12102019uto
Last updateuto, 10 dec 2019 1pm

Glas Dijaspore

Crnogorac koji je postao legenda: Jovo Džon Hajduković ostavio neizbrisiv trag u istoriji Aljaske

Na prostoru veličine jedne petine Sjedinjenih Američkih Država, Džon je na početku dvadesetog vijeka Indijancima bio otac, zakon, zaštitnik, trgovac od Velike Delte do kanadske granice. U portazi za svojim ćupom zlata, čunom je stigao do do gornjeg toka rijeke Tanane...

Mnogi pioniri iz Crne Gore su u bespućima nekadašnje ”Ruske Amerike” ostavili kosti ili su bez traga nestali. Neki od njih su se obogatili i vratili, najčešće, u toplije krajeve Amerike. Drugi su postali poznati i uspješni građani Aljaske, gdje i danas žive njihovi potomci. Jedan od primjera je i Jovo Džon Hajduković.

Američka književnica sa Aljaske Džudi Ferguson, koja živi u gradu Ferbanksu, svojim djelom “Parallel Destinies“ opisala je nastanak i razvoj Ferbanksa kroz životnu priču Crnogorca Džona Hajdukovića i Šveđanke Rike Volen koji su doseljeni na prostorima novog kontinenta, ostavili neizbrisiv pečat u istoriji svoje nove domovine.

“Istinski su me inspirisali Crnogorci koji su naselili Aljasku. Oduvijek sam se čudila i divila tome kako je moguće da je toliko veliki broj ljudi iz jedne toliko male zemlje kao što je Crna Gora došao tako daleko, na gotovo drugi kraj svijeta i da su gotovo svi uspjeli da se istaknu među velikim brojem doseljenika iz cijelog svijeta. Snalažljivost, sposobnost preživljavanja i odlučnost Crnogoraca koji su početkom prošlog vijeka naselili Aljasku je za svako poštovanje”, izjavila je Džudi Ferguson, čija je knjiga u Crnoj Gori izašla u izdanju Matice crnogorske.

RAĐANJE NOVE DOMOVINE

Džon Hajduković je rođen u Crnoj Gori kao Jovo. I da nije 1903. godine prešao okean, to ime bi mu sigurno i ostalo. No, Jovo Hajduković je otišao u Ameriku i tamo postao Džon. Naseljena malim i izolovanim grupama Atabaskan indijanaca, unutrašnjost Aljaske je bila svijet sjevernoameričkog losa, močvare, bodljikavog praseta i glečera. Tu se Džonov život zauvijek ispreplijetao sa životom starosjedilaca.

Na prostoru veličine jedne petine Sjedinjenih Američkih Država, Džon je na početku dvadesetog vijeka Indijancima bio otac, zakon, zaštitnik, trgovac od Velike Delte do kanadske granice. U potrazi za svojim ćupom zlata, čunom je stigao do do gornjeg toka rijeke Tanane.

Pogled na život Džona Hajdukovića je priča je o rađanju Aljaske. Jednom kad su od njega zatražili da da na nekoj karti pokaže granice područja, Džon se prkosno suprostavio advokatu: “Ne pitajte me za granice područja“, obrusio je u 84. godini, “eto, tu su na karti sa brojevima. Na karti da, ali ne i tamo u divljini. U divljini nema nikakvih oznaka. Oznaka ima tu, ali ne i tamo”.

Džon se uvijek smiješio, kao da ga je stalno pratila neka muzika koji drugi nijesu mogli da čuju. Trgovina, lov i kopanje bili su mu izgovor za lutanja. Bio je najsrećniji kada bi krupnim koracima prelazio prostranstvo. Džon tada nije bio kao drugi, bio je Jovo iz Podgora-Utg, iz Crne Gore…

Početkom prošlog vijeka, rijeka ljudi koju je zahvatila  “zlatna groznica”, valjala se prema Aljasci u potrazi za blagostanjem i bogatstvom. Među njima našao se i veliki broj Crnogoraca. Uglavnom su to bili ljudi koji su već boravili i radili u drugim djelovima SAD. Oni su, primamljeni pričama o velikim mogućnostima za zaradu, krenuli na sjever.

Prema nekim podacima iz rodoslovnih knjiga na Aljasci, registrovano je oko 400 imena ljudi koji su stalno ili samo neko vrijeme boravili u ovom kraju svijeta, čije je mjesto rođenja na teritoriji današnje Crne Gore. Iz mnoštva naših doseljenika valja izdvojiti porodice: Hajduković, Stijepović, Dapčević, Milajić, Roganović, Bigović, Saičić, Vujičić…, čiji su članovi među najuglednijim i najzaslužnijim ljudima na Aljasci. Najpoznatiji su slavni pioniri Džon Hajduković i guverner Majk Stijepović.

