11212017uto
Last updateuto, 21 nov 2017 1pm

fast2top

 

Top Story

Mustafa Mrkulić o svojoj karijeri, poznanstvu s Muhamedom Alijem, Robertom De Nirom kojeg je greškom izbacio iz svog lokala... (I dio)

Gusinjanin Mustafa Mrkulić imao je bogatu boksersku karijeru koju je 1976. započeo u Sarajevu. Od perspektivnog momka ubrzo je stasao u ozbiljnog takmičara koji je razmjenjivao udarce sa tada najboljim takmičarima Jugoslavije. Idol mu je, kao i vjerovatno većini boksera, bio Muhamed Ali kojeg je imao čast da upozna, a nedavno je prisustvovao i njegovoj dženazi

Svoje bokserske rukavice braća Mustafa-Mrki i Izet Mrkulić danas pažljivo čuvaju. Fotografije i novinski isječci o njihovoj karijeri uredno su složeni. Sve su to svjedočanstva na jedan period života koji je iza njih.

Ljubav prema boksu na Mustafu i Izeta je nesvjesno prenio njihov rahmetli otac Ibrahim Braho Mrkulić. Bila su to vremena kada je Muhamed Ali carovao u ringu. Ispred televizora u kući Mrkulića uvijek je bila gužva kada je počinjao boks. Njihov otac je često sa drugim ljudima komentarisao boks, a Mustafa i Izet su upijali svaku riječ. Tako se kod budućih šampiona rađala ljubav prema tom sportu.

NOKAUTIMA DO TITULE PRVAKA BIH

Kada se Mustafa iz Gusinja 1976. godine preselio u glavni grad Bosne i Hercegovine, odmah je potražio boksersku salu.

“Tamo sam zatekao neke razvijene momke koji su bili i tetovirani. Imao sam 16 godina. Nijesam gubio vrijeme, odmah sam pitao trenera da li mogu da treniram. Normalno, na početku mi je bilo jako teško jer me ostali nijesu poznavali pa me na sparingu nijesu štedjeli. Bilo je to žestoko kaljenje. Međutim, nakon pet-šest mjeseci, kada su vidjeli da će biti nešto od mene, počeli su da me paze. Žestoko sam trenirao”, započinje Mrkulić priču za Portal Revije Fokus.

Mustafa je najvećeg protivnika za bavljenje boksom imao u svojim roditeljima koji su živjeli na relaciji Sarajevo-Gusinje.

“Roditelji nijesu voljeli da se bavim boksom. Kada bih iz grada zvao brata da mi donese torbu da idem na trening, majka bi me upozoravala da ga ne vodim na boks. Nikako nije voljela da treniramo. Ni otac se nije slagao sa našim izborom. Jednom mi je savjetovao da nađem neki ljepši sport i kazao mi je da mu mnogo smeta što treniram boks. Zamolio me da prestanem i ja sam to uradio. Nijesam nekoliko mjeseci trenirao. Tako je bilo sve do pred početak prvenstva BiH. Otišao sam do kluba da vidim ko će da se takmiči. Čim me je trener ugledao odmah je došao da me pita zašto sam prestao sa treninzima. Počeo je da me ubjeđuje da je šteta da prestanem i da, ukoliko nastavim, mogu ostvariti zapažene rezultate. Objasnio sam mu da je želja mojih roditelja da ne treniram boks”.

Ipak, istog dana ljubav prema boksu je pobijedila obećanje dato ocu. Mrkulić se sjeća da je bio petak, a već sljedeće nedjelje je održano prvenstvo.

“Počeo sam da treniram i znao sam da sam bolji borac od momka iz kluba koji se spremao da se takmiči u mojoj kategoriji. Pitao sam trenera da li će me uzeti ukoliko pokažem da sam bolji u ringu od klupskog druga, a on mi je odgovorio da jedva čeka”.

Već u prvom meču na prvenstvu Mustafa je boksovao protiv glavnog favorita i umalo, kako kaže, izgubio.

“Pobijedio sam ga prekidom, a bio je bolji u prve dvije runde. Nakon toga, i ostala tri meča sam pobijedio prekidom i tako postao prvak BiH u srednjoj kategoriji”, prisjeća se Mustafa i napominje da su za njegovo ponovno bavljenje boksom roditelji saznali iz novina.

“To je bio prvi put da oca nijesam poslušao za nešto. Bio je tada u Gusinju i valjda mu je bilo drago zbog mog uspjeha jer mi više nikada nije pomenuo da skinem rukavice”.

SJEĆANJE NA PRVOG TRENERA

Već sljedeće nedjelje, nakon bosanskog prvenstva, na Kosovu i Metohiji se održavalo prvenstvo Jugoslavije. I tu je Mrkulić pokazao da ima razoran udarac.

“Tri prva meča sam dobio nokautom, da bi u četvrtom boksovao sa jednim momkom iz Vojvodine kome su braća Kačar stajali u ćošku. Čovjek mi je sve vrijeme bježao, valjda su mu Kačari tako rekli, i ja nijesam mogao da ga uhvatim. Izdržao je tri runde i pobijedio me nezasluženo na poene. Iako sam osvojio drugo mjesto, dobio sam poziv za reprezentaciju Jugoslavije”.

Iz tog perioda on se uvijek, kaže, prvo sjeti Hajrudina Paja Pašića, prvog trenera.

“On je boksovao u polu velter i velter kategoriji i pobijedio Marijana Beneša. Bio je autoritet i spreman. I danas trenira boksere”.

Sa svim ljudima s kojima je dolazio u kontakt u to vrijeme danas komunicira. “Rado se prisjetimo tog perioda”, kaže.

Svaka pobjeda mu je draga. Ipak, ne može da zaboravi prvi i jedini put kada je otac došao da ga gleda.

