01242020pet
Last updatepet, 24 jan 2020 4pm

Kultura

Nova knjiga Ibrahima Rekovića “Plavljani i Gusinjani u anegdotama”: Sačuvan autentični humor jednog vremena

“Pojavilo se dosta ljudi iz Plava i Gusinja koji su mi govorili: ‘E vala Ibro, čitali smo onu tvoju knjigu, ali još ovu hićaju nijesi u nju turio’. Onda bi mi ispričali, a ja sam ih bilježio i skupljao, jer sam htio da obuhvatim sve priče koje se pričaju na raznim prigodama, a koje do sada nijesu zabilježene od naših književnika zavičajaca”, kaže Reković, u čijoj je knjizi objavljeno 300 priča koje je prikupljao tokom proteklih 11 godina

“Zadnjih nekoliko godina Amir-Šiljko je, da bi regulisao pravo na penziju, sa ženom češće boravio kod sinova i ćerke u Ameriku. Njegovi prijatelji mu, jednog dana, u šali rekoše: ‘Bogomi Amire, ti si nešto učešćao ovamo ses ženom. Ona ti je mlada i bojimo se da ti ne nađe kakoga crnca, pa da te ostavi’. Amir shvati dobronamjernost šale, nasmija se, i reče im: ‘Ništa se vi, moji prijatelji, ne bojte. Moja Iljka ni ođe ne može naj crnjega, no što je mene, u Plav našla’”.

Ovom anegdotom iz života Amira Šiljkovića otvara se sehara priča koje je sakupio i zabilježio hroničar Plava i Gusinja Ibrahim Reković i objavio ih u knjizi “Plavljani i Gusinjani u anegdotama”, koja je prije desetak dana izašla iz štampe. U knjizi je objavljeno 300 priča koje je autor prikupljao tokom proteklih 11 godina. Prvu knjigu anegdota “Plavsko-gusinjski biseri”,u kojoj je zabilježio 174 priče, Reković je objavio 2004. godine. Tada je, u predgovoru knjige, zamolio čitaoce i poznanike da mu, ako se sjete još nekog “bisera” koji nije obuhvaćen, ispričaju. Njihove priče objavio je u novoj knjizi.

“Na moje prijatno iznenađenje, nijesam očekivao da ću naići na toliko razumijevanje i odziv ljudi koji su bili zainteresovani da se zabilježi ono što se pričalo i što se događalo u prošlosti. Pojavilo se dosta ljudi iz Plava i Gusinja koji su mi govorili: ‘E vala Ibro, čitali smo onu tvoju knjigu, ali još ovu hićaju nijesi u nju turio’. Onda bi mi ispričali, a ja sam ih bilježio i skupljao, jer sam htio da obuhvatim sve priče koje se pričaju na raznim prigodama, a koje do sada nijesu zabilježene od naših književnika zavičajaca”, kaže Reković.

On naglašava da sva ta kazivanja nije bilježio kao priču radi priče, nego sa ciljem da otrgne od zaborava ljude i događaje, ali i kulturnu baštinu koja nestaje. Nada se da će na taj način ostaviti trajne svjedoke o prošlom i sadašnjem vremenu da bi buduće, mlade generacije saznale kako se živjelo u vremenu prije njih.

“Knjiga je pisana plavsko-gusinjskim govorom. Imamo mi nešto što je naše, specifično, što nas čini posebnim, ali nas ne odvaja od drugih. Hoću da imamo trajne svjedoke o našem postojanju na ovom području, o našem bitisanju, snalaženju i preživljavanju u svakoj situaciji i prilici. Ljudi iz ovih krajeva su na duhovit način ipak opstajali i davali duh i snagu preko tih priča i dosjetki kako i na koji način čovjek i u teškim vremenima može da se snađe i da preživi, a da ostane čovjek. To je bilo najbitnije - opstati, ali časno. Mislim da je u ovoj knjizi o tome rečeno dosta toga, tako da možemo biti ponosni na sve što je tu zabilježeno”, ističe Reković.

O tome je u recenziji o knjizi, u dijelu koji nosi podnaslov „Humor kao socijalna kategorija“, govorio akademik i profesor rahmetli Alija Dogović, koji je, između ostalog, kazao: “Reković je izvanrednim smislom za količinu humora i njegovu usmenu funkciju u edukaciji socijalne sredine osjetio potrebu da ove retorične oblike zabilježi i sačuva ih od prelaska u drugo vrijeme i zaborava za svagda. Jer, zapisano ostaje, nezapisano kao danije ni bilo. A svaka ljudska zajednica i generacija kao civilitas/urbanitas ima svoju posebnost u kreaciji svoje sociokulutre”.

Reković je 2008. godine objavio i monografiju crteža pod nazivom “Izgubljeni ambijent - Plav i Gusinje nekada”. Na taj način je, crtežima autohtonih motiva - salaši, avlije, pokaldrmljene mahale, naherene proške, šindra...htio da i slikom pokaže kakvi su bili uslovi i način života ljudi plavsko-gusinjskog kraja. Nažalost, taj ambijent, po kojem su Plav i Gusinje bili prepoznatljivi, dosta se promijenio i nestaje, posebno kada je u pitanju arhitektura.

