Veliko finale showa održano je u Olimpijskoj dvorani Zetra pred više od 10.000 gledatelja.

Anida Idrizović izabrana je za najbolju među 11 kandidata koji su stigli do velikog finala.

Kako nezvanično saznaje portal  Vijesti, vatra je buknula u redakciji dnevnog lista, a sumnja se da je uzrok dotrajala instalacija.

List saznaje da su u trenutku izbijanja požara dva električara radila na instalacijama. Jedan je uspio da izađe iz prostorije,  a poginuo je električar Milovan Živković (32), radnik firme Elektro-Čarapić.

Prema informacijama reportera lista, instalacije na drugom spratu zgrade gdje su smješteni Radio D i nedjeljnik D plus su uzrok požara zbog čega su svi radnici evakuisani.

PCNEN

Foto: Vijesti

Izvor: Dnevni Avaz

Tačno tri sata nakon što je završeno finale, vaterpolisti Crne Gore su čarter letom „Montenegro erlajnsa“ krenuli iz Ajndhovena ka Podgorici. „Embraer 195“ dodirnuo je pistu aerodroma Golubovci sinoć oko 22.10 časova, a osvajači srebra na Evropskom prvenstvu su odmah ušli u upravnu zgradu, ispred koje ih je dočekalo stotinjak najvjernijih navijača.

Glavni doček je, ipak, bio na Stadionu malih sportova. Program na zaboravljenom hramu podgoričkog (titogradskog) sporta počeo je u 22 časa, ali su Ranko Perović i njegovi puleni stigli tek u 23.20, jer su prethodno svratili na koktel kod premijera Igora Lukšića u vilu „Gorica“.

Iako promrzli zbog pomalo nezgrapnog rasporeda, navijači su uporno čekali svoje idole i priredili im pravi spektakl. Orilo se „Ti si naša prva ljubav“, klicalo se redom svim vaterpolistima i članovima stručnog štaba.

Igrači su, razumljivo, bili oduševljeni, pogotovo najmlađi reprezentativac Filip Klikovac, koji je zagrijao atmosferu do tačke usijanja kada je uzeo mikrofon i počeo da pjeva „O Crna Goro…“. Kasnije je istu pjesmu pjevao i kapiten Nikola Janović.

Boris Zloković, koji je propustio finale sa Srbijom zbog povrede, poručio je: „Sada nam je cilj zlato na Olimpijskim igrama u Londonu“, čime je izazvao erupciju oduševljenja.

Originalan je bio i Predrag Jokić, koji je poručio: „Srebro sija jače uz ovakve navijače“. Program je trajao tačno do ponoći, a pred sam kraj grupa „Perper“ je zapjevala svoj najveći hit „Goro moja“.

Opet se, kao i nakon eliminacije fudbalske reprezentacije u baražu za Evropsko prvenstvo pjevalo „Ne tuguj noćas, gore glavu“.

Tog 15. novembra na stadionu pod Goricom bilo je razloga za ponos, a sinoć, 500 metara dalje, i za ponos i za slavlje. Jer, ne osvaja ovako mala zemlja svakog dana medalju u olimpijskom sportu…

Izvor: Vijesti

(Foto: Aniko Kovač)

Mlađan Janović najbolji igrač

RSE: Da li afera ili ne, ali je za neke svakako bio skandal to što je premijer Igor Lukšić bio u tajnoj posjeti Maroku o trošku stranog investitora koji se kao zakupac Svetog Stefana ne pridržava svojih ugovornih obaveza. Koliko to može da uzdrma kredibilitet šefa Vlade, koja je sve više pod optužbama da ne štiti ekonomsko-socijalni položaj najšireg sloja stanovništva?

Jovićević: To bi samo dodalo urušavanju pozicije premijera s kojom je ušao u taj mandat. On je od strane mnogih, čak i opozicionih i nevladinih organizacija, veoma dobronamjerno prihvaćen. Ne može se žaliti da nije imao nekakvu potencijalnu podršku. Lično od mene nije jer nisam imao zablude od samog početka, uprkos nekim simpatijama prema nekim njegovim osobinama. Taj smisao za hedonizam, koji ova vlast tako lijepo demonstrira čitavih ovih 20 i kusur godina, zapravo ostavljaju toliko traga, da on kao učenik te škole, ne može biti mnogo drugačiji.

