07042020sub
Last updatesub, 04 jul 2020 9pm

Najnovije vijesti

Reprezentativac Crne Gore Alen Dervišević „pliva“ ka Olimpijadi u Rio de Žaneiru

 “Daću sve od sebe da postignem olimpijsku normu i da moj san postane stvarnost. Kad to uspijem ponovo ću okačiti sve svoje medalje na zid, kao svjedočanstvo mog puta ka ostvarivanju sna – Olimpijskim igrama”, kaže Dervišević

Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine.

Alen pohađa Florida Atlantic University za čiju ekipu nastupa u Prvoj američkoj diviziji, a za plivačku reprezentaciju Crne Gore debitovao je prije dvije godine i vlasnik je nekoliko crnogorskih rekorda u plivanju.

MEDALJE VIŠE I NE BROJI

Svi koji poznaju porodicu Dervišević u Njujorku, složni su u jednom – iza Alena Derviševića stoji mukotrpan rad i veliko odricanje. A tu je i familija koja mu pruža nesebičnu podršku.

“Moje prvo plivačko iskustvo bilo je na odmoru u Dominikanskoj Republici gdje sam naučio da plivam igrajući se sa svojom sestrom Anelom. Po povratku u Njujork, zahvaljući mom ocu koji me je upisao u Plivački klub ‘Dolphin’, počeo sam da treniram, tako da sam već sa šest godina uestvovao na takmičenjima“, priča Alen Dervišević.


U debitantskoj godini osvojio je jednu od najdražih medalja.

“Plivao sam u trci na 50 metara leđno i kad sam na kraju vidio svoje ime na samom vrhu, bio sam presrećan. Dotrčao sam do svojih roditelja i nastupilo je slavlje”, prisjeća se Alente svoje prve medalje, iako sada ne zna koliko ih je tačno poslije toga osvojio. Više ni pehare ne broji, ni pohvale, ni priznanja.

“Mislim da sam osvojio između 500 i 600 medalja. Takmičenja me čine srećnim i motivišu me da budem još bolji, a medalje su samo potvrda napornog rada. Ranije sam imao običaj da ih kačim na zid, ali sada ih odmah odlažem u ormar.”

Penjanja na razna pobjednička postolja u SAD za Alena su samo jedna u nizu stepenica kako bi stigao do vrha, odnosno ostvario svoj san.

“Moj san su Olimpijske igre u Rio de Žaneiru 2016. godine. Daću sve od sebe da postignem olimpijsku normu i da moj san postane stvarnost. Ako to uspijem ponovo ću okačiti sve svoje medalje na zid, kao svjedočanstvo mog puta ka ostvarivanju sna – Olimpijskim igrama”, kaže Dervišević.

Alen danas na Florida Atlantic University vrijedno trenira, a već u debitantskoj sezoni skrenuo je pažnju na sebe nastupima u Prvoj američkoj diviziji.

“Ove godine sam prvi put nastupio na Univerzitetskom takmičenju i svojim rezultatima u tri discipline kao ‘freshman’ osvojio najveći broj bodova za Florida Atlantic University. To sam postigao plivajući u sva tri finala Georgia Tech University, čime sam opravdao veliko povjerenje koje mi je od samog dolaska na Univerzitet ukazao trener Stiv Eckelman. Na pomenutom takmičenju sam isplivao najbrža vremena u sezoni: na 100 metara leđno sam ostvario rezultat 1:01:20 , a na 200 metara leđno 2:13:01”, kaže Dervišević.

TRENER PREDVIĐA USPJEŠNU KARIJERU


Steve Eckelman, Alenov trener na Florida Atlantic University, kazao nam je da je reprezentativac Crne Gore jedan od najboljih mladih plivača u sezoni koja je iza nas. Prognozirao je da je pred Derviševićem uspješna karijera ukoliko nastavi da radi sadašnjim tempom.

“Uspjeti iskoordinirati sportske, univerzitetske i ostale obaveze, nije ni malo lako. Svakog jutra se budim u 5:30, a već u šest časova sam u bazenu. Jutarnji trening završavam oko 8 sati. Predavanja mi počinju u 10, a drugi trening u 14 časa traje dva sata. Kad dođem kod svojih u Njujork, takođe ne propuštam treninge. Svakog jutra moj otac Naser me vodi na trening, i to radi godinama. Iako imam položen vozački ispit, ne dopušta mi da tako rano upravljam automobilom ili da idem vozom na trening. Slična situacija je i prilikom dolaska sa treninga, tako da mi je on najveća podrška po tom pitanju. Naravno, tu su i moja majka Hatidža i sestra Anela, koje su mi važan oslonac”, priča Dervišević.


Dervišević ima idola sa kojim se i takmičio. U pitanju je Mike Phelps, a nastupali su zajedno na takmičenju u Grand Prix Minneapolis-u. I to mu je jedno od najdražih takmičenja.

“Volio bih da istaknem da sam se zaista prijatno osjećao i kada sam debitovao za reprezentaciju Crne Gore na Evropskim Olimpijskim igrama u Turskoj. Želio bih da se zahvalim selektoru reprezentacije Seadu Adroviću na veoma korektnom odnosu i podršci koju mi pruža. Vjerujem da ću mu to dobrim rezultatima na međunarodnim takmičenjima vratiti. Takođe, želim da se zahvalim i Dušanu Simonoviću, predsjedniku Olimpijskog komiteta Crne Gore, koji mi je već prilikom moje prve posjete kazao da daljina nije prepreka i da Crna Gora računa na mene. Zaista sam se prijatno osjećao tada u njegovom kabinetu, gdje sam naišao na srdačnu dobrodošlicu i veliko razumijevanje od strane gospodina Simonovića. Daću sve od sebe da dostignem olimpijsku normu i opravdam očekivanja”, kaže Alen Dervišević.

Sead Hodžić

  • Najnovije

  • Najcitanije

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE