11212017uto
Last updatesri, 22 nov 2017 12am

fast2top

 

Top Story

Fevziye - bošnjačko selo u Ankari: Običaje i jezik sačuvali od zaborava

Gotovo dvije decenije, svake godine su u selu organizovane manifestacije gdje bi se okupljali Bošnjaci iz svih krajeva Turske. Neke porodice i danas njeguju tradiciju sklapanja brakova samo sa djevojkama iz sela, dok druge uzimaju i Turkinje za snahe. Čak i u mješovitim brakovima, očuvanje sopstvene tradicije i svjesnosti o porijeklu je imperativ

Želja za kontaktom sa našim iseljenicima širom Turske i težnja da doživljeno perom sačuvamo od zaborava, dovela nas je do sela udaljenog 30-tak kilometara od Ankare.

Naš domaćin u posjeti Fevziye selu bila je porodica Özdemir, staro prezime Tanović.

Devedesetpetogodišnja nana Hatidža, kao jedan od najstarijih živih svjedoka bogate istorije ovog mjesta, ozarena osmjehom dobrodošlice započinje svoju priču na tečnom našem jeziku.

Narodi porijeklom sa prostora Balkana počeli su da naseljavaju ovo mjesto prije 140 godina. Kapitulacija Osmanskog carstva, povlačenje sa Balkana, kao i dolazak Austro-Ugarske na naše prostore, jedan je od glavnih povoda napuštanja porodičnih imanja i odlaska u nepoznato.

Upravo u tom periodu brojne bošnjačke porodice počele su da naseljavaju Tursku.

U prvih nekoliko godina života na azijskom kontinentu, promijenili su tri prebivališta.

Prvo selo nije odgovaralo zbog nepovoljnog reljefa, drugo zbog znatne odsječenosti u odnosu na ostale, tada njima znane krajeve Turske.

Napokon, svoj smiraj su pronašli u mjestu Soltak, današnjem Fevziye selu, koje ih je zelenilom i netaknutom prirodom najviše podsjećalo na mjesta iz kojih su otišli.

Dolaskom u selo, tadašnje vlasti dodijelile su im onoliko zemlje koliko su bili u stanju da obrađuju.

Nakon par godina, imanja su tačno određena i propisno upisana u katastar, tako da su prve generacije tadašnjih Bošnjaka postale zakoniti vlasnici brojnih zemljišta u dalekoj Anadoliji.

Neke od prvobitno sagrađenih kuća postoje i danas. Uglavnom su izgrađene od blata i zemljanih materijala, jasno ukazujući na tadašnje nezavidne materijalne mogućnosti stanovništva.

Nakon ispijanja domaćeg ayrana koji je pripremila nanina unuka Hatidža, koja po njoj nosi ime, koračajući kaldrmom starih seoskih sokaka nanin sin Junuz objašnjava da trenutno u selu postoji oko 100 kuća i približno 450 stanovnika.

Do unazad nekoliko decenija naslijeđeno zemljište nisu namjeravali da prodaju. Međutim, želja omladine za kvalitetnijim načinom života i obrazovanjem šalje ih u Ankaru, tako da su brojni posjedi u Fevziye selu kroz godine počeli da se smanjuju.

Neke porodice i danas njeguju tradiciju sklapanja brakova samo sa djevojkama iz sela, dok druge uzimaju i Turkinje za snahe.

Čak i u mješovitim brakovima, očuvanje sopstvene tradicije i svjesnosti o porijeklu je imperativ.

Iako većina stanovništva ovog prekrasnog mjesta nikada nije bila u svojoj domovini, nose je neprestano u srcu, a jezik i običaje čuvaju od zaborava i prenose ih na naredna pokoljenja.

Govoreći o tradicionalnim vrijednostima, rado se vraćaju deceniju unazad prisjećajući se studenta iz Crne Gore Ajdina Rakića, koji ih je vikendima obilazio i seosku djecu podučavao našem jeziku.