Toliko je prisutno socijalnih tenzija, a ići tajno na tako jedno luksuzno mjesto, bez ikakvog cilja, je zaista suludo. Meni je tu najvažnija stvar to što on, kao predsjednik Vlade, ne osjeća tragediju našeg turizma, da nam dragulj Sveti Stefan, za koga se jedino znalo u svijetu od čitavog našeg turizma, čami već šestu godinu, sa malim izgledima da bude skoro aktiviran. Oni će naravno i za ovaj slučaj reći da je to u interesu države. Sve oni rade u interesu države. To je radio i Marović, koristeći isti taj avion, koji je kupio Subotić, kada je pravio tajne izlete do Milana. Svi oni su to radili za dobro Crne Gore, samo što mi tog dobra ne vidimo. Svaki let u jednom pravcu tog aviona košta 2000 – 3000 eura. Ako ste vi na vrhu, svojim ponašanjem diktirate ponašanje običnih ljudi. To je najveća šteta.

RSE: Ono što je upalo u uho iz njegovog intervjua Radiju Crne Gore jeste konstatacija kako naše državno tužilaštvo nije u obavezi da se do kraja bavi spornom privatizacijom Telecoma, u koji su se, kako su to utvrdili američki istražni organi, ugradili neimenovani Vladini zvaničnici i sestra tada najvišeg vladinog funkcionera. Neki su to protumačili kao znak da će Lukšić nastaviti da štiti interese bivšeg premijera Đukanovića, bez volje da napravi ključne rezove u društvu u narednoj fazi evropskih integracija. Hoće li rasvjetljavanje upravo afere Telecom biti ključni test za Crnu Goru?

Jovićević: Lukšić ima taj hendikep što je on, ne svojim političkim umjećem i ​​aktivnošću na čelu nekog pokreta ili partije izvojevao izbornu pobjedu. On je izabran čelnicima vladajuće partije i koalicije i tako dobio mjesto premijera. Ako u takvoj situaciji očekujete da će se on ponašati, čak i da to želi, suprotno interesima onih koji su ga doveli na čelo, onda je to naivno. U konkretnom slučaju, uprkos deklarativnosti da želi da se sve istjera do kraja, on zapravo čini da se ništa ne istjera do kraja. Ili, ako se nešto istjeruje, da to bude nešto što neće tangirati vrh vlasti. Takav je i ovaj slučaj. Teško ga je preskočiti da bi dobio međunarodnu dimenziju. Bilo bi naivno vjerovati da su Amerikanci to sada pustili bez neke određene namjere, dajući jasnu indikaciju o kome se radi. Za njega će biti veoma teško da se to ipak ne počne razotkrivati. Naravno da treba govoriti – Ovo je naše, a ono mađarsko. To je jedinstven problem u kome jesu uključeni i mađarski akteri i naši. Jedini je put da se to otkrije do kraja.

Situacija blizu ključanja

RSE: Dok se afere množe, socijalne tenzije rastu. MANS i Unija slobodnih sindikata najavili su kako već počinju organizaciju novog protesta nakon onog od 21. januara. Od Vlade traže vraćanje cijene struje, smjene u regulatornoj agenciji za energetiku i da državno tužilaštvo uđe u Elektroprivredu, Željezaru pa i u samu Vladu, kako bi se razobličila korupcionarska mreža, što, kako sada stvari stoje, ne izgleda izvodljivo. Da li je po vama moguć ulični bunt koji bi doveo do političkih i sveukupnih promjena u društvu?

Jovićević: Uprkos velikom nezadovoljstvu zbog situacije u društvu, ne radujem se nikakvom uličnom izražavanju nezadovoljstva koje može izaći van kontrole. S druge strane, ako pomake u društvu ne vidite, ako se gomilaju iz dana u dan problemi, ako ne vidite političke snage koje na jedna regularan i demokratski način mogu to učiniti, ako ne vidite kod nosilaca vlasti ni milimetar volje da se neke stvari promijene i da se neke stvari, makar one najkrupnije, raščišćavanju, ne vidim drugu mogućnost osim da se to bojkotima, buntom ili nekim sličnim ispoljavanjem nezadovoljstva učini. Na žalost, radnička klasa skoro da ne postoji. Ona je desetkovana. Onda je teško u takvim okolnostima imati nekakvo organizovano ispoljavanje nezadovoljstva.

