11212017uto
Last updatesri, 22 nov 2017 12am

fast2top

 

Top Story

Ifeta Rašić iz Gusinja ima halaturko sobu sa više od 2.000 eksponata: Od 13. godine čuva tradiciju i kulturu zavičaja

“Čekmeže i sedžada su najstariji eksponati u ovoj sobi. Čekmeže je staro duže od dva vijeka, ručno je napravljeno od drveta, a služilo je za čuvanje zlata, srebra i dokumenata. Sedžada je stara duže od jednog vijeka i nasljedstvo je od bake, rahmetli Hume Redžepagić. Sedžade, krpare i pole u to vrijeme su bile od vune, a tkale su se na razboju, farbale prirodnim bojama od nevena, kore od oraha, pa čak i u đubrivo. Sve te boje su i danas postojane”, kaže Ifeta, koja koš radi bijeli vez, obično noću, kada je niko ne ometa u radu. Za izradu jedne garniture potrebno joj je oko mjesec dana

Ifeta Rašić iz Gusinja godinama se bavi skupljanjem eksponata i veziva sa tih prostora, a 2008. godine osnovala je etno “Gusinjsku sobu” u Centru za kulturu Gusinje.

Ta prostorija predstavlja kulturno nasljeđe, život i tradiciju plavsko-gusinjskog naroda.

Ifeta u kući u Gusinju ima halaturko sobu u kojoj se nalazi oko 2.000 eksponata, a pobjeđivala je na brojnim izložbama.

Ona se domaćom radinošću bavi od 13. godine, kada je od majke Rabe Medunjanin naslijedila mašinu za vezenje. Tada se kod nje rodila ljubav prema ručnom radu, dok je prikupljanjem i očuvanjem eksponata nastavila tradiciju majke i bake.

“Vezla sam čaršafe, stolnjake, posteljine, majice, haljine, sve što su djevojke nosile u spremu kada su se udavale. Običaj je bio da nose darove za đevere, zaove, svekra i svekrvu. Sprema se nosila u škrinjama ili kovčezima, a spremala se mukotrpno i po nekoliko godina, jer je predstavljala nasljedstvo njene porodice. Ranije sam radila po porudžbini za djevojke u Plavu i Gusinju, a moje rukotvorine nosili su i u Americi. Sada je manje interesovanje za tim, nije više u modi“, priča Ifeta.

Nekada je, kaže, svaka kuća u Plavu i Gusinju imala halaturko sobu za musafire.

“U njoj su obično boravili za vrijeme praznika ili veselja. Tu su se nalazili minderi, kalapi, sofre, ćilimi... Najveću dužnost je imala mlada - da dvori i usluži musafire gurabijom, hačajlijom, kafom. U to vrijeme običaj je bio da mlada stoji sve vrijeme dok su tu musafiri. U svakoj sobi je postojao mangal u kojem se nalazio žar kako bi se grijali i kuvali kafu. Stari i musafiri su motali kotroban ili su pušili lule, pa je mlada jednom rukom mašicama uzimala žar iz mangala kako bi im pripalila duvan, a drugom pazila da žar ne padne. Ukoliko bi joj žar pao u šaku, a ona vrisnula, značilo je da nije dobra. Za onu koja bi pretrpjela bol važelo je da je dobra mlada“, priča Ifeta za Portal Revije Fokus.

Do 2008. godine je snosila troškove za prenošenje predmeta u toku manifestacije “Gusinjsko ljeto”.

“Te godine više nijesam bila u mogućnosti, jer mi je, pored novca, trebalo i dosta vremena da sve eksponate kući vratim. Tada mi je tadašnji direktor Centra za Kulturu Plav, Ferid Šarkinović, obezbijedio prostorije da imam stalnu postavku halaturko sobe, jer je želio da Plav i Gusinje imaju dvije takve sobe koje će uvijek biti otvorene za posjetioce. Od tada je mnogo posjetilaca obišlo sobu, a dolazili su brojni ambasadori, novinari, akademici, glumci, političari, turisti... Ljeti, kada veliki broj ljudi iz dijaspore boravi u zavičaju, mnogi dođu da je posjete, a posebno mi je drago što u svojim kućama prave ovakve sobe“, kaže Ifeta.

Svi eksponati su sa teritorije Plava i Gusinja. Ifeta je mnoge kupovala, a neke je dobila kao poklon od ljudi sa tih prostora.

