05312020ned
Last updatesub, 30 maj 2020 2pm

Glas Dijaspore

Refik Radončić: Crna Gora vani ima ogroman potencijal i u kapitalu i u znanju

Postoji ogroman potencijal mimo Crne Gore i ukoliko se on bude valorizovao, to će puno značiti za ekonomski napredak. Ne samo u kapitalu, nego u znanju. Postoje mladi ljudi iz naše dijaspore koji se školuju na prestižnim koledžima i univerzitetima, neki su već afirmisani kao uspješni u svijetu bankarstva i finansija, pravnih nauka. Mnogi rade u svjetski poznatim kompanijama. To je potencijal koji se mora pokušati animirati, da se putem razmjene informacija, konsultantskim uslugama ili direktnim angažovanjem pomogne daljem razvoju Crne Gore, kaže Radončić

Refik Radončić (Foto: Facebook)

Refik Radončić, porijeklom iz Gusinja, koji gotovo tri decenije živi u Njujorku, dobitnik je nagrade koju naša država dodjeljuje najzaslužnijim predstavnicima dijaspore. Radončić je nagradu dobio u oblasti diplomatije i promocije Crne Gore. U intervjuu Dnevnim novinama govori o nagradi, dijaspori, domovini, Fondaciji “Gusinje” čiji je osnivač, o našima u svijetu, poručujući da je postoji ogroman potencijal mimo Crne Gore.

“Taj potencijal ne postoji samo u kapitalu, nego i u znanju i ukoliko se bude valorizovao, to će puno značiti za ekonomski napredak Crne Gore”, kaže Radončić, prenosi CdM.

DN: Država Crna Gora je prepoznala Vaše napore i doprinos njenoj promociji. Šta za Vas znači nagrada?

RADONČIĆ: Znači podsticaj da uložim još više napora i još aktivnije nastavim sa promocijom moje domovine. Obradovala me je nagrada, ispunila me lijepim osjećanjima. Znam da sam činio dobra djela šireći ljubav među svim građanima naše domovine i u onim teškim vremenima nisam odustajao. U svakom narodu postoje ljudi dobri i loši, a ja sam uvijek vjerovao i vjerujem da je više dobrih od onih drugih. Ne dijelim ljude po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, za mene postoje samo građani Crne Gore. Uvijek sam nastojao da ljubav prema državi prenesem na porodicu, prijatelje, sagovornike… cijeneći da svi moramo dati svoj doprinos jer od nas samih zavisi koliko će Crna Gora biti građanska. Na kraju ova nagrada, ma koliko bila značajna za mene, još je značajnija svima koj i su u dijaspori, kojima se šalje poruka da država cijeni ono što se za nju radi daleko od njenih granica.

DN: Koje su to sve aktivnosti koje ste preduzimali da Crnu Goru afirmišete, približite, promovišete …?

RADONČIĆ: Prvo da kažem zašto sve to radim. Teško mi je pao raspad Jugoslavije, duboko su me potresla dešavanja na prostorima bivše države i želio sam da dam svoj doprinos pomirenju, da ne dozvolimo da nas zlo pobijedi. Živim u sredini gdje su stotine vjera i nacija, gdje niko nikom ne smeta, gdje se ljudi vrednuju po znanju marljivosti i radu. Želio sam da kod naših ljudi utičem na razvijanju svijesti da moramo poštovati vrijednosti svakog pojedinca ma ko on bio i da je najbitnije što čovjek nosi u sebi. To je bio naš pravac djelovanja ovdje. Jednu od prvih tribina o Crnoj Gori i njenom putu održali smo upravo u Njujorku. Tu smo promovisali Crnu Goru i njene vrijednosti, zajedničku državu svih nas, državu ravnopravnih naroda. Na toj tribini su učestvovali gosti iz Crne Gore i predstavnici dijaspore. Ta praksa je nastavljena do današnjih dana kroz razne promotivne skupove. Uvijek sam bio na raspolaganju za sve vrste pomoći našim diplomatskim predstavnicima za sve aktivnosti koje su vezane za promociju naše države.

DN: Bili ste jedan od organizatora pokreta za crnogorsku nezavisnost u dijaspori?

RADONČIĆ: Tačno. Jedan od nosilaca i organizator pokreta za crnogorsku samostalnost, kao i aktivni promoter te ideje od ranih 90-ih. Od tada do danas na razne načine se borim za moju državu. Poslovnim partnerima i prijateljima predstavljam Crnu Goru kao destinaciju koju treba posjetiti.

DN: Da li sarađujete sa udruženjima naših iseljenika u SAD i svijetu?

RADONČIĆ: Učesnik sam i osnivač mnogih udruženja u Njujorku, a koja su direktno vezana za domovinu i rodni kraj iz kojeg potičem. Naše djelovanje je raznoliko. Sa ostalim udruženjima u svijetu sarađujemo najviše u domenu domenu humanitarnog djelovanja. Kao rezultat toga dobitnik sam i “Iskrine” nagrade za humanost.

