01222020sri
Last updateuto, 21 jan 2020 6pm

Kultura

Autorsko veče Kemala Musića održano na Cetinju

Kroz usta svojih junaka i svojeg „alter ega“, pisac iznosi na vidjelo istine o pojedinim događajima, vremenima i ljudima. Njegovo djelo „Nedokazive istine Lameka Ćisuma“ predstavlja prisjećanje glavnog junaka, alijas samog pisca, na neke događaje koji su se dešavali u prošlosti. Posljedica se nadovezuje na uzrok i pričanje se nastavlja u nedogled, kazao je profesor književnosti Veljko Đukanović

Autorsko veče Kemal Musića održano je u prepunoj sali JU Narodna biblioteka i čitaonica ,,Njegoš“ na Cetinju. O stvaralaštvu ovog autora govorili su književni kritičar Božidar Proročić i profesor književnosti Veljko Đukanović.

Musić je rođen 1972. godine u Godijevu kod Bijelog Polja. Objavio je romane „Žig, „Nešto nalik punom mjesecu“ i „Nedokazive istine Lameka Ćisuma“, te zbirke priča, pripovijedaka i reportaža „Zasjeda“, „Luda kuća“, „Kad su vukovi gladni biće oštra zima“, „Priče o malim i velikim čudima“ (sa Radomanom Čečovićem) i izbor iz crnogorske kratke priče „Zborno mjesto“ (sa Bogićem Rakočevićem). Dobitnik je književnih nagrada „Avdo Međedović“ i „Odzivi“, novinarske nagrade „Boško Pušonjić“ za reportažu i nagrade Društva crnogorskih novinara za knjigu reportaža...

Književni kritičari se uglavnom slažu da je Kemalu Musiću pošlo za rukom da izgradi posve originalan književni svijet sa likovima koji svoj simbolički potencijal grade insistiranjem na specifičnostima prostornih i vremenskih kategorija kojima pripadaju, a koji determinišu izolovanost, egzistencijalna tjeskoba, psihičke i identitetske traume, kao i sve ono čime se legitimiše čovjek konkretnog ambijenta i konkretnog vremena. Profesor Đukanović je istakao da književno stvaralaštvo Kemala Musića ima korijen u narodnoj tradiciji kraja iz kojeg potiče.

- Kroz usta svojih junaka i svojeg „alter ega“, pisac iznosi na vidjelo istine o pojedinim događajima, vremenima i ljudima. Njegovo djelo „Nedokazive istine Lameka Ćisuma“ predstavlja prisjećanje glavnog junaka, alijas samog pisca, na neke događaje koji su se dešavali u prošlosti. Posljedica se nadovezuje na uzrok i pričanje se nastavlja u nedogled, kazao je Đukanović.

Književni kritičar Božidar Proročić je istakao da cjelokupno dosadašnje stvaralaštvo Kemala Musića, bez obzira na vrstu, obim i vrijeme nastanka, pojedinačno odlikuje osobeni kritički senzibilitet i visoka književnoteorijska i književnoistorijska vrijednost.

- Kemal Musić je jedan od rijetkih koji je uspješno spojio novinarsku preciznost i proznu imaginaciju. Musić nas tematskom širinom, dubinom sagledavanja stvarnosti, ali i ne tako daleke prošlosti, snagom svog unutrašnjeg doživjljaja, bistrinom misli i proznim pristupom, uvodi u svijet svojih romana, ali i kratkih priča. Autor ovo postiže tako što pušta da vizuelni detalji osvoje čitaočevu pažnju, kazao je Proročić.

Izvode iz Musićevih djela govorio je učenik Vasilije Đukanović, muzička pratnja bili su Iva Vučković na vilini i Aleksa Pravilpvić na gitari, učenici Osnovne škole „Lovćenski partizanski odred“.

Na kraju večeri, autor je uručio dio izdanja ,,Rakovićevih večeri poezije” na poklon Osnovnoš školi ,,Njegoš” koje je u ime škole primila profesor književnosti Ljiljana Perišič i osnovnoj školi ,,Lovćenski partizanski odred“ koje je u ime škole primio direktor Veljko Đukanović.