“Sada ima dosta ‘stranih tijela’ koja su lijepa.Ljudi ulažu veliki novac ali, nažalost, nema objekata koji podsjećaju na ono što je bilo. Nema u tom stilu da se vide one stare plavsko-gusinjske kuće. Mislim da se na taj način gubi identitet i u arhitekturi. Obračunavali smo se s onim što je bilo staro, što je bilo naše. Htjeli smo i na taj način da pokažemo i da se dokažemo nekome da smo rasčistili sa prošlošću -‘nazadnošću’. A tako smo se samo utapali, obračunavajući se s onim što je bilo naše karakteristično, autentično i autohtono, a što je podsjećalo na‘pusto tursko’, da i na taj način dokažemo da smo rasčistili sa svim tim prošlim što, po njima, nije valjalo. Nijesmo to radili ni u kom slučaju što smo morali. Ali, rušili smo kuće da bi pravili nove, iako smo imali prostora i baštu, i njivu i livadu... Sve”, objašnjava Reković.

On kaže da se ni društvo nije postaralo da to zaštiti, iako je i u bivšoj Jugoslaviji bilo apela sa svih strana, ali su naišli na “gluve uši”.

“Šezdesetih godina u Plavu je boravila delegacija Saveznog ministarstva za građevinarstvo s arhitektom Krunićem. U izvještaju koji su podnijeli Ministarstvu između ostalog je stajalo da su ‘Plav i Gusinje svojevrstan muzej stare autohtone arhitekture koji treba zaštiti’ i da treba strogo zabraniti rušenje objekata i intervencije na njima bez prethodne saglasnosti nadležnih opštinskih i republičkih organa. Ali, niko se nije postarao da se to zaštiti i tako smo ostali bez onoga što je bilo naše. Ostali smo bez ‘Grada’- starog Redžepagića grada, bez čitaonice i biblioteke iz 1471. godine. Od tog kulturnog blaga danas nam je ostala samo slika i priča o njima”, kaže Reković.

U knjizi “Plavljani i Gusinjani u anegdotama” obuhvaćene su i priče vezane za ovo područje, a koje je neko drugi od književnika već napisao. Tu je i nekoliko legendi o Plavu i Gusinju, o nastanku Plavskog jezera, o Ali-pašinim izvorima i Prokletijama, o Hridskom jezeru i njegovim gorskim vilama, kao i o plovećem ostrvu na Visitorskom jezeru. Želja autora je bila da na jednom mjestu pruži čitaocima sve ono što je interesantno o plavsko-gusinjskom kraju.

“Nadam se da oni koji budu čitali knjigu neće biti razočarani i da će naći nešto što će ih nasmijati, što će ih podsjetiti na njihov zavičaj, na događaje i ljude koje su poznavali. Trudim se da to kroz svoj rad oživim i ostavim trag o tome. Tješim se time da sam učinio sve što sam mogao, a vjerujem da bi nam, kada bi svi uradili koliko mogu, sve bilo drugačije”, ističe Reković i dodaje da je, pored višegodišnjeg truda i rada, na kraju ipak bilo najteže obezbijediti novac za štampanje knjige.

Ovoga puta podrška je stigla od Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava u Crnoj Gori. Knjiga je štampana u tiražu od 800 primjeraka, u izdanju izdavačke kuće “Almanah”- biblioteka “Baština”. Urednik je prof.dr Šerbo Rastoder, lekturu i korekturu uradio je akademik Zuvdija Hodžić, dok su recenzenti akademik, rahmetli profesor Alija Džogović, i profesor Faruk Dizdarević.

Edin Jadadić

“RJEČNIK PLAVSKO-GUSINJSKOG GOVORA”

 

Nakon višegodišnjeg rada na sakupljanju starih riječi koje se koriste u plavsko-gusinjskom govoru, Ibrahim Reković je 2013. godine objavio “Rječnik plavsko-gusinjskog govora” u kojem se nalazi 5.000 riječi.

 

„Za svaku riječ sam našao po jedan ili dva primjera gdje se autohtono i adekvatno upotrebljava u govoru Plavljana i Gusinjana. To zaista nije bilo lako. Bio je to ogroman ali, čini mi se, dobar posao. Vjerujem da će rječnik najviše biti od koristi mlađim generacijma,zbog kojih sve i radim, ali i njihovim roditeljima, posebno onima koji su u inostranstvu. Jer, htjeli ili ne, zaborav će biti neminovnost. Ipak, nadam se da sam ovom knjigom uspio da sačuvam nešto što je autentično, autohtono i naše“, ističe Reković.

Anegdote:

AMIR-ŠILJKO I DAIDŽIĆ IBRO

Amir-Šiljko je često u šali govorio: “Vala ljuđi, Ibru se ne posiljim ket mi dođe u kuću”.

Kada ga prijatelji priupitaše:“Što bi to Amire, da mu se ne posiljiš, a dajidžić ti je”, on im u šali odgovori: “Eteto ljuđi, što ja Ibra, iako mi je mio, u kuću vidim samo ket mi se nešto desi. Ket mi Ljolja slomi ruku, alj se ja prevrnem ses traktorom. Drukče mi ne dohodi”.

AMIR-ŠILJKO I MOLERAJ

Neko vrijeme je Amir-Šiljko radio kao moler po Plavu i Gusinju. Kada mu je neka domaćica, nezadovoljna kvalitetom moleraja, rekla da joj se ne sviđa kako je jednu stranu omolovao, on joj je rekao: “Haj Bogoti ženo, ti si dokojna i samo snahodiš. Što ne gljedaš u ove zidove što su ljijepi no u ove ružne”.

AMIR-ŠILJKO I ŽENE

Na jednom veselju Amir-Šiljko je iz neznanja ušao u sobu punu žena, računajući da su tu ljuđi, našta su one u glas povikale:

“Đoj Amire? Ako nijesi ćorav, vidiš lji da je ovo soba za žene? Ljuđi su u drugu”. Amir se nije dao zbunit, no sjede u vrh sobe i reče im: “Tako mi Boga, ja ću etevođe, helj boljija ljuđi od vas ne tražim”.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...