Kakvo srce! Ni trostruki uzastopni olimpijski prvak Mađarska, ni sudije Koganov i Špigel, koji su ih „masakrirali“, ništa nisu mogli vaterpolistima Crne Gore. Jednostavno ništa! Srce je bilo veće od svega, heroji su još jednom obradovali naciju, preživjeli neviđenu nepravdu i nakon nje izašli sa rukama visoko podignutim u vis – „ajkule“ su u finalu Evropskog prvenstva!
Baš kao i prije četiri godine, u onom nezaboravnom finalu u Malagi, rival u Ajndhovenu će da bude Srbija. Ali, sada još nije vrijeme da se priča o tome, mora da se uživa u nevjerovatnoj pobjedi, ostvarenoj nakon drame a la Šekspir.
Mark Koganov, Azerbejdžanac koji živi u Njujorku, vidio je ono što niko nije, očajnički je želio da ugura pulene Deneša Kemenja u finale. Ionako desetkovan tim, za koji u produžecima zbog tri faula nisu igrali Aleksandar Ivović i Vjekoslav Pasković, kao ni maestralni Mlađan Janović, za koga niko ne zna zašto je isključen sa pravom zamjene, odlučio je da dodatno „razbije“ kada je izbacio i Aleksandra Radovića u posljednjem minutu prvog produžetka zbog običnog prekršaja.
Ali, nepravda i strah da se može dogoditi da Zdravko Radić glumi igrača, rasplamsao je strast kod jednog od četvorice vaterpolista koji su imali po dva prekršaja, Predraga Jokića (ostali su bili Draško Brguljan, Antonio Petrović i Vladimir Gojković).
Sjajni bek iz Bijele kao da se čuvao do tada, ali je, kada je bilo najpotrebnije, pokazao kakav je junak – prvo je dva minuta i 15 sekundi prije kraja pogodio mrežu legendarnog Zoltana Sečija za 14:13, a onda nevjerovatnom odbranom oteo dvije lopte i izborio kontrafaul. Uzaludan je bio i Kemenjov tajm-aut, Jokić je zaključao sve prilaze Šćepanovićevom golu. 
Slavlje u bazenu „Piter van den Hogenband“ počelo je 15 sekundi prije kraja i bilo je neopisivo. Momci su se grlili u ekstazi i dijelili emocije sa stotinjak zemljaka čiji su se glasovi i te kako čuli tokom utakmice, iako je Mađara bilo mnogo više. Ljubav koja se rodila u Malagi, a u međuvremenu je počela da vene, sada ponovo žari istim intenzitetom.
Jeste Jokić bio heroj u finišu, ali su svi taj epitet i te kako zaslužili – Miloš Šćepanović je sa nekoliko odbrana pokazao kakva je klasa, Brguljan je protiv vaterpolista iz zemlje u kojoj igra bio fenomenalan u oba pravca, Pasković je plivao brže čak i od Mađara, Petrović je donio produžetke, Filip Klikovac omogućavao Borisu Zlokoviću da uhvati vazduh i donosi prijeko potrebna isključenja, Radović još jednom pokazao da izrasta u velikog igrača, Mlađan je ređao golove kao na traci, Nikola vodio ekipu kao pravi kapiten, Ivović bio neumoljiv u realizaciji i dodao još četiri asistencije, a Gojković, kao i uvijek, bio maestralan i dao gol na početku prvog produžetka, kada su injekcije samopouzdanja i adrenalina bile najpotrebnije.
I, naravno, još jedan čovjek je heroj – Ranko Perović. Čovjek koji je sa Primorcem bio prvak Evrope sinoć je dokazao kakav je trener, jer je nadmudrio i čuvenog Kemenja i sudije, ali i ulivao prijeko potrebnu smirenost svojim izabranicima. Ako Crna Gora u finalu bude igrala kao večeras, Čapro bi mogao da postane jedan od rijetkih trenera koji je objedinio i reprezentativnu i klupsku krunu…
A šta se može reći o utakmici, što nije viđeno i već rečeno? Bilo je puno preokreta, sjajnih golova sa obje strane, odbrana, tenzija… Na kraju, uz veliko srce i inat, presudio je jedan segment igre od kojeg su se navijači, ali i reprezentativci Crne Gore najviše plašili – igrač više. „Ajkule“ su tu prednost realizovale gotovo perfektno, jer su dale 10 golova iz 12 pokušaja, a Mađare su ograničili na ispod 50 odsto (15-7). To valjda dovoljno pokazuje kakvu su mentalnu snagu pokazali Perovićevi izabranici, jer ni pored nepravdi nisu gubili glavu.
Zbog toga, ali i svega ostalog, oni su heroji Crne Gore. I to će biti i nedjelju, šta god da se desi u finalu…
Crna Gora – Mađarska 14:13 (2:2, 4:3, 4:3, 2:4, 1:1, 1:0)
Ajndhoven – Plivački stadion „Piter van den Hogenband“. Gledalaca: 2.000. Sudije: Špigel (Njemačka), Koganov (Azerbejdžan). Igrač više: Crna Gora 12 (10), Mađarska 15 (7). Peterci: Mađarska 2 (2).
Crna Gora: Radić, Šćepanović (osam odbrana), Brguljan 1, Pasković 1, Petrović 2, Klikovac, Radović, M. Janović 5, N. Janović, Ivović 3, Zloković, Gojković 1, Jokić 1.
Mađarska: Seči (osam odbrana), Bakša (šest odbrana), Katonaš, Madaraš 1, De. Varga 2, Kašaš 1, Hošnjanski 1, Kiš 4 (1), Sivoš, Da. Varga, Biroš 2 (1), Štajnmec 2, Harai.
Rezultati i raspored
Loading ...