11212017uto
Last updateuto, 21 nov 2017 1pm

fast2top

 

Top Story

Baljvine, selo u BiH, u kojem Srbi i Bošnjaci vjekovima žive u miru i slozi: Jedni druge čuvali i sačuvali

U Donjim Baljvinama žive Bošnjaci, njih oko dvije stotine. U Gornjim, par kilometara dalje žive Srbi, jedva pedeset, kažu mještani. Ono što ih čini specifičnim je da, do kada im seže pamćenje, nikada nisu digli ruku jedni na druge. Naprotiv. Štitili su jedni druge u svim ratovima, pa i u ovom posljednjem

Foto: Printscreen (Al Jazeera)

Ima jedno mjesto u BiH u kojem se malo pažnje daje Rezoluciji o vojnoj neutralnosti, političkim kombinacijama, Dejtonu 2... A život teče. Selo, pedesetak kilometara udaljeno od Banjaluke, sve je samo ne specifično za ovu zemlju. Baljvine, na obroncima Čemernice, iznad kanjona Vrbasa: Donje i Gornje.

U Donjim Baljvinama žive Bošnjaci, njih oko dvije stotine. U Gornjim, par kilometara dalje žive Srbi, jedva pedeset, kažu mještani. Ono što ih čini specifičnim je da, do kada im seže pamćenje, nikada nisu digli ruku jedni na druge. Naprotiv. Štitili su jedni druge u svim ratovima, pa i u ovom posljednjem.

“Zapamtio sam i ‘41. kada su ovdje ustaše naišle. Oni iz donjeg sela nisu dali nikoga da ubiju ovde. A isto sada u ovom ratu, oni su bili ovdje do zadnjeg dana ko i mi. Otišli smo iz sela zajedno ‘95. godine u akciji hrvatske vojske”, priča Ilija Oroz iz Gornjih Baljvina. “Od kada znam za sebe – a imam 86 godina – mi smo živjeli uvijek lijepo. Zemlju smo imali zajedno, međili, radili, nikada se nismo svađali. Školu smo imali jednu... Naiđem u pola noći, svraćaju me muslimani na kafu, stalno je tako. To je kao bratstvo između nas, od kad pamtim”.

CRKVA I DŽAMIJA

Do planinskog sela se na putu od Mrkonjić Grada prema Jajcu stiže strmom cestom. Tu su i crkva i džamija, a oba objekta pomagali su u gradnji i jedni i drugi. Bez razlike. Hodža Ilhan Šabić došao je prije sedam godina.

“Nama to nije ništa zanimljivo, niti euforično. Mi u stvari živimo normalnim životom, onako kako bi svi trebalo da žive”, kaže Šabić za DW.

“Imam kolegu, pravoslavnog sveštenika koji dolazi iz Bočca, zajedno predajemo vjeronauku. Mi sarađujemo i mimo učionice, a taj jaranski odnos upravo prenosimo na đake. I ako je nekada postojala granica između djece, sada više ne postoji, jer smo stvorili takvu atmosferu podučavajući ih vjeri, miru, toleranciji i suživotu, da je komšija bilo koje vjere i nacije nekada bolji od brata”, priča Šabić.

Nastava u selu odvija se do petog razreda. Školu pohađa desetak djece. Prije 30 godina istu školu je pohađao i Luka Maksimović koji kaže da se ništa nije promijenilo kada je riječ o odnosima između ljudi.

“Više sam imao prijatelja muslimana. Nikada problema nismo imali. Sve bi bilo lakše da je svuda ovako”.

NIKADA NIKO NIJE BIO NA SUDU

Prije rata, u Baljvinama je bilo oko 1.200 stanovnika. Najviše ih se odselilo u Sremsku Mitrovicu i okolinu još prije rata. Neki od njih napustili su Baljvine, ali su se ubrzo vratili. Jedan od njih je i Šefko Čaušević.

“Gdje god sam bio, većinom su divlji ljudi, ili sam ja navikao na ovu pitomost pa mi je sve drugačije. Ovdje imam Srba komšija koji su mi pomogli više u životu nego neko moj. Ovde je narod dosta siromašan i nas je dosta i to vezalo. Kažu da niko ovde u Baljvinama nikada nije bio na sudu. I kada bi došlo takvo vrijeme, ja bih se pre posvađao sa muslimanom, nego sa Srbinom“, kaže Čaušević.

I u posljednjem ratu su vladali isti odnosi.

“Zamislite, ostati kao u jednom fišeku, u toru, hvala Bogu mi smo ostali. Da nisu komšije bili takvi ljudi, ne bismo opstali. Nismo imali novca ako nam Srbin nije donio, jer mi nismo imali ništa. U ratu su oni imali prodavnicu. Vjerovali ili ne, oni su sakrivali stvari od svojih komšija da bi nama muslimanima davali”.

Ono što je opljačkano ili porušeno u ratu ili neposredno nakon rata porušili su “treći”, pričaju mještani - oni koji su prolazili kroz selo. Mještani su branili jedni druge u ovom planinskom selu u zavisnosti koja vojska je u posljednjih stotinu godina prolazila ovim putem. Oba rata pamti i Anđa Marijanović koja ima više od 90 godina.

“Uvijek je bila sloga. Dokle ćemo, Bože pomozi, ne znam. Valjda ćemo dugo”.

“Dolazila je vojska sa svih strana. I Švabe ’41. kada su dolazili bili smo jedno. Mi se šćućurili i ućutali i niko nas nije dirao. Muslimani nas nisu dali, branili su nas od Švaba i od ustaša, a mi njih nismo dali i čuvali smo ih od četnika i druge vojske. I tako smo preživjeli. Vrlo dobro”, priča Lazo Tešanović (95).

Svi u glas govore da je rat bio, rat prošao i niko nikoga nije dirao. Selo je specifično i po desetini stećaka koji su rasprostranjeni po cijelom mjestu i uvršteni u nacionalne spomenike BiH. Prema dostupnim podacima, iz Baljvina je u ratu poginulo osam momaka. Četvorica iz Gornjih, četvorica iz Donjih.

Izvor: dw.com

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE
Rasim Muminovic  Četiri sata i 28 minuta trebalo je ove godine mađioničaru Rasimu Muminoviću da po treći put izvede isti "trik". Čarolija je počela na Verzano mostu u Njujorku kada je dat znak da još jedna grupa maratonaca krene put Central parka. Tada je na scenu stupio šezdesetšestogodišnji mađioničar iz Plava koji se za vrijeme od 4:28:36 stigao na cilj...OPSIRNIJE

Slavica Trans

Video dana

VIC NEDELJE

    Toma i WC šolja      
    Toma i WC šolja

    Ide Tomislav Nikolić ulicom i naleti na Cigu. Upita ga:

    “Imas li ti, Cigo, WC?

    “Imam, imam, predsjedniče!”

    Obavi Toma posao i poslije kući priča Dragici:

    “Da vidiš, ženo, WC šolje kod Ciga! Zlatna!”

    Veli mu žena:

    “Daj, Boga ti, ćuti!”

    “E pa ajde da vidiš!”

    Dođu oni i kucaju na vrata, izađe Cigančica i viče:

    Read more...