Meni se čini da mnogo toga ispod površine buja. To raste iz dana u dan. Znam da nijedna vlast, koja god da dođe, ne može preko noći promijeniti socijalnu situaciju na bolje. Ono što je u takvim situacijama bitno, jeste to da je vlast spremna da se bori sa zloupotrebom vlasti i raščišćavanjem najkrupnijih afera i razotkrivanjem njihovih aktera. To ne bi riješilo socijalne probleme, ali bi stvorilo dobru volju, dobru atmosferu da se nešto mijenja.

RSE: Hoće li nas preteći ulica ili će nas preteći neki vanredni izbori? Koliko je stvarna opasnost po vlast ukoliko dođe do formiranja Saveza za demokratizaciju, koji bi činile parlamentarne i van-parlamentarne opozicione partije, predstavnici nevladinog sektora, sindikata i medija? Uveliko se govori i o proljećnom formiranju novih partija koje bi animirale apstinente i razočarane, prije svega iz nekadašnjeg suverenističkog bloka?

Jovićević: To što se zbiva među opozicionim snagama zaista objektivno izaziva nepovjerenje običnog građanina. U takvim okolnostima se javlja potreba da se oforme druge organizacione forme, ali i druge političke partije. Svi osjećamo potrebu za zdravom, pravom građanskom političkom partijom, koja će u prvi plan staviti kvalitet života, koja će otkloniti sve stravične deformacije u ovom društvu. Osjećamo potrebu za jednom građanskom partijom u koju bi, kao i u njene lidere, svi imali povjerenja. Veliki broj ljudi, kada sa njima razgovarate, kažu da ne znaju za koga će sutra glasati. Postoji takva potreba.

Druga je stvar da li će se to i stvarno desiti, da li će se imati dovoljno snage. Van svake sumnje je da će vlast, ako tu osjeti bilo kakvu realnu opasnost, učiniti sve, kao što je učinila i sa studentskim pokretom, da to razvodnji, da to razbije iznutra. Činjenica je da je toliko opterećenje u ovom društvu, da ovo teško može da se izdržava. Ova vlast ima pred sobom danas da rešava te probleme. Ona nema vremena da čeka. Ne mogu da predvidim na koji će način eskalirati ta situacija, ali da je ona došla do blizu tačke ključanja i do blizu jedne nekontrolisane situacije, to je van svake sumnje.

Dimitrije Jovićević (Radio Slobodna Evropa)

Foto: Savo Prelevic

Baš kao i prije četiri godine, u onom nezaboravnom finalu u Malagi, rival u Ajndhovenu će da bude Srbija. Ali, sada još nije vrijeme da se priča o tome, mora da se uživa u nevjerovatnoj pobjedi, ostvarenoj nakon drame a la Šekspir.

Mark Koganov, Azerbejdžanac koji živi u Njujorku, vidio je ono što niko nije, očajnički je želio da ugura pulene Deneša Kemenja u finale. Ionako desetkovan tim, za koji u produžecima zbog tri faula nisu igrali Aleksandar Ivović i Vjekoslav Pasković, kao ni maestralni Mlađan Janović, za koga niko ne zna zašto je isključen sa pravom zamjene, odlučio je da dodatno „razbije“ kada je izbacio i Aleksandra Radovića u posljednjem minutu prvog produžetka zbog običnog prekršaja.

Ali, nepravda i strah da se može dogoditi da Zdravko Radić glumi igrača, rasplamsao je strast kod jednog od četvorice vaterpolista koji su imali po dva prekršaja, Predraga Jokića (ostali su bili Draško Brguljan, Antonio Petrović i Vladimir Gojković).

Sjajni bek iz Bijele kao da se čuvao do tada, ali je, kada je bilo najpotrebnije, pokazao kakav je junak – prvo je dva minuta i 15 sekundi prije kraja pogodio mrežu legendarnog Zoltana Sečija za 14:13, a onda nevjerovatnom odbranom oteo dvije lopte i izborio kontrafaul. Uzaludan je bio i Kemenjov tajm-aut, Jokić je zaključao sve prilaze Šćepanovićevom golu.

