11212017uto
Last updateuto, 21 nov 2017 1pm

fast2top

 

Kultura

Saladin Dino Burdžović: Ispovijest sjenkama na bolničkom zidu

Saladin Dino Burdžović rođen je 22.04.1968. godine u Bijelom Polju. Gimnaziju je završio u rodnom gradu, a književnost studirao u Beogradu i Nikšiću.

Saladin Dino Burdžović (Foto: Facebook)

Pojedini naslovi iz njegovih knjiga zastupljeni su u preko trideset antologija, zajedničkih zbirki i zbornika poezije i proze. Prevođen je na mađarski, poljski, bugarski, makedonski, slovenački, turski i njemački jezik.

Dobitnik je više nagrada za poeziju, prozu i drame: "Ćamil Sijarić" (2002), "Blažo Šćepanović" (2005), "Isak Samokovlija" (1996), nagrada Prosvjetnog rada Crne Gore (1997), "Zlatni pjesnicki prsten-Subotica" (1992), nagrada festivala "Šumadijske metafore" (1996)...

Za rukopis romana "Putopisi slijepog putnika" 2006. dobio je stipendiju za literaturu "Kunstlerdorf-Schoppingen" - "Stiftung Künstlerdorf - Schöppingen" (Nord-Rhein Westfalen).

Trenutno živi u Offenbachu, Hessen, Njemačka.

 

Ispovijest sjenkama na bolničkom zidu

 

Neka ti očeve ludorije budu opomena a ne izgovor za tvoje.

Georg Bernard Show

Svoje najbolje godine
proveo sam u bolničkoj sobi 224.

Uz uzglavlje polusvjesnog oca.

Hranio ga „Plazma“ keksom,
pokrivao crvenim ćebetom
i uredno obavještavao
da li sviće ili se smrkava.

Ako umrem prekrijte me trobojkom,
govorio je dok je bio mlad
i nikada mi nije oprostio pitanje
da li da ubacimo u kovčeg
i koju vjersku knjigu?

U slučaju da Bog ipak postoji!

Neka se intonira himna,
uvriježio je u moju svijest,
„živi, živi duh slovenski...“
uz jasno naglašeno:
„proklet bio izdajica svoje domovine...“.

Bilo je dana
kada bih pomislio da ću umrijeti
prije njega,
da će me nadživjeti, i nije isključeno
da mu je to bio presudni cilj u životu.

U sate komprimovane optimizmom
činilo se da je mrtav.

Stavljao bih mu ogledalo pod nos
očekujući da ostane čisto.

Uzalud.

Kratki dah bi zamaglio špiglo,
i ta magla prekrivala je cijeli Balkan,,,

Od toga me je još uvijek strah!

Dežurni doktori
pokušavali su da me gratis utješe.

Najnovija dostignuća
u oblasti genetskog inženjeringa
pomoći će mi da redizajniram oca.

Mogu napraviti onakvog kakav mi odgovara.

Naravno, ako budem imao da platim.

Danima beznađa dominira jedna želja:
oh, kako bih volio da imam
polusestru – usedjelicu.

Da me odmijeni barem dok i mi ne ostarimo.

Najvjerovatnije je da su me roditelji usvojili!

Ili ukrali iz porodilišta.

Od roditelja možeš svašta očekivati.

Razlikujemo se kao dan i noć!

Ponekada kao otac udarim šakom po stolu.

To nam je jedina sličnost,
ali to je više stečeno, je li,
vjerovatno nema nikakve veze sa malaksalim
prezimenom u izvodu iz matične knjige.

Moje sumnje pojačava i to što se
u slobodno vrijeme bavim kontrarevolucijom,
ništa ozbiljno,
tek da ubijem vrijeme kada već i nema
šta drugo za ubijanje.

U obdaništima, bolnicama i mrtvačnicama
nikada nije postojao konsenzus.

Pitanja stoje i dalje otvorena.

Zakoračio sam u godine kada usvojenik
nije presudno zvanje.

Ili stanje, svejedno.

Otac je psihički umro sa Jugoslavijom.

Nije mogao da je preboli,
bila mu je prva i najveća ljubav.

Otišao je u pidžami i znam da,
na graničnim prelazima, traži
Vlada Dapčevića, koji je takođe mrtav.

Želim da se vrati kući.

Nije važno što je umro.

Ponajviše zbog krvnih neprijatelja,
znam da nam likuju iza leđa,
eto, umro je neko a nigdje groba nema...

Ako se vrati neće se više stidjeti svog
primjernog antihrista.

Vjerovatno bih se radovao
i osvrnuo na djetinjstvo.

Opet gledao jednog usamljenog dječaka
kako se rva sa psom koji se ne zove Džeki,
ni Lajka, Reks ili Tigar,
i koji zapravo ni nema ime.

Šta će ime psu?

Toj slici nedostaje još samo očev povratak!

Možda bih tada pokušao odgovoriti
na njegovo vječno pitanje:
Ko je ubio Iva Lolu Ribara?

Ovako tavorimo obojica.

Propadamo.

Propadaju čak i ideje
zbog kojih se istočna Evropa
nakrivila ka zapadu.

Zvižduckam „Bandiera rosa“.

Ruke mu zadrhte a čelo zaigra,
ali ne daje glasa od sebe.

Izgleda da stvarno ne može da se trgne
od sjevernih granica!

Niti umije da umre do kraja.

Na moju veliku,
skupo plaćenu,
žalost...

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Kolenović Kada se uskoro u američkim kinima pojavi naučno fantastični film „Vesuvius“, filmski ljubitelji će biti u prilici da na djelu vide Alena Kolenovića, koji u filmu igra ni manje ni više nego – glavnu ulogu. Alen je rođen 18. decembra 1988. godine u Gusinju. Već 1991. godine njegova se porodica doselila u SAD, gdje je Alen ubrzo pokazao svoj talenat. Sa svojih šest godina počeo je trenirati karate, gdje je ostvario dobre rezultate. Nosilac je crnog pojasa drugi dan, a širom SAD je osvojio brojne medalje i pehare. Pored karatea, bavi se i drugim sportovima. Na daskama koje život znače stao je još dok je pohađao studije na State University Of New York – State University At Stony Brook, gdje je diplomirao sa desetkom. Pri završnoj godini studija pohađao je časove glume, da bi poslije završenih studija upisao i završio trogodišnju školu za glumu u poznatom „William Esper studiju“ u Njujorku. Igrao je u nekoliko pozorišnih predstava na Brodveju: „The Train“, „Belgrade Trilogy“, „Fare Game“ i „Meridian, Mississippi Redux“.  Kolenović je imao i nekoliko filmskih i serijskih uloga...    
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE
Rasim Muminovic  Četiri sata i 28 minuta trebalo je ove godine mađioničaru Rasimu Muminoviću da po treći put izvede isti "trik". Čarolija je počela na Verzano mostu u Njujorku kada je dat znak da još jedna grupa maratonaca krene put Central parka. Tada je na scenu stupio šezdesetšestogodišnji mađioničar iz Plava koji se za vrijeme od 4:28:36 stigao na cilj...OPSIRNIJE

Slavica Trans

Video dana

VIC NEDELJE

    Toma i WC šolja      
    Toma i WC šolja

    Ide Tomislav Nikolić ulicom i naleti na Cigu. Upita ga:

    “Imas li ti, Cigo, WC?

    “Imam, imam, predsjedniče!”

    Obavi Toma posao i poslije kući priča Dragici:

    “Da vidiš, ženo, WC šolje kod Ciga! Zlatna!”

    Veli mu žena:

    “Daj, Boga ti, ćuti!”

    “E pa ajde da vidiš!”

    Dođu oni i kucaju na vrata, izađe Cigančica i viče:

    Read more...