01162018uto
Last updatepon, 15 jan 2018 7pm

fast2top

 

Kultura

Memoari Marine Abramović: Moji roditelji su imali užasan brak, majka i tetka su me tukle dok ne poplavim

Sa ocem je imala bolji odnos, kako piše, mada ju je i on povrijedio na mnoge svoje načine. Jedan je svakako povezan sa rođenjem Marininog mlađeg brata Velimira, zbog kojeg se, nakon življenja s bakom prvih šest godina svog života, vratila roditeljima (koji su je kod bake posjećivali samo vikendima). Abramović je, kako piše u memoarima, bila jako ljubomorna na brata

Foto: Wikipedia

Knjigu memoarskih zapisa “Prolazim kroz zidove” (Walk Through Walls), čije se cijelo prvo poglavlje može pročitati na B29, crnogorska konceptualna umjetnica svjetske reputacije Marina Abramović otvara anegdotom iz ranog djetinjstva, kad je sa četiri godine u šetnji šumom prvi put vidjela zmiju. Htjela je da je dodiirne, ali baka, koja je bila sa njom, zaustavila ju je vriskom.

“Nevjerojatno je kako nam strah usađuju roditelji ili drugi ljudi iz okruženja. Isprva smo tako nevini, ne znamo”, piše Marina i u prvom poglavlju se osvrće na odrastanje u poslijeratnom, jugoslovenskom Beogradu, u kojem je rođena 30. novembra 1946.

Okruženje, prenosi tportal.hr, opisuje kao “mračno”, komentarišući da “ima nešto posebno u komunizmu i socijalizmu - nekakva estetika zasnovana na čistoj ružnoći”.

“Beograd mog djetinjstva nije čak imao ni monumentalnost poput moskovskog Crvenog trga. Sve je bilo nekako polovno. Kao da je vrhuška sve posmatrala kroz prizmu nečijeg tuđeg komunizma i stvarala nešto manje dobro i manje funkcionalno, a više s*ebano”, piše Abramović, čiji su roditelji bili partizani i komunisti, ratni heroji, ali i strogi, vrlo hladni ljudi.

Otac Vojin, zvani Vojo, bio je raspoređen u Titovu elitnu gardu, a majka Danica je upravljala Institutom za istorijske spomenike i nabavku umjetničkih djela za javne objekte. Bila je i direktorica Muzeja umjetnosti i revolucije. Zahvaljujući tome, piše Marina, porodica je imala mnoge privilegije i živjela u velikom stanu u centru Beograda.

Iako su, kako Abramović opisuje, Danica i Vojo imali veliku romansu tokom Drugog svjetskog rata, što je zapravo “divna priča” u kojoj su jedno drugom spasli živote, kasnije im je brak bio užasan.

“Brak mojih roditelja bio je poput rata – nikad ih nisam vidjela da se grle, ljube ili da izražavaju bilo kakvu međusobnu prisnost. Možda im je to bila samo navika zaostala iz partizanskih dana, ali oboje su spavali s napunjenim pištoljima na stočiću pored kreveta!”, piše Marina, otkrivajući da su je majka i tetka dosta tukle (“dok ne poplavim, cijelo tijelo bilo mi je u modricama') i zatvarale je u ormar.

Sa ocem je imala bolji odnos, kako piše, mada ju je i on povrijedio na mnoge svoje načine. Jedan je svakako povezan sa rođenjem Marininog mlađeg brata Velimira, zbog kojeg se, nakon življenja s bakom prvih šest godina svog života, vratila roditeljima (koji su je kod bake posjećivali samo vikendima). Abramović je, kako piše u memoarima, bila jako ljubomorna na brata.

“Zato što je bio dječak, prvorođeni sin, odmah je postao omiljeno dijete. To je bilo tako na Balkanu. Roditelji mog oca su imali sedamnaestoro djece, ali njegova majka držala je samo fotografije svojih sinova, a nikako ćerki. Rođenje mog brata dočekano je kao veliki događaj. Kasnije sam saznala da moje rođenje otac čak nikome nije ni spomenuo, ali kad je rođen Velimir, Voja je sa drugovima otišao da pije, pucali su iz pištolja u vazduh i potrošili mnogo novca”, piše Abramović u memoarima, čije će iduće poglavlje B92 objaviti sutra. 

  • Najnovije

  • Najcitanije

Video dana

VIC NEDELJE

    Kineski slikar      
    Kineski slikar

    Kaže snaha svekri:

    -Vi se baš dobro držite, trebali bi ste otići kod nekog kineskog slikara da vas naslika.

    -Baš ti hvala, a što baš kod kineskog?

    Read more...