Po povratku iz šetnje, dom Tanovića ispunili su brojni rođaci, komšije, djeca, željni da vide nenajavljene musafire koji, vođeni pričama starijih, odlučiše da posjete ovo mjesto prvi put.

Bogata sofra je uveliko bila postavljena, a nana Hatidža, nudeći nas toplim domaćim jelima, kaže da se ovdje uvijek dobro jelo.

“Ako hoćes puno da radiš preko dana, moraš dobro i jesti”.

Gotovo dvije decenije, svake godine su u selu organizovane manifestacije gdje bi se okupljali Bošnjaci iz svih krajeva Turske.

Naša tradicionalna jela, naročito pite, bile su neizostavne tokom takvih susreta, pa bi nanine snahe znale da naprave na desetine njih ispod sača, specijalno za tu priliku.

Ističe da su se porodično najviše bavili poljoprivredom i stočarstvom.

“Ako si radan, možeš dobro od toga da živiš”.

Nakon ugodnog jela, sohbet nastavismo na divanu, uz ispijanje tradicionalnog turskog čaja.

Odlutavši zamišljenim pogledom u stranu nana se prisjetila i svog muža koji je preminuo u 85. godini.

Ponosno prepričava da joj je “čoek bio ugledan u selu, vojno lice”.

O domaćinstvu i familijarnim obavezama uvijek su zajedno brinuli.

Jednog sina je izgubila mladog.

Za njim ostalo četvoro male djece.

Bio je muhtar, odnosno predstavnik seoske vlasti, i vodio je računa o problemima u selu.

Za života je, između ostalog, izgradio i konak - mjesto gdje su se brojni ljudi okupljali, dočekivali goste, pravili svadbe.

Kao čovjek dobrog srca, imao je običaj da pokloni zemlju onima koji nisu mogli da je kupe.

Danas, nani u poznom životnom dobu društvo prave ćerka, dva sina i brojna unučad.

Ćerka joj se mlada udala, kaćarisala (pobjegla) od kuće. Šest godina nisu bili u kontaktu.

Stariji sin je oženjen Bosanskom, mlađi Turkinjom.

I bosanska snaha je pobjegla od kuće. Strogi babo nije htio da joj da pristanak.

Takođe dugo nisu kontaktirali, a bili su udaljeni samo par hana (kuća) niz sokak.

Progovorili su tek prije nekoliko godina, kada je stari babo pao sa balkona i slomio obje noge.

Uz osmjeh nana Hatidža ističe: “Vratio mu Allah, jer nam ne htjede nevjestu dati”.

Rumeni akšam se polako nazirao i dođe vrijeme za rastanak.

Napunivši nam ruke zrelim kajsijama nana Hatidža poruči:

“Bujrumte nam opet, djeco! Vi nas obradovali, Allah vama berićet dao!”

Tekst i foto: Asmir Lucević

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE
Rasim Muminovic  Četiri sata i 28 minuta trebalo je ove godine mađioničaru Rasimu Muminoviću da po treći put izvede isti "trik". Čarolija je počela na Verzano mostu u Njujorku kada je dat znak da još jedna grupa maratonaca krene put Central parka. Tada je na scenu stupio šezdesetšestogodišnji mađioničar iz Plava koji se za vrijeme od 4:28:36 stigao na cilj...OPSIRNIJE

VEČE DIJASPORE 2017

Video dana

VIC NEDELJE

    Toma i WC šolja      
    Toma i WC šolja

    Ide Tomislav Nikolić ulicom i naleti na Cigu. Upita ga:

    “Imas li ti, Cigo, WC?

    “Imam, imam, predsjedniče!”

    Obavi Toma posao i poslije kući priča Dragici:

    “Da vidiš, ženo, WC šolje kod Ciga! Zlatna!”

    Veli mu žena:

    “Daj, Boga ti, ćuti!”

    “E pa ajde da vidiš!”

    Dođu oni i kucaju na vrata, izađe Cigančica i viče:

    Read more...