Ulcinjska dijaspora: Srce vuče doma, pamet ne da

Glas Dijaspore

Ulcinjska dijaspora: Srce vuče doma, pamet ne da

Podaci pokazuju da se jedan ,,mali Ulcinj" nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, u toj zemlji, sa teritorije opštine Ulcinj iseljeno je oko 4.200 ljudi. Novi dom raseljeni Ulcinjani su, uglavnom, pronašli u Njujorku, a manjim dijelom u Čikagu. Kao drugu omiljenu zemlju za preseljenje, građani Ulcinja su odabrali Njemačku, gdje ih ima oko 660, potom daleku Australiju (313), pa Švajcarsku (215), Francusku (139), Švedsku (131)...

Čitave porodice odselile su se u inostranstvo, a u nekim prigraničnim selima više mještana je otišlo nego što je ostalo u zemlji. To se posebno odnosi na područje Krajine, gdje danas živi oko 1.600 osoba ili čak dva puta manje nego prije samo 15 godina.

Najveći stepen iseljavanja zabilježen je u posljednjoj deceniji 20. vijeka, tokom ratova na području bivše Jugoslavije i sistematskog pustošenja ulcinjske privrede.

Iz tih razloga Ulcinj je jedini grad na primorju u kojem broj stanovnika sve do 2014. godine bilježi stalan trend pada.

Podaci pokazuju da se jedan ,,mali Ulcinj" nalazi u Sjedinjenim Američkim Državama. Naime, u toj zemlji, sa teritorije opštine Ulcinj iseljeno je oko 4.200 ljudi. Novi dom raseljeni Ulcinjani su, uglavnom, pronašli u Njujorku, a manjim dijelom u Čikagu.

Kao drugu omiljenu zemlju za preseljenje, građani Ulcinja su odabrali Njemačku, gdje ih ima oko 660, potom daleku Australiju (313), pa Švajcarsku (215), Francusku (139), Švedsku (131)...

,,Jedini razlog za iseljavanje je sada u tome što ljudi smatraju da je ovo neperspektivna opština. Svake godine se povećava broj mladih koji završavaju škole a ne mogu da nađu posao. Za pripravnički staž se čeka po par godina, a onda još nekoliko za posao, pa se ne treba čuditi što je na svakom popisu od 1991. godine stanovnika sve manje. Šta im preostaje u takvoj situaciji nego da emigriraju u neku zapadnoevropsku zemlju ili preko Atlantika", kaže dr Maksut Hadžibrahimović.

Svih ovih godina, pesimizam je ovdje bio opšte i spontano stanje duha, koje se, uz strah i neizvjesnost, širilo kao zaraza.

,,Naš cilj je da se to promijeni. Naravno da nije lako, treba mnogo raditi, ljudi žele brza i laka rješenja, mogućnosti su male i ograničene, ali su resursi veliki, kao i očekivanja", kaže prvi čovjek Opštine Ulcinj Fatmir Đeka.

Prema njegovim riječima, uspjeh će doći smo ako u njega vjerujemo.

,,Zato treba da krene obrnuti proces: moramo motivisati naše ljude da, ako neće da se vrate, a ono bar da ulažu svoje znanje i kapital u rodni grad. Iz kontakata koje sam imao sa velikim brojem naših uspješnih ljudi po svijetu, uočio sam takvu želju i spremnost", ističe Đeka.

Upravo je to bio jedan od ciljeva dva panela pod nazivom Američko-albanske uspješne priče koji su krajem prošle sedmice, u organizaciji Ambasade SAD u Crnoj Gori, održani u Podgorici i u Ulcinju.

Deset Amerikanaca albanskog porijekla, među kojima su bili i Ulcinjani Etrita Ibroči i Nik Markolja, kao i zamjenik američkog ambasadora u Crnoj Gori Biks Aliu, govorili su o svojim iskustvima, životu i radu u Sjedinjenim Državama ulcinjskim studentima, preduzetnicima i funkcionerima u javnoj upravi.

,,U SAD se mora mnogo raditi, trebate biti posvećeni svom poslu, vjerovati u uspjeh, jer šanse se same od sebe nameću, ali i konkurencija je ogromna. Morate biti za korak ili bar pola koraka ispred drugih. U suprotnom ste samo broj", kazao je Markolja, koji je porijeklom iz sela Klezne, a koji je sada uspješan bankar u Americi.

Prema njegovim riječima, formula uspjeha je jednostavna: američki optimizam i albanska strast.

,,Moj moto je da nikada ne treba dići ruke", ističe Ibroči, koja je takođe potpredsjednica velike banke.

Đeka je u ime Opštine Ulcinj pozdravio skup napominjući da ,,svi trebamo biti ponosni na uspjeh Ulcinjana u SAD, jer su oni naši najbolji ambasadori".

Kao dobar primjer plodne saradnje sa dijasporom, on navodi činjenicu da je nedavno potpisan Memorandum o izgradnji područne škole u selu Sukobin, na samoj crnogorsko-albanskoj granici. U taj projekat, vrijedan oko 300 hiljada eura, uključeni su Ministarstvo prosvjete, Direkcija javnih radova, Opština Ulcinj i ulcinjska dijaspora u SAD, koja je pokrenula ovu ideju i jednim dijelom je finansira.

Profesor Hadžibrahimović kaže da je skeptičan u dugoročan uspjeh ovakvih projekata.

,,Sve dok ne budemo imali šta da im ovdje konkretno ponudimo ne možemo očekivati da se iseljavanje zaustavi. Velika je šteta i za opštinu i za državu što ostajemo bez mladih školovanih kadrova. Oni su sada svuda po svijetu i malo ko će se od njih vratiti", dodaje on.

Predstavnici organizacija albanske dijaspore u SAD smatraju da su za ovo stanje dijelom krivi i politički predstavnici Albanaca u zemlji. Oni moraju pronaći model za zajedničko djelovanje jer do sada nijesu sunarodnicima ponudili ništa novo, poručili su iseljenici.

Prema riječima uglednog preduzetnika iz Ulcinja u Njemačkoj Rifata Stankovića, mnogo više treba uraditi na zakonskoj regulativi i pojednostavljenju procedura za ulaganja naših državljana.

„I pored iskazane dobre volje, već godinama ne mogu da realizujem višemilionsku investiciju u svom rodnom gradu. Vjerujem da je samo to garancija da će moja djeca i kada odrastu ovdje dolaziti", napominje on.

Stanković kaže da je administracija gradonačelnika Đeke otvorenija za dobre ideje nego što je to bio ranije slučaj, ali da se još dosta treba uraditi. Sada su problem ponovo detaljni urbanistički planovi u toj opštini, na koje je Vlada Crne Gore stavila moratorijum sve dok se ne donese Prostorno-urbanistički plan Ulcinja, odnosno prostorni plan posebne namjene za obalno područje. To znači da će Stanković morati da sačeka na početak svog nauma još najmanje šest mjeseci.

Ima i pozitivnih trendova. Naime, Ulcinj je jedna od pet opština u Crnoj Gori u kojoj je prošle godine bilo više stanovnika nego godinu ranije, saopšteno je iz Državnog zavoda za statistiku – Monstata. Tokom 2014. godine u taj grad se doselilo 146, a odselilo 85 osoba.

Mustafa Canka (Monitor)

Foto: Zuvdo Radončić