Slavlje u bazenu „Piter van den Hogenband“ počelo je 15 sekundi prije kraja i bilo je neopisivo. Momci su se grlili u ekstazi i dijelili emocije sa stotinjak zemljaka čiji su se glasovi i te kako čuli tokom utakmice, iako je Mađara bilo mnogo više. Ljubav koja se rodila u Malagi, a u međuvremenu je počela da vene, sada ponovo žari istim intenzitetom.

Jeste Jokić bio heroj u finišu, ali su svi taj epitet i te kako zaslužili – Miloš Šćepanović je sa nekoliko odbrana pokazao kakva je klasa, Brguljan je protiv vaterpolista iz zemlje u kojoj igra bio fenomenalan u oba pravca, Pasković je plivao brže čak i od Mađara, Petrović je donio produžetke, Filip Klikovac omogućavao Borisu Zlokoviću da uhvati vazduh i donosi prijeko potrebna isključenja, Radović još jednom pokazao da izrasta u velikog igrača, Mlađan je ređao golove kao na traci, Nikola vodio ekipu kao pravi kapiten, Ivović bio neumoljiv u realizaciji i dodao još četiri asistencije, a Gojković, kao i uvijek, bio maestralan i dao gol na početku prvog produžetka, kada su injekcije samopouzdanja i adrenalina bile najpotrebnije.

I, naravno, još jedan čovjek je heroj – Ranko Perović. Čovjek koji je sa Primorcem bio prvak Evrope sinoć je dokazao kakav je trener, jer je nadmudrio i čuvenog Kemenja i sudije, ali i ulivao prijeko potrebnu smirenost svojim izabranicima. Ako Crna Gora u finalu bude igrala kao večeras, Čapro bi mogao da postane jedan od rijetkih trenera koji je objedinio i reprezentativnu i klupsku krunu…

A šta se može reći o utakmici, što nije viđeno i već rečeno? Bilo je puno preokreta, sjajnih golova sa obje strane, odbrana, tenzija… Na kraju, uz veliko srce i inat, presudio je jedan segment igre od kojeg su se navijači, ali i reprezentativci Crne Gore najviše plašili – igrač više. „Ajkule“ su tu prednost realizovale gotovo perfektno, jer su dale 10 golova iz 12 pokušaja, a Mađare su ograničili na ispod 50 odsto (15-7). To valjda dovoljno pokazuje kakvu su mentalnu snagu pokazali Perovićevi izabranici, jer ni pored nepravdi nisu gubili glavu.

Zbog toga, ali i svega ostalog, oni su heroji Crne Gore. I to će biti i nedjelju, šta god da se desi u finalu…

Crna Gora – Mađarska 14:13 (2:2, 4:3, 4:3, 2:4, 1:1, 1:0)

Ajndhoven – Plivački stadion „Piter van den Hogenband“. Gledalaca: 2.000. Sudije: Špigel (Njemačka), Koganov (Azerbejdžan). Igrač više: Crna Gora 12 (10), Mađarska 15 (7). Peterci: Mađarska 2 (2).

Crna Gora: Radić, Šćepanović (osam odbrana), Brguljan 1, Pasković 1, Petrović 2, Klikovac, Radović, M. Janović 5, N. Janović, Ivović 3, Zloković, Gojković 1, Jokić 1.

Mađarska: Seči (osam odbrana), Bakša (šest odbrana), Katonaš, Madaraš 1, De. Varga 2, Kašaš 1, Hošnjanski 1, Kiš 4 (1), Sivoš, Da. Varga, Biroš 2 (1), Štajnmec 2, Harai.

Rezultati i raspored

Polufinala

Crna Gora – Mađarska 14:13

Italija – Srbija 8:12

Za plasman od 7. do 10. mjesta

Rumunija – Hrvatska 16:15

Španija – Holandija 14:9

Za 11. mjesto

Makedonija – Turska 9:7

Sjutra

Za 9. mjesto

Hrvatska – Holandija (9.00)

Za 7. mjesto

Rumunija – Španija (10.30)

Za 5. mjesto

Njemačka – Grčka (12.00)

Nedjelja

Finale

Crna Gora – Srbija (15.30)

Izvor: Vijesti

Embargo Evropske unije na uvoz iranske nafte stupiće na snagu tek za šest mjeseci, ali rukovodstvo Teherana želi da ih preduhitri: izvoz za Evropu bi trebalo da bude obustavljen odmah.

