Otkada je došao iz rata, volio je da sjedi sam na brežuljku pored kuće i da sluša huk Lima. A kada je pruga prošla kroz Limsku dolinu, Gajo je, sa svog mjesta na brežuljku pored kuće, ispraćao vozove. Njihova tutnjava ga je podsjećala na rafalnu paljbu, i činilo mu se da se od treska vozova lome vrbova stabla što su se uzdizala nad Limom. Kad bi metalna lomljava vozova „pomjerila linju fronta“ Gajo bi osjetio na svom ramenu ruku brkatog komadira čete.
- Bravo ti ga, druže Gajo!