Božidar Proročić

 MOJ DRUG RADOMAN, IPAK, NIJE VOLIO MIRIS PARFEMA KOJI SU KORISTILE PROSTITUTKE U NJU ORLEANSU

Moj drug Radoman nije volio muziku čije ime znači seksualni čin, niti miris parfema koji koriste prostitutke u Nju Orleansu. Gnušao se tekstova što vonjaju na naftalin i sokake koje Faiz sanja u dalekoj Skandinaviji. Njegovi učitelji hodali su nikšićkim korzoom sa cigaretom u zubima i pikslom u ruci. Domaštavili osmijeh Ljuba Čupića, kao Mona Lizin.

Od njih je učio kako se od crnogorskog kamena kleše stih.

Radoman je proučavao teoriju književnosti, koja nije imala nikakve veze sa Bili Holidej, niti sa Filadelfijom. Između toga odnekud je našao kopču i jedne hladne decembarske noći, u nekom pešterskom hotelu, ispred njega je zaigrala Lejdi Dej. Mirisala je na džez. Na saksofon čija je muzika prolazili kroz drvene zidove hotela na Pešterskoj visoravni. Napolju su pucala jelova stabla na minus pedeset stepeni Celzijusovih i u automobilima ispred hotela mrznuo je antifriz. U sobi broj trideset i dva igrala je Bili Holidej. Džez improvizacije prodrle su kroz hladnoću decembarske noće i snijeg je počeo da se topi. Topila se i Radomanova odbojnost prema dzez pjevačicama. Prema parfemu koji su koristile prostitutke u Nju Orleansu i prema utopijama svih vrsta. Te noći je volio Lejdi Dej. Njenu zanosnu igru. Volio je i njenu političku pripadnost, kojoj, inače, nije bio sklon. U duboki izrez njenog dekoltea, među dva brda, kao dvije Galice, gurnuo je novčanicu koja, ustvari, i nije bila novčanica, već pergament na kojem su bile ispisane priče o malim i velikim čudima. Te priče, nastajale su dok je Tramp podizao zid prema Meksiku, dok je Izrael napadao vojne baze na jugu Sirije, dok su crnogorski jezik i nacija preživljavali torturu zbog vjekovnog postojanja.

Nikšićki studen Radoman znao je da se u gradu njegovog školovanja nikad nije govorilo „lepo“. Znao je da bitka na Čegru i Nikšić nemaju nikakve veze. Ali, znao je Radoman, moj drug, nikšićki student, i da je mućak ipak – jaje. I da kukavice legu – jaja. Znao je i da od avganistanskog maka može da dođe do prekida mozga. Mada nije koristio tu egzotičnu biljku, opijume sa istoka, niti „belo“ što je stizalo kosovskim kanalima u Crnu Goru, uz duplu lozu i smotanu cigaru duvana sa buvljaka, došlo je do totalnog prekida u glavi. Moj drug Radoman, nikšićki student, izgubio je pamet. Ako je pameti tu ikada i bilo. Ako se u pamet ubraja zanesenost knjigama, poezijom Ismeta Rebronje, pelikan perima i antifašističkim pokretom naroda i narodnosti Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Žućkasti pergament sa rukopisom „strogo povjerljivo“, predao je Luki. Poznatom kaligrafu porijeklom iz Japana. Tutnuo mu je pergament i otišao. Luka je samo rekao „hvala“ i njegove oči su još dugo ostale na Radomanovim leđima.

Moj drug Radoman ni dan-danas ne voli muziku čije ime znači seksualni čin, niti miris parfema koji koriste prostitutke u Nju Orleansu. I gnuša se tekstova koji podsjećaju na džez, na improvizaciju, na aluzije kako su nastajale priče o malim i velikim čudima. Njegov kabinet maternjeg jezika u Srednjoj školi miriše na Kortasara. Na Karvera i Asmira Kujovića.

Ponekad odem i ja do tog njegovog kabineta. Pređe mi od Radomana prekid u mozgu. Nekad mi zamiriše onaj pergament koji je tutnuo u njedra Lejdi Dej, ili onaj kojim je častio Luku – starog kaligrafa. Tada se uznemirim. Po vratu mi skoče žile debele kao ruka.

A Radoman me samo gleda.

I puši...

KEMAL MUSIĆ

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...