12022020sri
Last updateuto, 01 dec 2020 11pm

Top Story

Nebojša Redžić: Barikade (jedno sjećanje na 14.i 18.novembar 1992.)

Automobil u kome sam se nalazio, vozio je Micko Vukotić, a u njemu je bio njegov sin, te Mićo Vlahović i ja. Do Mojkovca je sve bilo u redu, ali čim smo grabili prve kilometre prema Slijepač mostu, sreli smo automobil iz koga su nam unezvijerenim pokretima Mili Knežević i Jośo Ljumović dali znak da stanemo. Oni su, naime, prvi naletjeli na barikadu kod Slijepač mosta koju je napravila grupa četnika, dobro naoružanih od DPS-ove službe DB. Dok smo stajali pored puta, saopštili su nam da su ih zaustavili, maltretirali, a Milija i udarili dok je sjedio za volanom...

Ništa tog 14.novembra nije ukazivalo da nećemo stići do Bijelog Polja na zakazani miting. Istina, trebalo je da to bude prvi naš pohod na sjever, gdje se o ideji slobodne i nezavisne Crne Gore pričalo tek stidljivo i u uskim krugovima. Većina, puk iliti čopor razularenih propagatora rata bio je tamo gdje su dosezali govori mržnje DPS-a i njenog prirodnog saveznika, Narodne stranke.

U prostorijama LSCG sve je bilo spremno. Naša izvidnica u liku Rajka Cerovića i Veska Tomovića, već je dan ranije stigla u Bijelo Polje i iz hale Doma kulture javljala da nema ozbiljnijih problema da održimo skup.

Meni je Slavko naložio da održim govor. Pripremio sam ga pažljivo i sa ubojitim tezama, jer je to bila rijetka prilika da se obratim gradu u kome sam rođen i proveo dio djetinjstva.

Automobil u kome sam se nalazio, vozio je Micko Vukotić, a u njemu je bio njegov sin, te Mićo Vlahović i ja. Do Mojkovca je sve bilo u redu, ali čim smo grabili prve kilometre prema Slijepač mostu, sreli smo automobil iz koga su nam unezvijerenim pokretima Mili Knežević i Jośo Ljumović dali znak da stanemo.

Oni su, naime, prvi naletjeli na barikadu kod Slijepač mosta koju je napravila grupa četnika, dobro naoružanih od DPS-ove službe DB. Dok smo stajali pored puta, saopštili su nam da su ih zaustavili, maltretirali, a Milija i udarili dok je sjedio za volanom.

Da se oni nijesu vratili, ko zna što bi bilo sa nama, pomislio sam i počeo zamišljati koliko bi toj bratiji bilo drago da su zaustavili najomraženijeg poslanika M.Vlahovića i mene, koji sam poznavao lično barem polovinu tih junaka.

Vratili smo se u Mojkovac i zaustavili sve automobile i par autobusa koji su krenuli za nama. Uzalud smo šefa policije Milića Radovanića ubjeđivali da bi oni, a ne mi, trebalo da se obračunaju sa tim banditima. No, taj izdanak DPS-a nije htio ni da čuje da ih nazivamo banditima, a kamoli da pristane na intervenciju policije. Uostalom, kako bi to izgledalo da su krenuli na svoje?!

Dok smo se vraćali ka Podgorici, ispred Doma kultire u Bijelom Polju priređen je pravi četnički pir u kome je Crnogorcima i muslimanima zaprijećeno nožem i kamom - da slučajno ne opstruiraju projekat objedinjavanja svih Srba.

Četiri dana kasnije

Trebalo je stisnuti petlju i ući u jedan od četiri autobusa koji su namjeravali da, u drugom pokušaju, probiju blokadu i ipak stignu u Bijelo Polje.

Okupili smo se pokraj kampa Zlatica, uz poneku pošalicu profesora Branka Radulovića koji je pokušao da ohrabri skupinu zamišljenih i za boj spremnih momaka koji su kretali ka sjeveru. Zajedno sa mnom, bili su Balša Brković, pok. Vesko Tomović, Miško Đukić sa sestrama, Sergej Brković...

Razmišljao sam o zamišljenom ocu i uplakanoj majci koji su me molili da ne krećem ka Bijelom Polju jer, “zašto baš ja treba da se junačim i uvijek budem u prvim redovima?” Ali, đavo mi nije dao mira: ako sada ne odem u Bijelo Polje i ne obratim se ljudima sa kojima sam učio školu, rastao i navijao za Jedinstvo, ko će to učiniti umjesto mene?

I dok smo u autobusu pjevali pjesme o Sarajevu koje je tih dana bilo pod opsadom i konstatovali da niko od nas koji krećemo na noge razularenoj bagri koja Bijelo Polje želi da odbrani od Crnogoraca nije naoružan, neko povika da ovoga puta, izgleda, nećemo dalje od Mojkovca. Kamion je pored tamošnje benzinske pumpe naprosto prepriječio put i dalje se nije moglo.

Da skratim: nakon sat i nešto, put je ipak oslobodjen. Krenuli smo dalje i samo par kilometara kasnije - nova prepreka i poruka policije da nam ne garantuju bezbjednost. I pretres. Tretirali su nas kao kakvu terorističku organizaciju.

Mnogo godina kasnije, nekoliko prosrpskih političara priznalo mi je da su u šumi iznad barikade, snajperisti VJ bili spremni da zapucaju po nama.

Ni povratak nije bio bez problema. Na 5. kilometru od Mojkovca ka Kolašinu, neko nam je slomio stakla od autobusa. Izašli smo napolje, blokirali saobraćaj i htjeli da pronađemo te junake. Nije ih bilo. Na vrijeme su se razbježali.

Jedna scena kraj kuće koja se nalazila pored magistrale, svima koji su je vidjeli, ostala je urezana u sjećanje za čitav život: jedna baba, vidjevši nas, u slomu nerava koji se odigravao pred nama, ležala je na zemlji, udarala šakama po travi i vikala: ustašeee...ustašeee...

Slavkova komanda, dok se mimo svake logike popeo na jedan automobil kako bi ga svi vidjeli i čuli, glasila je: u kola!

U Podgorici smo, onako rezignirani zbog “snage države” prešli kroz korzo kršeći saobraćajne propise i zaustavili se ispred Skupštine.

I dok sam zaustavljao momke koji su počeli da lome stakla i ćirilični natpis “Skupština”, pored mene se dešavala istorija.

Četiri momka pronašli su način da drugačije iskažu revolt: Saša, Loco, Šole, Djike...

I zastava na jarbolu kraj parlamenta koju niko nikada, ma iz kakve litije izašao, neće skinuti.

 

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE

    MUJO I POLICAJCI      
    MUJO I POLICAJCI

    Zvoni Muju neko na vrata.

    Pita on:

    “Ko je?”

    “Policija. Možemo li da popričamo?”

    “Koliko vas je?”

    Read more...

SPECIJALNO IZDANJE