07082020sri
Last updatesri, 08 jul 2020 12am

Top Story

Četvrt vijeka je tražio čovjeka koji ga je ratne 1995. spasao, jedna fotografija objavljena na Fb je sve promijenila (VIDEO)

Pogodio me snajper, ležao sam 10 minuta na cesti. Previli su me i prebacili u Vojnu bolnicu. Sjećam se doktora Nakaša da se pripremao da me operiše... Od tog dana sam invalid. Nekad, kad me jako boli, mislim da me nije trebao spasti. Da me trebao pustiti da umrem... Danas čekam unuče i drago mi je da me je spasao. Hvala mu, rekao je Pintol

Foto: Facebook

Prije 25 godina, 14. juna 1995. ispred Doma zdravlja Vrazova u ratnom Sarajevu, snajperom je ranjen Dževad Pintol.

Život mu je spasio sugrađnanin Ismet Mršević, piše "Avaz".

Priču o njima možda nikada ne bismo saznali da Mrševićeva kćerka nije na Facebooku objavila fotografiju od prije 25 godina na kojoj njen otac pomaže tada njima nepoznatom čovjeku. 

Fotografija je od sinoć postala viralna i u kratkom roku su pronašli Dževada Pintola.

Dvadeset pet godina poslije, popili su kafu u sarajevskom naselju Šip. Zagrljaj i prva Dževadova upućena riječ: "Hvala". Suze u očima, osmijeh na licu...

ČVRSTI STISAK RUKE I "HVALA"

Mada je nekoliko puta Dževad, koji je danas u kolicima, pokušavao da pronađe svog spasioca, nije mu to pošlo za rukom, jer o njemu nije znao ništa, čak ni njegovo ime. 

Ekipa "Avaza" prisustvovala je prvom njihovom susretu nakon 25 godina. Prvi je stigao Dževad. Bio je vindno nervozan. Nije znao kako izgleda. Kada je stigao Ismet, "pao" je čvrsti stisak ruke i: "Hvala".

Foto: Printscreen/"Avaz"

“Sjećam se tog dana kao juče da je bilo. Bio je rat i granatiranje na sve strane. Cijeli rat sam bio na točkovima, takav mi je bio posao. Tog dana sam krenuo prema Marindvoru kada sam ugledao Dževada. Samo mi je proradio adrenalin da trebam da spasem tog čovjeka”, kazao je Mršević. 

S njim u automobilu su bile dvije koleginice koje su mu govorile da se čuva i da razmisli jer bi i sam mogao da strada. Ali, kako kaže, postupao je kao "svaki normalan insan".

“Nisam razmišljao o granatama. Samo sam htio da pomognem čovjeku. Da treba, ponovo bih isto učinio. Kada sam ga vidio odmah su mi krenule suze, ali sam se uzdržao”, kaže Ismet.

DANAS ČEKAM UNUČE I DRAGO MI JE DA ME JE SPASIO

Pintol je tog dana krenuo u Vrazove na kontrolu, jer je već ranije bio ranjen. 

“Pogodio me snajper, ležao sam 10 minuta na cesti. Previli su me i prebacili u Vojnu bolnicu. Sjećam se doktora Nakaša da se pripremao da me operiše... Od tog dana sam invalid. Nekad, kad me jako boli, mislim da me nije trebao spasti. Da me trebao pustiti da umrem... Danas čekam unuče i drago mi je da me je spasao. Hvala mu”, rekao je Pintol.

  • Najnovije

  • Najcitanije

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE