02172020pon
Last updatened, 16 feb 2020 4pm

Sport

Rezime Evropskog prvenstva u vaterpolu: Bronza za statistiku, karakter - za zlato!

 

Možda je uspjehu doprinijelo i to što crnogorski vaterpolisti sve do 22. januara i velike pobjede nad Italijom u četvrtfinalu nisu pomenuli riječ - medalja. Makar ne javno... Već su od prve utakmice na EP, protiv Slovačke, imali jasan cilj da budu među osam najboljih, jer je samo to garantovalo da će osigurati plasman na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre

Sa sinoćnjeg dočeka u Podgorici (Foto: Printscreen)

Ako je Malaga 2008. i evropska titula bez dileme najveći uspjeh crnogorskog vaterpola, bronzu osvojenu prije dva dana u Budimpešti je najpoštenije nazvati - medaljom koju nisu očekivali ni najveći optimisti.

Niti su „ajkule” najavljivale velike stvari u glavnom gradu Mađarske, niti su to „smjele” da urade nakon ljetošnjeg 10. mjesta na Svjetskom prvenstvu, niti su za to - uz poštovanje za svih 13 momaka koji su nosili crnogorsku kapicu na EP - imali pokriće imajući u vidu da su makar za nijansu u svakom smislu ispred naše selekcije timovi poput Hrvatske, Srbije, Mađarske, Italije, Španije, Grčke...

KADA SKROMNOST POSTANE VRLINA

Možda je i ta skromnost, koja često i nije bila odlika naših vaterpolista pred najveća takmičenja, bila X faktor - umjesto da prijete objektivno boljima, izabranici Vladimira Gojkovića su iz dana u dan tokom turnira u Budimpešti samo ponavljali da je „atmosfera nikad bolja”, da je „impresivna energija koja se vidi od prvog dana priprema”...

Možda je uspjehu doprinijelo i to što crnogorski vaterpolisti sve do 22. januara i velike pobjede nad Italijom u četvrtfinalu nisu pomenuli riječ - medalja. Makar ne javno... Već su od prve utakmice na EP, protiv Slovačke, imali jasan cilj da budu među osam najboljih, jer je samo to garantovalo da će osigurati plasman na kvalifikacioni turnir za Olimpijske igre. 

Zato je u ušima svih odzvanjalo samo to da u grupi moraju da savladaju Njemačku, kako bi put do četvrtfinala bio otvoren... Koliko je ekipa bila ponizna, govori i to da je strahovala od objektivno slabije Njemačke, koju je potom pobijedila 10:3. Za tim koji za početak respektuje Njemce, a na putu do trećeg mjesta nadigra Italijane i sruši Hrvate..., ovaj rezultat možda i djeluje još senzacionalnije.
„Ajkule” su se, dakle, ponašale onako kako treba da se ponaša tim koji zna da nije ni najjači ni među najjačima, ali i koji je svjestan da mora i može da pokaže zube svima.

A ono što sigurno nije doprinijelo, već imalo ključnu ulogu u svemu je - ogromno srce i vjera u sopstvene mogućnosti, u mogućnosti saigrača, u savjet selektora i stručnog štaba, ubjeđenje da će se isplatiti svaki trening od početka decembra u bazenima u Nikšiću, Herceg Novom, Podgorici, Novom Sadu, na kraju i Budimpešti.
Da nije bilo takve motivacije i čeličnog karaktera, na kraju ne bi bilo ni velikog povratka protiv Hrvatske u grupi (od 5:10 do 10:10, pa nesrećan poraz), niti bi to bilo moguće ponoviti u subotu protiv istog rivala u borbi za bronzu kada je u dva navrata bilo minus četiri.

Ne bi ni pao prvak svijeta (Italija), ne bi ni Mađari u utakmici u kojoj su sve vrijeme vodili bili u panici do posljednje sekunde...
„Srce koje smo pokazali nam je donijelo bronzu. Došli smo na EP skromno, vratili smo se sa medaljom. Iako je bronzano, mogu da kažem da mi je ovo vjerovatno najdraže odličje koje sam osvojio“, rekao je kapiten Draško Brguljan.

Kada to kaže čovjek koji je učestvovao u svim uspjesima crnogorske reprezentacije, koji je do sada bio dio svih uspjeha na najvećim takmičenjima, onda je valjda još lakše da se objasni važnost i sjaj ove bronze u zemlji vaterpola.

ČETIRI DEBITANTA LAVLJEG SRCA

Prošlo je vrijeme braće Janović, Gojkovića iz igračkih dana, Predraga Jokića, Borisa Zlokovića, Miloša Šćepanovića..., zato sada svaka medalja vjerovatno vrijedi više nego ijedna prethodna.

Brguljan je uz Aleksandra Ivovića, i naravno selektora Gojkovića, jedini iz sadašnje ekipe koji ima iskustvo osvajanja odličja sa velikih turnira.

Neki igrači su malo po malo dolazili do prvog tima, dobijali nekad veću, nekad manju šansu, a konkretno na ovom EP Crna Gora je imala četiri debitanta - Stefana Vidovića, Stefana Pješivca, Dimitrija Obradovića i mladog golmana Petra Tešanovića. 

Hvalospjevi nisu potrebni, ko je gledao sedam utakmica naše selekcije vidio je sve - ovih 13 momaka su pošli u Budimpeštu da urade apsolutno sve za sebe i reprezentaciju. Nagrađeni su time što su se vratili kao heroji, što im navijači opet skandiraju imena...

JUBILARNA 10. MEDALJA

Od 2007. godine kada je debitovala u Svjetskoj ligi, zaključno sa Evropskim prvenstvom u Budimpešti - crnogorska vaterpolo reprezentacija je osvojila 10 medalja. Pet od njih su stigle sa najvećih takmičenja.

U Malagi je 2008. pokorila Stari kontinent i ispisala istoriju pobjedom nad Srbijom u finalu. Dogodilo se to 13. jula, na praznik, Dan državnosti. Junak je bio Nikola Vukčević koji je u produžecima matirao Denisa Šefika i donio trijumf od 6:5 timu Petra Porobića.
Godinu kasnije Crna Gora je osvojila i Svjetsku ligu kao domaćin u Podgorici - bila je tada i najbolji tim na planeti, makar se tako vjerovalo. 

Ali, Podgorica je bila samo uvertira u razočaranje na Svjetskom prvenstvu u Rimu, gdje je naša selekcija bila deveta.
U junu 2010. crnogorski vaterpolisti su bili srebni u Svjetskoj ligi (poraz od Srbije u finalu u Nišu), a onda se na medalju čekalo sve do januara 2012. Osvojena je ponovo srebrna, i to na Evropskom prvenstvu, na kojem je debitovao novi selektor Ranko Perović. I tada je od „ajkula” bolja bila Srbija - 9:8.

Uspješno je bilo i ljeto 2013. koje je počelo bronzom u Svjetskoj ligi (u ruskom Čeljabinsku) za pravi uvod u Svjetsko prvenstvo u Barseloni. Crna Gora je u Kataloniji stigla do finala, u kojem je izgubila od Mađarske (8:7). I u 2014. godini „ajkule” su bile trećeplasirane u Svjetskoj ligi (Dubai).

Potom, debi selektora Vladimira Gojkovića i srebro na EP u Beogradu (2016), što je bilo i posljednje odličje sa najvećih takmičenja do Budimpešte 2020.

Medalja je, ipak, bilo u periodu od 2016. do 2020. Osvojene su u Svjetskoj ligi - titula u junu 2018. Budimpešti - pa mjesec kasnije bronza na Mediteranskim igrama u Taragoni.  

Admir Haverić („Vijesti“)

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...