07032020pet
Last updatepet, 03 jul 2020 6pm

Kultura

Edin Smailović: Gastarbajter

Jedina utjeha mu je bio vikend i izlazak u klubove, gdje su se okupljali isti kao i on. Ali to je bio mač sa dvije oštrice. Kada bi se napio, dobijao bi želju da istog momenta sjedne u auto ili na prvi avion, da kaže zbogom prokletim parama i svemu. Ali bi ga triježnjenje redovno vraćalo u njegov  programirani život. Ako se to životom moglo nazvati

Autor: Edin Smailović

Još ovoliko da uštedim pa ću konačno nazad-obećao je sebi jedne noći u iznajmljenoj sobi u Ofenbahu. Bio je to jeftini dio grada u kojem su se okupljali kurve, makroi, alkosi, narkomani, azilanti, avanturisti svake fele. Prije deset godina. I od tada se ništa nije mijenjalo, izuzev novih jeftinih iznajmljenih soba i gradilišta. Svako jutro ispijao bi kafu, spremao sebi sendvič, u auto pa na autoban, kako kažu ovdje u Njemačkoj.

Bio je to pasji život, ali ga je tješilo što nije samo njegov, već nekoliko miliona njih. I da će se jednog dana vratiti.

Sjede u auto i ubaci CD sa muzikom rodnog kraja. Nikada se nije mogao navići da sluša radio gdje su pičili Vagner, Kraftwerk i slično. Želio je da makar dok putuje sluhom bude u rodnom kraju. Za sat vremena bi stigao do gradilišta gdje bi ostavljao narednih deset sati svog života. Onda bi se po mraku vraćao nazad, u svoje obitavalište. To nikako nije bilo mjesto koje bi se moglo nazvati dom.

Nakon tuširanja opružio bi se i uzeo daljinac u ruke. Šaltao bi kanale dok ne bi našao nešto što bi bilo prijatno da mu omogući da utone u san, u narednih pola sata.

Jedina utjeha mu je bio vikend i izlazak u klubove, gdje su se okupljali isti kao i on. Ali to je bio mač sa dvije oštrice. Kada bi se napio, dobijao bi želju da istog momenta sjedne u auto ili na prvi avion, da kaže zbogom prokletim parama i svemu. Ali bi ga triježnjenje redovno vraćalo u njegov  programirani život. Ako se to životom moglo nazvati.

-E večeras ću da se baš napijem. Subota je, baš me briga. Neću žaliti eure, jednom se živi.

Te noći pio je sam. Naručivao ture cijeloj kafani, grlio konobarice, slikao se sa pevaljkom. Naručio je pjesmu koju je pjevao njegov otac, pa njegova majka, brat, prva ljubav koja se udala. Plakao je i pjevao istovremeno. Kada je zatvorio sve kafane i bircuze sjede u auto i kaza:

Idem kući!

Odvrnu muziku i izađe na cestu za koju je mislio da baš tu noć vodi kući.

Živ sam, opet sam živ, govorio je sebi.

Ujutro su našli smrskani automobil. Nije bilo tragova kočenja. Njemački policajac je zapisao da se, iako je auto bilo totalno uništeno, iz njega čula neka dosadna strana muzika.

O autoru:

EDIN SMAILOVIĆ je rođen 1980. godine u Bijelom Polju. Završio je osnovnu školu i gimnaziju u rodnom gradu. Nakon toga, upisao je i završio studije istorije u Sarajevu. Od 2007. godine radi u biblioteci u Bijelom Polju. Piše poeziju i kratke priče.

Do sada objavio dvije knjige: zbirku poezije ''Prolaznost'' i stručnu monografiju '' Bjelopoljske muftije''.

U pripremi su mu zbirka pripovjedaka ''Omča'', kao i monografije: ''Islamska zajednica u Bijelom Polju 1912 -145'' i  "Gajret" (1921-1945).

 

 

  • Najnovije

  • Najcitanije

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE