Povodom godišnjice od smrti Akademika Radoslava Rotkovića (1928-2013)

Kultura

Povodom godišnjice od smrti Akademika Radoslava Rotkovića (1928-2013)

Ako je ijednom smrtniku dopušteno da se uzdigne na ona mjesta đe borave besmrtni bogovi, onda će široke kapije neba s dužnim poštovanjem dočekati Radoslava Rotkovića - dičnoga sina prirode i glasnika svjetlosti, što bezdne mračne osvjetljavaše.

Naša imena su naša znamenja - poručiše stari Heleni. Između truda i slave, grčki bogovi stavili su znoj. Kroz radost rada, do slave i Sunca. Per angusta ad augusta.

Ima ljudi okeana. Ti udari bure, te hridine i brodolomi, ta bonaca nakon bure, ta skromnost, taj nemir u lukama i plavet neba, ta grka so što pročišćava savjest - to se zovu veliki ljudi (Viktor Igo). To je Radoslav Rotković. Oni iskrsavaju u svim presudnim vremenima. Oni su kormilari na pučini bez kojih se lađa o bregove lomi. Veliki ljudi su planine koje nadvisuju horizonte. Visoke jele rastu samo u predjelu oluja.

Rotković je naličio na onog junaka, pjesnika Viktora Igoa "što plovi širom okeana/pa smjeli most gradi preko burnih voda/ i svijet sa svijetom spaja tankim tragom broda". Rotković je bio polihistor - hodajuća institucija i znanstveni arhiv, enciklopedist i erudit što je u svojoj glavi imao memoriju vjekova: književnik, istoričar, dramski pisac, književni kritičar, istoričar književnosti, lingvista, pjesnik, antologičar, istoričar umjetnosti, poliglota, montenegrista, eseista, leksikograf, prevodilac, urednik, publicista, sineasta, toponomastičar, polemičar, trinaestojulski ustanik i partizanski slobodar.

On je Dekartov princip De omnibus dubitandum, kao tvorački izraz duha i uma, pretvarao u znanstvenu izvjesnost i istinu. Zato su njegova djela s posebnom radošću dočekivana i primana kao praznik ljudskog duha i radost umne tribine bilo koje fome tvoračkog agona. On je, kao poetik, humanista i filantrop, znao da je cjelokupna ontologija bivstva čovjek, a njegov cilj - čovječnost.

Zbog toga se i humanističke nauke nazivaju tim imenom jer proučavaju čovječnost, a ne čovjeka. Rotković je crnogorski Volter, po misiji svoje prosvijećnosti, ali i crnogorski Didro, po ekspresiji enciklopedijske naobrazbe. Njegova djela su vjesnici crnogorske slobode i budućnosti, otkrivanje neosvijetljenih dubina naše prošlosti, vodič kroz crnogorski logos i njegov etos i nomos.

Mitovi i magle zaklone um i Sunce. Crni oblaci pozoblju zvijezde a vile se sakriju u peštere. Ima očiju koje ne vide ljepotu crvenijih ruža. Zato je naša dužnost da osvijetlimo tamne stranice naše povijesti i raskršća naših puteva kako ne bi zalutali u budućnost (R. Rotković).

Sve je materijalno, pa i prostor, iluzija i opsjena. Samo je vrijeme naše. Ti vrijeme nijesi rasipao niti ono Tebe trošilo nego ste, zajedno, kovali vječnost. "Vile će se grabit u vjekove / da Ti vjence dostojne sapletu." (Njegoš)

Memoriam aeterna - Doctoris univeralis solidis et fundalisimus suptilis, velikanu crnogorske humanističke povijesti i prosvjetitelju, akademiče Rotkoviću! Non moritur quicumque sui monumenta reliquit (Ne umire onaj ko iza sebe ostavi djela). Mrtvi preko knjiga uče žive!

(Oproštajna besjeda Čedomira Bogićevića nad odrom akademika Radoslava Rotkovića, Herceg Novi, 10.09.2013.)

Foto: Pobjeda