12022020sri
Last updateuto, 01 dec 2020 11pm

Kultura

Iz ateljea Mehmeda Muratovića: Bihorski Da Vinči

U jedan prozor ateljea „uramljeni“ su vrhovi Veleža, dok sjeverni gleda put strmih obronaka moćnog Prenja... Upravo tu, u prigradskom mostarskom naselju Potoci, porodićno gnijezdo prije skoro dvije decenije „svio“ je akademski slikar i rođenjem Bihorac Mehmed – Meho Muratović

Mehmed – Meho Muratović (Foto: "Komun@)

Pored slikarske kičice, u njegovim rukama možete zateći motiku kojom okopava povrće u bašti, zvuk belegije dok oštri kosu pod kojom potom padaju otkosi trave, zatim zidarsku mistriju s malterom uz koji nastaje novi zid od betonskih elemenata... One vješto režu i kremičke pločice od kojih slaže mozaik, pa i zvuk brusilice s rojevima iskri metala koji te iste ruke obrađuju... Nesvakidašnja je tako i mermerna česma u njegovoj bašti, gdje nakon pranja ruku opet zalazi u atelje i ponovo se vraća kičici i paleti sa svježim bojama. U jedan prozor „uramljeni“ su vrhovi Veleža, dok sjeverni gleda put strmih obronaka moćnog Prenja... Upravo tu, u mostarskom naselju Potoci, porodičo gnijezdo prije skoro dvije decenije „svio“ je akademski slikar i rođenjem Bihorac Mehmed – Meho Muratović. Pa kaže:

„ ...Moje kompletno slikarsko školovanje proteklo je u Prištini, gdje sam stekao solidne temelje zahvaljujući uistinu sjajnim likovnim pedagozima. Gotovo da sam danonoćno boravio na Akademiji. Tamo sam, u kabinetu za tehnologiju slikarstva, često znao i prespavati. I tu sam i zašao u suštinu onog zanatskog dijela u ovom poslu… A, kad sam se rodio, prije skoro šet decenija, zavičaj mi se zvao Ivangrad, danas Berane, u kojima, nažalost, već godinama nisam bio... Porodica i rodbina, u međuvremenu, rasuli su mi se po Kosovu, a potom i Njemačkoj, pa i dalje... A meni je sudbina, biće, odredila da svoj dom sagradim baš ovdje i, glavnom, sve svojim rukama...“

No, nakon studija u Prištini, jedno vrijeme Muratović je radio i kao nastavnik likovnog, u bihorskom zavičajnom selu Savin Bor...

Foto: "Komun@"

„... Ali, žitovtni put ubrzo me odveo dalje, pa sam nekoliko godina, potom, živio i radio u Puli, gdje sam u ljetnjim mjesecima, zahvaljujući tada berićetnim trustičkim sezonama, goste istarskih mjesta portretisao, pa i solidno zarađivao. A, već duže od divje decenije, dobar dio godine provodim i u Njemačkoj, gdje u jednom supermarketu radim opet ulične portrete, ali i slike kućnih ljubimaca koje su tamo veoma popularne. Ujedno, to mi je solidna zarada od koje izdržavam porodicu, ali i izvrstan slikarski trening. U najkraćem, isplati se. Jer, kako bih drugačije i sazidao ovu kuću?! Dnevno, mogu da uradim i do pet takvih slika, uglavnom u tehnici suvog pastela. Bilo da su u pitanju građani ili njihovi kućni ljubimci, konji, psi, mačake, ptice, meni je svejedno. Radim po porudžbini i ljudi to solidno plate... A potom se opet vraćam porodici i kući, ovdje, da nastavim ovo što je moja istinska likovna preokupacija…“

Ističe kako su mu još poveliki izazov drvo i kamen, te da bi se i tim materijalima htio pozabaviti, a ujedno se prisjeća kako je, po ocjenama profesora, bio ponajbolji u disciplini akta, kod vrsnog pedagoga Murićija…

„Ipak, iskreno govoreći, rijetko sam kad sasvim zadovoljan mojim dovršenim slikama. To i jeste onaj stvaralački usud koji svakog umjetnika tjera na stalno traganje, usavršavanje i sažimanje do vlastitog i onog prepoznatljivog rukopisa. I moj stariji sin, koji živi u Puli, takođe se okrenuo slikarskoj avanturi. Koliko god me i to veseli, a zbilja je veoma darovit, ipak zebem od konačnog ishoda. Jer, ne zaboravite, umjetnost je velika avantura, a boja je, pogotovo, beskrajan kompleks kosmičkih razmjera, što zahtijeva dugotrajan, uporan i danonoćan angažman… I, konačno, sve je teže živjeti od ove rabote. Naravno, poneku sliku prodam i ovdje, na kućnom pragu, ali rijetko... Malo sam do sada i izlagao. Izgleda da baš i nemam smisla za bilo kakav marketing, a tek od prije nekoliko godina postao sam član Udruženja likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine“.

I, kako kroz prozore novoizgradjenog ateljea dominiraju masivi Veleža i Prenja, gotovo golublje boje, takvi motivi su i na još niz povećih formata u tehnici ulja. Oni ga ujedno i svakodnevno podsjećaju na bihorski zavičaj. Uz njih su i desetine pastela, akvarela, omanji radovi u kamenu i miris terpentina u bijeloj sobi. Kad je kod kuće, tu u tišini i relativnoj medijskoj izolaciji, slika Muratović. Uz kafu - „razgovorušu“, uporni tragač koji simbolizmom i ekspresionizmom kroz koje se izmjenjuju realno i apstraktno, stvara svoj svjet koji vješto ovjekovječava svojom originalnom slikarskom paletom, kaže još:

Foto: "Komun@"

„... Posljednjih godina boravio sam na više likovnih kolonija, te izlagao uglavnom kolektivno. Ta druženja, na određen način, zbilja su me obogatila, stekao sam niz novih kolegijalnih prijateljstava i uz takođe dobrodošlu razmjenu iskustava. Naravno, sa svojim slikama, želja mi je da se predstavim i u mom zavičaju, tamo gdje sam ponikao i gdje su mi korijeni. To je onaj magnetizam koji nikad ne posustaje, no se, s godinama, sve češće i jače javlja. Ta želja za izložbom u rodnom kraju sasvim je prirodan osjećaj, a posebno me raduje što je Petnjica obnovila svoj nekadašnji status i opet postala opštinsko središte“.

I, kako ranije reče Muratović, pošto do sada i nije imao preveć samostalnih likovnih nastupa, ove jeseni i to se promijenilo. Jer, upravo dok nastaje ovaj tekst, u Galeriji Centra za kulturu i „u srcu“ Mostara, postavljena je njegova impozantna izložba pejzaža i portreta. A, za koju nedjelju, ova postavka „preseliće“ i među njegove zavičajce, crnogorsku dijasporu u Švajcarskoj. Dakako, bilo bi poželjno da ona potom makar i „navrati“ i u Petnjicu!.

S tom mišlju priču i ugodno večernje druženje okončavamo pod krovom doma svestranog umjetnika, svojevrsnog bihorskog Leonarda.

Minja Bojanić, „Komun@“

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE

    MUJO I POLICAJCI      
    MUJO I POLICAJCI

    Zvoni Muju neko na vrata.

    Pita on:

    “Ko je?”

    “Policija. Možemo li da popričamo?”

    “Koliko vas je?”

    Read more...

SPECIJALNO IZDANJE