“Jako sam želio da pobijedim i da što prije završim meč. Međutim, nije išlo. Bio je jak momak. Tukli smo se i u trećoj rundi obojica smo diskfalifikovani, jer to više nije bio boks nego tuča. Otac je rekao da to neće više da gleda”, kroz smijeh priča Mrkulić.

Istovremeno kada je 1980. pozvan u reprezentaciju SFRJ, dobio je i poziv za odlazak u JNA.
“S obzirom da sam bio prijavljen u Gusinju, rukovodstvo Želje je pokušalo da odloži odlazak u armiju. Međutim, iz vojnog odsjeka se nijesu obazirali na to. To mi je dosta upropastilo karijeru, jer kad odete u armiju i napravite pauzu onda to mnogo unazađuje. U vojsci je hrana drugačija, otežao sam i izašao iz JNA sa 90 kilograma. Kasnije sam morao da smršam 15”.

Nakon vojske, Mustafa je niz godina bio kapiten Željezničara. Brojni navijači u Skenderiji su očekivali isključivo pobjede.

“Postajalo mi je teško da boksujem u Sarajevu, pogotovo kad sam se dokazao i kada se računalo na moju sigurnu pobjedu. Često bi od moje borbe zavisila pobjeda ekipe. Ipak, imali smo veliku podršku navijača i nekada, kad bukvalno nijesam imao više snage u meču, publika me je navijanjem ponijela do trijumfa”.

OLIMPIJSKOG ŠAMPIONA SLAO NA POD

Mrki je u svojoj karijeri mnoge nokautirao.

“Ne znam je li nokaut drag. Bilo mi je drago kada bih protivnika poslao na pod, a on zatim odmah ustao. To vam pričam zbog meča u Splitu, gdje sam očekivao Cikotića, koji je bio šampion svijeta u ful kontaktu. On je tada počeo i da boksuje i povređivao je boksere. Trebalo je da se sretnemo, ali borci kao on su se nečisto borili, udarali laktovima i slično. Spremio sam se dobro. Međutim, i on je vagao jer je gledao ko mu dolazi za protivnika, pa ako je bio siguran u pobjedu izlazio je na ring. Zbog toga se, umjesto njega, pojavio Nešić koji je bio šampion SFRJ u ful kontaktu. Bio je visočiji od mene i zalijetao se par puta. Držao sam gard i čekao priliku. Vidim, on se razmahao, i osjećam da ne može jako da udari. U jednom trenutku sam bio uz konopce a on mi je naletio i ja ga udarcem u bradu poslah na pod. Onesvijestio se i odmah dođoše doktori da mu ukažu pomoć. Kako je vrijeme prolazilo, a on bio u nesvijesti, ja sam se osjećao sve gore i gore. Kada se konačno probudio ničega se nije sjećao. Pitao je šta se desilo i gdje se nalazi. Bio je izgubljen. Zbog toga mi nije bio drag svaki nokaut”, kaže Mustafa, koji je sa ekipom Željezničara ostvario veliki uspjeh plasiravši se u prvu ligu SFRJ.

Nakon toga put ga je odveo preko okeana.

“Kada sam došao u SAD pokušavao sam da se profesionalno bavim boksom. Našao sam neke ljude. Međutim, nijesam imao papire i nijesam imao nikog uz sebe. Ovdje imam tetku i kada je čula da ću da boksujem počela je da plače. I ona je dosta uticala da odustanem”.

Mustafa žali što nije imao bolje uslove.

“Mislim da sam imao kapacitet i prirodne predispozicije za mnogo više. Međutim, nijesam imao dobre uslove da se posvetim boksu jer je uvijek falilo novca. U to doba boks nije bio dobro plaćen sport. Sjećam se meča sa olimpijskim pobjednikom Antem Josipovićem. Boksujemo. On ime. Sudija je bio Bane Toskić, koji je svojevremeno bio šampion Švedske. Bio sam jači od njega, ali on je imao više iskustva. Dva puta sam ga bacio. Petnaest sekundi prije kraja treće runde, kada su vidjeli da ću da ga pobijedim, sudija me je diskvalifikovao zbog moje navodne iscrpljnosti. Kasnije mi je govorio da mu je žao što je prekinuo meč. To vam dovoljno govori šta znači kada imate nekog iza sebe”, kaže Mustafa koji se danas bavi menadžerstvom i ugostiteljstvom u SAD.

Mrkulić je oženjen i ima dvije ćerke za koje kaže da su ljubiteljke boksa, ali samo na video igricama.

USKORO NASTAVAK

Sead Hodžić

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ SAGLASNOSTI REDAKCIJE FOKUSA

 

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE
Rasim Muminovic  Četiri sata i 28 minuta trebalo je ove godine mađioničaru Rasimu Muminoviću da po treći put izvede isti "trik". Čarolija je počela na Verzano mostu u Njujorku kada je dat znak da još jedna grupa maratonaca krene put Central parka. Tada je na scenu stupio šezdesetšestogodišnji mađioničar iz Plava koji se za vrijeme od 4:28:36 stigao na cilj...OPSIRNIJE

Slavica Trans

Video dana

VIC NEDELJE

    Toma i WC šolja      
    Toma i WC šolja

    Ide Tomislav Nikolić ulicom i naleti na Cigu. Upita ga:

    “Imas li ti, Cigo, WC?

    “Imam, imam, predsjedniče!”

    Obavi Toma posao i poslije kući priča Dragici:

    “Da vidiš, ženo, WC šolje kod Ciga! Zlatna!”

    Veli mu žena:

    “Daj, Boga ti, ćuti!”

    “E pa ajde da vidiš!”

    Dođu oni i kucaju na vrata, izađe Cigančica i viče:

    Read more...