To je potez koji bi mogao da znači dodatne poteškoće za posrćuće ekonomije južne Evrope, naveo je njemački „Špigl“.

Sankcijama je zabranjeno sklapanje novih ugovora za kupovinu nafte od Irana, ali se dopušta da postojeći ugovori ostanu na snazi do 1. jula kako bi se državama dalo vremena da nađu druge izvore. Međutim, taj proces je sada ugrožen.

„Ukoliko bude usvojen nacrt zakona, vlada će biti prinuđena da stopira prodaju nafte Evropi prije nego što počne stvarna primjena sankcija“, kazao je Emad Hoseini, portparol Komisije za energetiku pri iranskom parlamentu sudeći prema izvještajima koji se pozivaju na iransku agenciju Mehr.

“Mi ovo nismo tražili”

Kako je navo Rojters, Iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad kazao je da bi zbog sankcija više mogla izgubiti EU nego Iran.

„Zapad je taj kome je Iran potreban, a iranski narod neće izgubiti zbog sankcija“, poručio je Ahmadinedžad koji se po ovom pitanju oglasio prvi put od kada je postignut dogovor o embargu.

„Nekad se 90 odsto naše trgovine odvijalo sa Evropljanima. Taj procenat je sada pao na 10 odsto. Mi ovo nismo tražili. Obustavite trgovinu, pa da vidimo ko će biti na gubitku“, kazao je iranski predsjednik za državni radio.

Evropska unija je, poslije Kine, drugi najveći uvoznik iranske nafte.

„Sve evropske zemlje koje su usmjerile sankcije prema Teheranu neće moći da kupe ni kap nafte iz Irana i za njih će sve naše slavine biti zatvorene, pa se više neće igrati s vatrom“, kazao je poslanik Naser Sudani.

Grčka najviše na udaru

Ukoliko Iran bude preduhitrio EU i sam obustavio isporuke nafte prije nego što sankcije stupe na snagu, to bi moglo stvoriti probleme zemljama poput Grčke, Italije i Španije koje bi morale pod hitno da traže nove snabdjevače.

Grčka, koja trećinu nafte dobija iz Irana, bi bila najviše na udaru, ali bi bila pogođena i Italija budući da iz Irana podmiruje 13% svojih potreba za naftom. Ako bi ovaj izvor najednom presušio ekonomske prilike u ove dvije posrćuće zemlje bi mogle postati još gore, naveo je „Špigl“.

Međunarodni monetarni fond je već u srijedu upozorio da bi stopiranje isporuka petog najvećeg svjetskog proizvođača, moglo podići cijene nafte za 20 do 30 odsto.

U međuvremenu, Kina je kritikovala embargo EU. Kineski šef diplomatije juče je kazao da „slijepi pritisak i uvođenje sankcija Iranu ne predstavljaju konstruktivne pristupe“.

Embargo koji su Amerika i EU uvele zbog spornog iranskog nuklearnog programa dolaze u periodu kada se Ahmadinedžad bori da uspostavi kontrolu nad sve višom inflacijom i krizom valute koja je djelimično izazvana i psihološkim uticajem novih sankcija.

U izbornoj godini i u vreme teške ekonomske situacije u zemlji bilo je očekivano da predsednik Barak Obama u govoru o stanju nacije najviše vremena posveti stanju u privredi. Novim ekonomskim planom, koji je Obama večeras predstavio u obraćanju na zajedničkoj sednici oba doma Kongresa, između ostalog predviđene su poreske olakšice za poslodavce koji vrate poslove proizvodnje u zemlju, kao i predlozi za oporavak tržišta nekretnina i razvoj alternativnih energenata. Obama je takođe podsetio na uspehe njegove administracije, kao što su reforma sistema zdravstvene zaštite, vojno povlačenje iz Iraka i likvidacija Osame bin Ladena.