DN: Kako vam danas izgleda Crna Gora?

RADONČIĆ: Po prirodi sam veliki sanjar i optimista. Dobijanjem nezavisnosti očekivao sam mnogo i lično imao puno ideja, čak i da se vratim. U Americi sam ostvario svoj san i želim da ga živim u Crnoj Gori. Moram priznati da se puno toga uradilo, ali je moglo mnogo više. Čini mi se da je u Crnoj Gori najviše onih koji čekaju da neko drugi nešto uradi za njih. Nema toga, ljudi moraju biti odgovorni prema sebi, prema državi, moraju biti svjesni da svi zajedno možemo učiniti više. Svi misle da je negdje drugo bolje, ja im kažem da nije i da samo od njih zavisi koliko će im u sopstvenoj zemlji biti dobro. U drugim sredinama nikome ništa nije bitno, samo koliko radiš i koliko si vrijedan. Nema emocija.

DN: Osnivač ste Fondacije Gusinje. Koliko je ova Fondacija pomogla kraju iz kojeg potičete?

RADONČIĆ: Fondacija Gusinje je formirana 2006. godine, a cilj nam je bio da na konkretan način pomognemo kraju iz kojeg potičemo. Kao njen nosilac i prvi predsjednik želio sam da prvo upoznam crnogorsku javnost o Gusinju, pa i o problemima i uzrocima iseljavanja i aktuelizujem mnoge probleme. U tom pravcu sam bio jedan od promotera za povraćaj opštine Gusinje. Aktivnosti Fondacije su mnogobrojne i ne samo u Gusinju. A što se Gusinja tiče, pomogli smo izgradnju zgrade Opštine, uređenje gradskog groblja, obnovu ambulante, podizanje ograde oko Doma kulture, opremanje škole… Puno je na tom području bilo donacija, bezbroj humanitarnih akcija. Takođe smo lobirali za izgradnju puta preko Albanije za Podgoricu. Podsjetiću da Fondacija Gusinje svake godine u decembru ima svoje promotivno i donatorsko veče na kojem učestvuju razna udruženja i predstavnici opština širom Crne Gore.

DN: Bili ste predsjednik Odbora za izgradnju Crnogorske kuće u Njujorku. Dokle se stiglo s tim projektom?

RADONČIĆ: Fondacija za izgradnju Crnogorske kuće u Njujorku formirana je s ciljem da pomogne da se napravi prostor u kojem bi bila državna predstavništva, ali i sva naša privredna predstavništva koja imaju interes da budu prisutna na američkom tržištu. Planirali smo da taj prostor, ta kuća, bude sjedište svih kulturnih i promotivnih aktivnosti vezanih za Crnu Goru, da se tu okupljamo svi mi živimo i radimo u Njujorku, da tu razmjenjujemo mišljenja i konkretne aktivnosti koje su vezane za našu dijasporu.

Nažalost, do realizacije nije došlo, iako mislim da je to bilo prijeko potrebno i dijaspori i državi. Ipak, ostajem u ubjeđenju da će neko prepoznati značaj ove ideje i dovesti je do realizacije.

DN: Šta nam možete reći o sebi?

RADONČIĆ: Ne volim da se hvalim i da pričam kako sam bogat, uspješan čovjek. To za američke uslove nije neko bogatstvo, ali za čovjeka koji je bez znanja jezika i bez ikakvog kapitala došao iz Gusinja u SAD, onda ovo što sam ostvario jeste uspjeh čak i gledano očima Amerikanaca. Moje primarno zanimanje je razvoj, vlasnik sam mnogih nekretnina koje sam izgradio, među kojima su hoteli, ketering, građevinske firme… Inače, u Njujorku živim od 1998. godine.

DN: Koliko je država uradila za dijasporu, koliko dijaspora za Crnu Goru?

RADONČIĆ: Formiranjem Uprave za dijasporu, ta saradnja ide u pravcu da bude na zavidnom nivou. Postoji ogroman potencijal mimo Crne Gore i ukoliko se on bude valorizovao, to će puno značiti za ekonomski napredak. Ne samo u kapitalu, nego u znanju. Postoje mladi ljudi iz naše dijaspore koji se školuju na prestižnim koledžima i univerzitetima, neki su već afirmisani kao uspješni u svijetu bankarstva i finansija, pravnih nauka. Mnogi rade u svjetski poznatim kompanijama. To je potencijal koji se mora pokušati animirati, da se putem razmjene informacija, konsultantskim uslugama ili direktnim angažovanjem pomogne daljem razvoju Crne Gore. U tom smislu moram pohvaliti angažovanje Uprave za dijasporu koja je na dobrom putu da okupi i animira sve u dijaspori koji mogu pomoći da nam Crna Gora bude ljepša, bolja i uspješnija.

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

BISERI

VIC NEDELJE