Crnogorci na Aljasci, iako predstavljaju jednu od najizolovanijih i najudaljenijih naših zajednica u svijetu, nikada nijesu zaboravili na staru domovinu i običaje. Želje većine njih da se sahrane u Crnoj Gori, zbog skupoće i problema transporta, nije bilo moguće ispuniti. Dogovorom mlađih, otkupljen je poseban dio groblja Evergin Sementeri u Ferbasku i tu su sahranjivani samo Crnogorci, po običajima iz stare domovine, sa nadgrobnim pločama i natpisima, kao u Crnoj Gori. Kod Crnogoraca na Aljasci bio je rasprostranjen običaj slanja prstena familiji u Crnoj Gori. Zlatni i dosta masivni prsten imao je natpis Alaska ili Jukon i grozdove ili ruže kao ukrase. Na Aljasci, kao u nekim drugim američkim državama, Crnogorci nijesu gradili crkve, jer su ih dočekale pravoslavne bogomolje koje su prije njihovog dolaska sagradili ruski doseljenici. Posebno mjesto i značaj za Crnogorce tridesetih godina imala je ruska crkva Svetog Nikole u Sitki, gdje su se za vrijeme praznika okupljali i dolazili iz udaljenih krajeva.

SAČUVALI NEKE OBIČAJE

Džudi Ferguson je ispričala da u svakodnevnom govoru mnogi Crnogorci na Aljasci uvijek koriste riječi koje su ih naučili njihovi očevi i đedovi – “doviđenja”,  “laku noć”, ali niko ne govori jezik.

“Sačuvali su neke običaje. Okupljaju se na porodičnim slavljama i prepričavaju stare priče. Neki od njih, s vremena na vrijeme, otputuju u Crnu Goru, neki uspiju da pronađu rodbinu tamo, a neki ne. Dosta njih je na Aljasku stiglo iz grada Bjut u Montani, gdje se nalazila naveća crnogorska kolonija, mnogi imaju rodbinu tamo ili u drugim djelovima SAD-a.”

O broju Crnogoraca na Aljasci, kaže Džudi, teško je govoriti, jer mnoga su promijenili prezimena, djelimično ili skroz, a na osnovu starih iseljeničkih lista teško je doći do tačnih podataka.

“Doseljenici iz Crne Gore su veoma rijetko zasnivali porodice. Mnogi su se opet vratili u Crnu Goru ili su se preselili u druge krajeve SAD-a, tako da je broj ljudi crnogorskog porijekla na Aljasci danas teško odrediti. Aljaska je bila zemlja gdje je jedno vrijeme broj bijelih doseljenika bio mnogo manji od domorodaca i često su se sklapali brakovi između doseljenika i domorodaca. Tokom mog rada upoznala sam jednu predivnu familiju Mellick (Mihaljević), zaista divni ljudi, mješavina Jupik Eskimo i crnogorskih iseljenika. A ima i drugih primjera”, ispričala je Džudi Ferguson.

Priredio: Gordan Stojović

ARHIVA FOKUSA

FOKUS SPECIJAL

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PRENOŠENJE TEKSTOVA I FOTOGRAFIJA BEZ PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS

  • Najnovije

  • Najcitanije

Lice Fokusa

Previous Next
Enisa Nikaj, pjevačica i tekstopisac iz Njujorka: Ime za koje će se tek čuti Prvi singl, Burn This Bridge, Enisa je objavila u septembru 2016. godine, a imao je više od 115.000 sinhronizovanih video zapisa napravljenih za njenu pjesmu na aplikaciji Musically, sa milionima korisnika. To je dovelo do toga da je pjesma osvojila 2. mjesto na takmičenju “Next Wave October”, a video su premijerno prikazivali Billboard i iHeart Radio
Lice Fokusa: Elma Kolenović Osamnaestogodišnja Elma Kolenović jedna je od najzaslužnijh članica fudbalskog tima Fairleigh Dickinson univerziteta (FDU) koji je, prvi put u svojoj istoriji, osvojio NEC Conference takmičenje u ženskom fudbalu. I to bez poraza! Elma, o čijim uspjesima je Portal Revije Fokus ranije pisao, je freshmen i dala je pet golova i imala sedam asistencija. FDU se, takođe, prvi put automatski plasirao na NCAA turnir među 64 najbolja univerzitetska tima za ovu školsku godinu. Zahvaljujući dobrim ocjenama u školi i dobrim igrama na terenu, Elma ima punu stipendiju na ovom privatnom univerzitetu. Elma Kolenović živi u Njujorku, a porijeklom je iz Gusinja. Jedna od njenih želja je i da obuče dres reprezentacije Crne Gore. Inače, Haris, stariji Elmin brat, nastupa za ekipu Stony Brook univerziteta.
Lice Fokusa: Dino Radončić Šesnaestogodišnji Dino Radončić je košarkaš koji "prijeti" da će jednog dana igrati na NBA parketima. Trenutno nosi dres Reala iz Madrida, a o kakvom se talentu radi možda najbolje govori podatak da ga je specijalizovani košarkaški sajt Eurohopes proglasio za najvećeg talenta u svom uzrastu u Evropi. Dino je rođen 8. januara 1999. godine u Njemačkoj, ali je rano djetinjstvo, školovanje i početak košarkaške karijere započeo u Zrenjaninu, rodnom gradu svoje majke. Prve košarkaške korake napravio je u KK „Storm Zrenjanin” sa deset godina, a u selekciji kadeta njegov tim je već tada bio prvak države. Od tada je njegova karijera krenula vrtoglavom uzlaznom putanjom. Dino je od 2. septembra 2013. igrao u Barseloni, gdje je u potpunosti opravdao svu medijsku pažnju koju je plijenio i sa tim klubom osvojio titulu. Bio je najbolji igrač tima sa prosjekom od 25 poena, 11 skokova i osam asistencija. Postao je najmlađi stranac u istoriji koji je došao u katalonski klub… Međutim, Barselonin ljuti rival je nastojao da Radončića dovede u svoje redove, i uspio je u tome. Dino se, naravno, revanširao sjajnim partijama i u dresu kraljevskog kluba - donio je Realu titulu nakon decenijskog posta. Prošlog mjeseca, u finalu „el klasika“ protiv Barselone, ovaj, 201 centimetar visoki košarkaš, ubacio je 18 poena, imao 11 skokova i šest asistencija, pa je s pravom proglašen za najboljeg igrača finala. Dino je, inače, sin Damira Radončića, proslavljenog rukometaša, koji je igrao u najjačim evropskim ligama, i oblačio dresove reprezentacija Jugoslavije, Bosne i Hercegovine i SAD. Dinova majka Vanja je bivša odbojkašica.
Binais Begović Iron Man Magazine, vodeći svjetski bodibilding i fitnes magazin i svjetski lider informacija o treninzima iz tih oblasti, objavio je da su preduzetnik Binais Begović i njegova supruga, dr Catherine Begović, kupili tu kompaniju... OPSIRNIJE
Maša i Adis Gutić   Maša je poznata svjetska manekenka, a od ljetos i zvanično naša snajka. Adis se već dugo godina bavi manekenstvom i glumom. Imao je glavne uloge u filmovima Fatalis i Marco Polo.
Ajla Karajko Dvadesetdvogodišnja Ajla Karajko iz Travnika jedna je od sedam najboljih studentkinja u SAD po ocjeni magazina „Glamour“. Humana, vrijedna, nenametljiva, dobitnica brojnih domaćih i međunarodnih nagrada, od malena niže uspjehe i odlučno korača ka novim izazovima. Iako je tek na pragu treće decenije, Ajla ima biografiju kao malo ko od njenih vršnjaka. Ipak, uspjeh je nije promijenio, pa i danas mašta kao kad je to radila kao djevojčica u ratom zahvaćenoj Bosni. Ajla, koja ovih dana na Kolumbija univerzitetu ostvaruje svoje snove, otvorila je sebi vrata brojnih svjetskih institucija, ali nikada nije zaboravila svoju domovinu i svoj narod, pa je u rodnom gradu realizovala niz projekta, među kojima i izgradnju Sigurne kuće „Nada“... OPŠIRNIJE
Alen Dervišević  Za plivača Alena Derviševića se ne bi pouzdano moglo utvrditi je li bolji na kopnu ili u vodi. Na kopnu je odličan student, uzoran sin i primjeran momak, a kroz vodu je do sada doplivao do stotina zlatnih, srebrnih i bronzanih medalja, pehara, pohvalnica, priznanja… I sada ovaj naš mladić, porijeklom iz Gusinja, u Sjedinjenim Američkim Državama vrijedno trenira kako bi ostvario svoj san – učešće na Olimpijskim igrama u Rio De Žaneiru 2016. godine...OPSIRNIJE

OBAVJEŠTENJA O SMRTI, POMENI I SJEĆANJA NA NAJMILIJE

SPECIJALNO IZDANJE


 

Video dana

Mali oglasi

Previous Next
Oglasi i obavještenja Neka Vaš oglas ili obavještenje vide hiljade naših čitalaca širom svijeta! Mi smo tu da Vam pomognemo da u najkraćem mogućem roku oglas o prodaji ili...
E&M Electrical kompaniji u Njujorku potrebni radnici Ukoliko ste odgovorni, želite da napredujete u karijeri i radite sa iskusnim električarima, naša kompanija je pravo mjesto za vas. Zainteresovani se mogu javiti na e-mail Ova...

BISERI

VIC NEDELJE

    Policajci i vatrogasci      
    Policajci i vatrogasci

    Vozi se grupa policajaca i grupa vatrogasaca u autobusu na sprat. Vatrogasci su u donjem dijelu autobusa a policajci u gornjem. Pritom, vatrogasci se vesele, pjevaju, a policajci svi uplašeni, preblijedjeli, drže se jedan za drugoga.

    Popne se gore jedan vatrogasac i pita ih:

    Read more...