“Prvi put u poslednjih 9 godina, u Iraku nema američkih trupa. Prvi put u poslednje dve decenije, Osama bin Laden ne predstavlja pretnju ovoj zemlji. Porazili smo vođe al Kaide, Taliban je izgubio na snazi, a vojnici su iz Avganistana počeli da se vraćaju kući”, rekao je američki predsednik.

Amerika je rešena da spreči Iran da razvije nuklearno oružje, rekao je predsednik Obama, ističući da će razmotriti sve postojeće opcije kako bi postigao taj cilj.

Predsednik Barak Obama je jednosatni godišnji govor o stanju nacije iskoristio za pokretanje svoje predizborne kampanje, posvetivši najviše pažnje posustaloj ekonomiji – pitanju koje i dalje brine milione Amerikanaca koji su večeras čekali da čuju konkretna rešenja prateći uživo prenos predsednikovog govora.

Podsetivši da su ekonomski problemi u zemlji počeli odavno, u vreme kada su poslovi počeli da se izvoze iz Amerike, kao i da je na vrhuncu krize 2008. samo šesti meseci pred početak njegovog predsedničkog mandata, skoro 4 miliona Amerikanaca ostalo bez posla, Obama je istakao da se situacija sada promenila.

“U poslednja 22 meseca, otvoreno je 3 miliona novih radnih mesta, najviše od 2005. Prvi put od 1990-ih su u proizvodnji otvorena nova radna mesta. Dogovorili smo se da umanjimo deficit za više od 2 hiljade milijardi dolara. Takođe smo usvojili nove regulative za Volstrit u cilju da nam se takva kriza više nikada ne dogodi.”

Američki predsednik je obećao da neće dozvoliti ponovni ekonomski krah izazvan izvozom poslova i lošom kreditnom politikom, zbog čega je istakao da je za ekonomiju koja će biti sagrađena da traje, najvažnije vratiti se američkim vrednostima i jačanju sektora proizvodnje.

“Zapitajte se šta možete da učinite kako biste vratili poslove u vašu zemlju, i vaša zemlja će uraditi sve što može da vam pomogne da uspete. Ukoliko neka kompanija želi da bazira poslovanje u inostranstvu, to ne bi trebalo da im se odbije od poreza, već bi taj novac trebalo da se iskoristi za finansiranje preseljenja onih kompanija koje žele da vrate poslove u zemlju. Takođe, ni jedna američka kompanija ne bi trebalo da izbegava plaćanje poreza time što posao obavlja u nekoj drugoj zemlji.”

Odbrana srednje klase od “privilegovanih” već duže vreme se nalazi u središtu Obamine predizborne kampanje, zbog čega je na listi gostiju prve dame, Mišel Obame, večeras bila Debi Bosanek – sekretarica čuvenog milijardera Vorena Bafeta. Bosanek je postala neka vrsta simbola nejednakosti u Sjedinjenim Državama, kada je milijarder Bafet javno izneo da je on platio manji porez od svoje sekretarice. Voren Bafet se takođe zalaže za povećanje poreza bogatijim Amerikancima, iako i sam spada u tu kategoriju.

“Nikada ne smemo da zaboravimo da milioni Ameirkanaca koji vredno i pošteno rade zaslžuju vladu i finansijski sistem koji funkcioniše na isti način. Vreme je da počnemo da primenjujemo ista pravila za sve: nema paketa za pomoć, nema donacija, nema izgovora. Amerika koja je sagrađena da traje mora da insistira da se svi koji u njoj žive ponašaju odgovorno”, istakao je Obama.

Što se tiče inicijativa za razvoj alternativnih energenata i zaštiti prirodne sredine, američki predsednik je pozvao Kongres da postavi standarde za čistu energiju, koji će u isto vreme stvoriti tržište za inovativnu tehnologiju. Moja administracija je počela sa planom za napajanje više od 3 miliona domova čistom energijom.

Američki predsednik je takođe govorio o nizu unutrašnje-političkih pitanja kao što su obrazovanje i imigracija pozvavši još jednom republikance da sa demokratama sednu za sto i pokušaju da prevaziđu svoje razlike i pokažu Amerikancija da su u stanju da vode pametniju i efiakasniju vladu.

