedina ostala nezapaljena, jer Njemci i Italijani nisu željeli da joj se približe jer su saznali za tifus. Gorjela je u visokoj temperaturi. Naložio sam vatru i stavljao joj obloge, nespretno zaklao i skuvao kokošku, koja je jedina preostala od sve stoke. Pomoću partizanskog konja kojeg sam našao u našem žitu, majku sam prevezao u zbjeg na sigurno”.

Konja su mu kasnije partizani poklonili, nakon što im je na sigurno prevezao dva ranjenika.

“Međutim, kako sam na putu obolio od tifusa, partizani su me ostavili kod jednog prijatelja - da umrem. Ipak, nekim čudom sam se izvukao a jedini znak smrtonosne bolesti je bila kosa koja je sva opala”.

Kako su mnogi mislili da su mu roditelji stradali, jedan od rođaka ga je iz Nikšića uputio sa oko četrdesetoro djece ruskim avionima u Bugarsku, gdje je nastavio život i školovanje, ubrzo pokazujući sjajne rezultate.

“U Bugarskoj smo se najviše obradovali hljebu koji smo krišom gurali u džepove, jer nikad ranije nismo vidjeli toliko hrane na jednom mjestu. Kada su nam se čudili što se ne zaletimo put torte, objasnili smo da ne znamo ni šta je to”.

Od tada je išao iz sirotišta u sirotište. Poslije Sofije i Srbije, prebačen je u Crnu Goru. Potom su slijedili domovi u Kotoru i Herceg Novom, odakle ga je, poslije završene osnovne škole, put odveo u Nikšić gdje je nastavio školovanje.

Rajko kaže da je radio na važnim radnim akcijama - izgradnji Studentskog grada u Zagrebu, puta Konjic - Jablanica, pruzi Doboj - Banja Luka, drugom kolosjeku pruge Šamac - Sarajevo. Na deset akcija, osvojio je 11 udarničkih priznanja.

Školovao se oko 22 godine.

Medicinski fakultet je završio u Sarajevu, gdje se poslije nekoliko godina rada na Žabljaku, u Mojkovcu i Bijelom Polju vratio na specijalizaciju za ginekologiju., ukoliko dopadnem u ruke neprijateljima, da progutam ceduljicu sa porukom”.

Na Žabljaku je radeći dvije godine kao hirurg operisao više od 40 ljudi.

Sa operacijama je nastavio i u Bijelom Polju, radeći oko četiri decenije.

Tada je bio jedan od pet ginekologa u Crnoj Gori.

I danas se u Beogradu može čuti da je “Stevović bio jedan od najboljih ginekologa u onoj Jugoslaviji”.

U KUD-u “Teksilac”, prvobitno formiranom za zabave radnika, bio je od osnivanja 1964. godine, a na njegovom čelu do prije nekoliko godina.

Kaže da ga vežu divne uspomene i putovanja u trideset gradova bivše Jugoslavije i 18 gostovanja u inostranstvu.

Autor je monografije KUD-a “Tekstilac”.

Dobitnik je više ordenja, a ističe da su mu posebno dragi ordeni rada, za vojne zasluge i medalje sa Titovim likom.

Bjelopoljci su ga odlikovali najvećim opštinskim priznanjem - nagradom “3. januar”.

Nije bilo lako objasniti ženama s maramom i feredžom da dolaze na preglede

U Bijelom Polju je unaprijedio medicinske usluge uvođenjem savjetovališta pri ambulantama u mjesnim centrima, u kojima je držao razna predavanja.

Kaže da nije bilo jednostavno ženama koje su do tada nosile marame i feredže objasniti da treba da dolaze na redovne ginekološke preglede.

U Bolnici i porodilištu najveća pomoć su mu uvijek bile babice, od kojih je mnogo učio.

“Jedno je kada nešto naučite, a drugo je praksa. To je bilo vrijeme kada nije bila nikakva rijetkost da ljekar prvo da krv, pa operiše pacijenta. Meni se jednom desilo da sam jednoj porodilji u sali dao krv iz vene u venu, jer u kritičnom trenutku nije bilo moguće obezbijediti rijetku krvnu grupu”.

Krv je darivao više od 50 puta, a za organizaciju Crvenog krsta vezan je više od 70 godina zbog čega je više puta nagrađivan.​

Kćerke kao sinovi, Tito u srcu i novčaniku 

Sa studentskom ljubavi i životnom saputnicom Radom, koja je preminula prije osam godina, Rajko ima kćerke Jasminu i Ljiljanu.

Iako su mu, kako kaže, nekada zamjerali što “nema đece”, jer se ženska djeca nisu računala, priča da ga je stigao blagoslov majke i da su njegove kćerke kao sinovi, i da na isti način doživljava i zetove - Slobana i Zorana.

Najviše se raduje trenucima koje pred dragih prijatelja provodi uz unučiće i praunučiće.

Žali za Titovim vremenom, “koje je bilo poznato po smislu za stvaranje”.

U znak zahvalnosti i sjećanja na ta vremena, sa ponosom pokazuje u novčaniku Titivu sliku.

Bio je član Savezne konferencije za društvenu aktivnost žena Jugoslavije, a ističe da je posebno ponosan što je na Titovoj sahrani stajao u počasnoj straži.

Jadranka Ćetković (VIJESTI)

 

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...