“Ovdje je izložen samo jedan dio jer je mali prostor. Trebale bi mi veća prostorija, ali trenuno nijesam u mogućnosti da je obezbijedim. Imala sam ponuda za prodaju, ali nisam pristala, jer ovo što godinama radim je za moj narod, za naše unuke i praunuke, da vide kako su njihovi preci živjeli. Soba je kulturno nasljeđe sačuvano od zaborava i ima neprocjenjivu vrijednost”, dodaje ona.

Ističe da je od Hamda Radončića dobila tri dalapa i hamam star više od jednog vijeka, škrinje i stari kredenac, od Nake Laličić šivaću mašinu, od Adema Koljenovića sanduk, a od Marije Nake Nikač najstariji eksponat – čekmeže.

“Čekmeže i sedžada su najstariji eksponati u ovoj sobi. Čekmeže je staro duže od dva vijeka, ručno je napravljeno od drveta, a služilo je za čuvanje zlata, srebra i dokumenata. Sedžada je stara duže od jednog vijeka i nasljedstvo je od bake, rahmetli Hume Redžepagić. Sedžade, krpare i pole u to vrijeme su bile od vune, a tkale su se na razboju, farbale prirodnim bojama od nevena, kore od oraha, pa čak i u đubrivo. Sve te boje su i danas postojane”, kaže Ifeta.

Ona i dalje radi bijeli vez, obično noću, kada je niko ne ometa u radu. Za izradu jedne garniture potrebno joj je oko mjesec dana.

O svojim eksponatima rado priča posjetiocima. Najdraža priča joj je o čevretu ili marami staroj duže od sto godina.

“Maramu čevre djevojke su same vezle zlatnim ili običnim vezom na četiri ćoška i posebno su je slagale. Čevre su su davale momku kao dokaz da će se udati za njega. Obično su je davale tajno i nijesu smjele da se udaju za drugog momka. Ako njeni roditelji, braća, sričevi nijesu znali da se obećala pa bi je dali drugom, tom momku su morali da daju njenu sestru ili rođaku kako ne bi došlo do krvoprolića ili osvete, što se dešavalo u tom vremenu. Marama je bila kao neki zakon koji je morao da se poštuje”, kaže Ifeta.

Ona čuva i maramu svoje majke koja se udala 1942. godine.

Ranije su, dodaje, bili teži uslovi za život, ali su odnosi među članovima porodica bili bolji i brakovi stabilniji.

“Djevojke često nijesu poznavale momka za kojeg su se udavale jer su ih davali roditelji, braća ili stričevi. I tada je bilo problema, ali malo razvoda. Muž se nije pitao nego svekar, svekrva, đever, zaova. U Plavu i Gusinju i sada ima takvih brakova, a u tim porodicama vlada sloga i poštovanje”, tvrdi Ifeta.

Ipak, ona nije pitala roditelje kada se udavala, već je “pobjegla” za Ruška sa kojim je “u vezi” bila 11 mjeseci.

“Komunicirali smo pismima. Imali smo prijatelja koji je nosio pisma iz Plava u Gusinje i obratno. Moji roditelji su znali da se dopisujemo, ali su odugovlačili moju udaju. Ruško i ja smo odlučili da se uzmemo i ‘pobjegla’ sam. Tako sam i došla u Gusinje, živjela sa svekrvom i tri zaove koje su me lijepo prihvatile, a i ja njih”, prisjeća se Ifeta.

Sa osmjehom priča o svadbi koja je trajala cijelu sedmicu, kada je bila obučena u plavsko-gusinjsku nošnju.

Selma Šarkinović

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE
Rasim Muminovic  Četiri sata i 28 minuta trebalo je ove godine mađioničaru Rasimu Muminoviću da po treći put izvede isti "trik". Čarolija je počela na Verzano mostu u Njujorku kada je dat znak da još jedna grupa maratonaca krene put Central parka. Tada je na scenu stupio šezdesetšestogodišnji mađioničar iz Plava koji se za vrijeme od 4:28:36 stigao na cilj...OPSIRNIJE

VEČE DIJASPORE 2017

Video dana

VIC NEDELJE

    Toma i WC šolja      
    Toma i WC šolja

    Ide Tomislav Nikolić ulicom i naleti na Cigu. Upita ga:

    “Imas li ti, Cigo, WC?

    “Imam, imam, predsjedniče!”

    Obavi Toma posao i poslije kući priča Dragici:

    “Da vidiš, ženo, WC šolje kod Ciga! Zlatna!”

    Veli mu žena:

    “Daj, Boga ti, ćuti!”

    “E pa ajde da vidiš!”

    Dođu oni i kucaju na vrata, izađe Cigančica i viče:

    Read more...