12102019uto
Last updateuto, 10 dec 2019 2pm

Glas Dijaspore

Prvi Crnogorci u Americi: Tragovima zlatne žile

Među prvim desperadosima u zapadne krajeve su došle i grupe iz Crne Gore, privučene pričama o zlatu i bogatstvu. Prvi pisani podatak o Crnogorcu na zapadu vezan je za ime Johna Vickovića. I na Aljasci su Crnogorci ostavili svoj trag i duh, a u mnogim slučajevima su i sopstvenim životom doprinjeli razvoju američke nacije. Svakako, najpoznatiji je John Hajduković, čovjek čija se kuća danas smatra američkim nacionalnim blagom. Tu je Mike Stijepovich, koji je bio guverner Aljaske...

Prvi pisani podaci o brojnijem prisustvu Crnogoraca na američkom kontinentu vezani su za južne države Mississipi, Luizianu, Misouri i gradove Saint Luis, Baton Rouge (neka tipično crnogorska prezimena se mogu pronaći na listama vojnika na strani konfederacije, što potvrđuje da su neki i trajno ostali na tom području).

Ali, s obzirom da se radi o sredini 19-tog vijeka, vjerovatno su tim pojedincima, koji bi došli na američki kontinent uglavnom iz primorskih i južnih djelova današnje Crne Gore, južne države američkog kontinenta služile samo kao usputna stanica prema zapadu, gdje se u to vrijeme zahuktavala zlatna groznica.

PRVI PISANI TRAGOVI

Među prvim desperadosima u zapadne krajeve su došle i grupe iz Crne Gore, privučene pričama o zlatu i bogatstvu. Prvi pisani podatak o Crnogorcu na zapadu vezan je za ime Johna Vickovića (tj. Jovana Vickovića iz Ceklica). U dokumentima iz 1859. godine u Los Anđelesu se pominje kao Gold Miner u  okolini tog grada, potom 1877. godine kao vlasnik restorana u San Franciscu, a dvije godine kasnije kao vlasnik hotela, ili više njih u Los Anđelesu.                                         

Nekoliko godina kasnije, na zapad počinje da pristiže sve više ljudi iz južnih krajeva današnje Crne Gore, ponajviše iz Paštrovića i Crmnice. Osim Crnogoraca u to vrijeme su dolazili i doseljenici iz Slovenije i Hrvatske, sa kojima su doseljenici iz naših krajeva bili u prisnim odnosima. Sa prvim svjetskim avanturistima u Nevadu došli su i prvi doseljenici iz Crne Gore. Radili su teške poslove, a mnogi su, nakon kraćeg boravka, napuštali tada divlju Nevadu i selili se u pitomije krajeve američkog zapada, najčešće u Kaliforniju.

Među njima su bili Peter Radovich, John Uzovich, John Chiatovich, John Ivancovich, E. Franicevich, Nikola Dabovich, Peter Radoicich, Nikola Milovich, A. Marinovich, braća Ilija, Nikola i Petar Perazić, zatim braća Medin i John Lazarevich i još mnogi drugi.

Novine “Reese River Reveille” od 21. decembra 1866. godine reklamirale su na prvoj stranici gostionicu “Alhambra”, čiji je vlasnik bio N. Barovich koji, kako je stajalo u reklami, “ima čast obavijestiti svoje prijatelje i javnost da će ih dočekati i pobrinuti se za njihov duševni ugođaj s najvrsnijim vinima, cigarama i alkoholnim pićima koja se mogu naći na tržistu, a ljubitelji bilijara mogu se oprobati u šarmantnoj vježbi na najboljim mogućim stolovima, dok će profesor Plumhof svake večeri svirati klavir”. (Adam Eterovich)

“Daily Trespass” iz Virginia Cityja 11. novembra  1867. godine reklamirao je “Adriatic Saloon” u Južnoj C ulici 8, čiji je vlasnik bio Špiro Vuckovich, rodom iz Risna. U tom oglasu pozivao je u “to omiljeno mjesto odmora za sve uživatelje pića i ožednjele” koji će u njemu pronaći “najbolja vina i alkoholna pića svih vrsta, te najbolje i najprobranije vrste cigareta”.

“The Carson Daily Appeal” iz Carson Cityja objavio je 16. novembra 1867. godine zanimljiv oglas o prodavnici Georgea Zenovicha iz Budve, koji je nudio voće, povrće, lješnjake, slatkše, duvan, cigare i lule. Tvrdio je da “svaki dan iz Kalifornije brzim vozovima i ekspresnom poštom dobija svježu pošiljku robe” uključivši i “sve vrste kalifornijskoga i tropskoga voća koje se mogu nabaviti”.

MARKO MEDIN JEDAN OD NAJUSPJEŠNIJIH

Jedan od uspješnijih Crnogoraca u Americi bio je Marko Medin, rodom iz Budve. Bio je među najuspješnijm i najimućnijim ljudima sa južnoslovenskih prostora na Zapadu. Markovo ime je upisano u važnim mjesnim istoriografijama tog dijela Amerike.

Već 1856. godine posjedovao je voćarnicu u San Francisku i stekao prilično bogatstvo. Godine 1861. među prvima se doselio u Nevadu, u Virginia City. Sve do početka 1863. godine njegova voćarnica “San Francisko”, na uglu Unije u Ulici C u Virginia Cityju, dobro je poslovala i bila jedna od najvećih firmi u tom gradu. Medinova zgrada u Virginia City-ju je, takođe, bila jedna od najvećih ciglom zidanih zgrada u gradu.

Medin i njegovi saradnici registrovali su 29. juna 1863. godine preduzeće Medinove kompanije za zlato i srebro, koja se nalazila u rudarskom području u uvali Washoe, Nevada. Osnovni kapital korporacije iznosio je više od 100.000 dolara, a nakon dugogodišnjeg rada na tom projektu Medin je postao veoma bogat čovjek.

Njegov zemljak John Gregovich, rođen u Paštrovićima, oženio se Francuskinjom i postao imućan čovjek. Nakon što je Nevada proglašena državom 1864. godine, Gregovich se zaposlio u državno zakonodavstvo gdje je odradio nekoliko mandata.

Ilia Franicevich, takođe rođen u Paštrovićima, bio je vlasnik nekretnina i trgovac alkoholnim pićima u Renu.

Alexander Drobnjak, rođen u Risnu, posjedovao je dosta zemlje i hotel u Renu, preko puta Južne pacifičke stanice.

Jefto Davidovich, iz Paštrovića i Mark Maina iz Budve bili su pioniri u Tonopahu. Maina je kasnije postao poznati vlasnik lanca restorana u Sakramentu.

N. Catovich iz Morinja stekao je svoje početno bogatstvo kao rudar, a kasnije je postao poznati poslovni čovjek u Silver Picku, Nevada. Njegovi su potomci živjeli u Renu.

Početkom 1870-ih godina Nicholas Barovich vodio je restoran u Glavnoj ulici u Austinu, Elia Perazich i G. Zenovich prodavali su voće i slatkiše u Carson Cityju.

Nicholas Trojanovich iz Herceg Novog bio je vlasnik gostionice, Peter Perazic iz Crmnice i N. Gugninaiz iz Dalmacije bili su preprodavaci voća, F. Antunovich posjedovao je restoran i gostionicu.

Marco Medin, najpoznatiji pionir americkog zapada iz naših krajeva, je u Hamiltonu imao svoju “gostionicu s bilijarom”.

J. Ivancovich iz Paštovića prodavao je voće i slatkiše u Treasure Cityju.

Osim Medina, u Virginia City-ju je poslovalo još nekoliko Crnogoraca koji su bili vlasnici gostionica kao što su Spiro Vucovich i njegov brat Todor.

CRNOGORAC - GUVERNER ALJASKE

U isto vrijeme počinju i prvi dolasci na Aljasku, takođe u potrazi za zlatom i kako je zlatna groznica prolazila tako se centar naseljavanja pomjerao sve istočnije - prvo prema Montani i Minesoti, Coloradu i Pensilvaniji.

Nakon zlatne groznice u Nevadi, Arizoni, Kaliforniji, započinju i odlasci prvih pionira na Aljasku. Među njima je bilo i dosta Crnogoraca. U rudarskim knjigama ove američke države od 1900. do 1919. upisano je oko 200 Crnogoraca koji su u potrazi za zlatom stigli čak na Aljasku. Broj naših iseljenika je, međutim, bio mnogo veći jer je nemoguće utvrditi koliko je njih koji su u to vrijeme već bili na teritoriji USA.

I na Aljasci su Crnogorci ostavili svoj trag i duh, a u mnogim slučajevima su i sopstvenim životom doprinjeli razvoju američke nacije. Svakako, najpoznatiji je John Hajduković, čovjek čija se kuća danas smatra američkim nacionalnim blagom. Iza sebe je ostavio mnoge priče i misterije, pa je američka književnica Judy Ferguson napisala djelo posvećeno njegovom životu.

Još mnogo Crnogoraca je ostavilo neizbrisiv trag na tlu Amerike. Među njima je, svakako, i Mike Stijepovich rodom iz Risna, koji je bio guverner Aljaske, a u ovoj američkoj državi pamte se i porodice našeg porijekla Dapčević, Milajić, Roganović...

Početkom 20. vijeka sve veći broj Crnogoraca počinje da dolazi u rudarske krajeve Montane i Pensilvanije, u industrijske gradove Čikago i Detroit.

Grad Butte u Montani postaje Crna Gora u malom. Od 100.000 stanovnika toga grada, polovinu su činili Crnogorci. Međutim, zatvaranjem tamošnjeg rudnika ta slika se promijenila. Većina Crnogoraca je napustila Butte, Bilings i druge gradove Montane koji su im nekada bili najbrojnije kolonije.

Slična situacija je i u Haseltonu u Pensilvaniji gdje je 1902. godine živjelo preko 4.000 Crnogoraca, od čega je do danas ostalo oko 50-tak porodica. Neki su se vratili u Crnu Goru, a većina je otišla prema Detroitu, Chicagu, New Yorku...

Potomci ondašnjih iseljenika danas su rasuti širom Sjedinjenih Američkih Država. Mnogi od njih su izgubili sve veze sa matičnom državom.

Priredio: Gordan Stojović (Arhiva Fokusa)

(U tekstu su korišteni podaci iz brojnih djela i studija Adama Eterovića, Judy Ferguson i Vlada Gojnića)

FOKUS - SPECIJALNO IZDANJE

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...