“Mislite na Ameriku koja nam je svima dostupna: zemlju koja je vodeća u svetu u pogledu obrazovanja svojih građana. Amerika koja privlači novu generaciju dobro plaćenih poslova u domenu visoke tehnologije. Budućnost u kojoj sami kontrolišemo naše energetske resurse, i u kojoj naša bezbednost i napredak ne zavise od nestabilnih zemalja. Ekonomija koja je sagrađena da traje i u kojoj se vredan rad isplati, a odgovornost nagrađuje”. zaključio je on.

VOA

Iako u pjesmi Ekrem „Vendiju“ obećava brda i doline, ne očekuje se da će mu nesuđena ljubav uzvratiti pjesmom.
Komentari u vezi nove Ekremovi pjesme su uglavnom negativni.

Haške presude 

Kusturica će tako morati iskeširati sve što je od Nikolaidisa nezakonito maznuo, osim tantjema na ime “đavolji šegrt”, koje je ovih godina koristio, a koje mu Nikolaidis, onako džentlmenski, ostavlja u trajno vlasništvo.

Presuda Ustavnog suda Crne Gore došla je upravo u vrijeme kada se na Nikolaidisa, osim aktuelne vlasti, ustremila sva raspoloživa novinarska artiljerija, politička opozicija i nevladin sektor Republike Srpske, vođen operativcima svog beogradskog generalštaba.

Opet zbog mišljenja koje je ovoga puta u tekstu “Šminkanje političkog monstruma” Nikolaidis izrekao o smiješnom skupu slavljenika 20. rođendana RS i zločinačkoj armaturi temelja slavljenice na koje već godinama svijet upozoravaju jedna za drugom haška presuda.

Doduše, artiljerija je proradila na guranje, odnosno na tužbalicu nepravedno zapostavljenih crnogorskih čuvara lika i djela Radovana Karadžića, po potrebi  preobučenih u evropske haljine i kostime.

Oni su u liku “demokrate” Koče Pavlovića, sa zakašnjenjem, ali prvi zakukali na tobožnju “terorističku zavjeru” Andreja Nikolaidisa i njegove namjere da dinamitom pronađenim u dvorani “Borik” retroaktivno poravna i dvoranu i njene slavljenike s Miloradom, Irinejom, Borisom i Emirom na čelu, te Emilom Vlajkijem i Draganom Čovićem pride.

Uzaludan posao

Šta je to toliko moćno u svom tekstu izrekao Nikolaidis pa su na njega krenuli bajoneti pritajenih karadžićevaca iz cijele regije? Izrekao je veliku istinu?!

Istina koju je o genezi slavljenja Dana RS napisao Nikolaidis na čistinu je, ustvari, izvukla strah banjalučkih slavljenika, svjesnih da su riječi i čestitanja koja su se tamo čula ništa drugo do kolektivna oda zločinu počinjenom nad nevinim čovjekom.

Njihov strah je veći i od bijesa koji danima ne mogu kontrolirati, jer im je Nikolaidis, uz sve što im je pobrojao, pokazo da ih se ne boji. Pokazao im je da je intelektualac, slobodan da o vremenu u kome živi svjedoči i prosuđuje kroz činjenice i događaje. Pokazao im je da se riječ izgovorena njegovim perom uzima kao fakt, a da je svako šminkanje fakata uzaludan posao šminkera, posebno kad im se kao temeljna, boja krvi, ukazuje kao neizbježna.

Nikolaidis je ovih dana na njihovom raspelu. Nanišanjen da za istinu plati kao što je i Kusturici jednom platio, ali i rasterećen saznanjem da sve što takvi otmu, kad-tad, moraju i da vrate.

Neprekidna veza sa BiH

Andrej Nikolaidis, bosanskohercegovačko-crnogorski novinar i književnik, rođen je u Sarajevu 1974. godine. Početkom rata 1992. odlazi u Ulcinj, rodno mjesto svoga oca, odakle nikada nije prekidao vezu sa Sarajevom i BiH.

Kolumnista je nekoliko sedmičnika iz Crne Gore i BiH, redovni dopisnik portala “E-novine”. Trenutno je zaposlen na mjestu savjetnika predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića. Oženjen je pjesnikinjom Sanjom Martinović.

A. HADŽIĆ (D.Avaz)

Foto: Vijesti