Da nije bilo programa “Work and Travel”, zahvaljujući kojem je 2015. godine otišao u Ameriku, Podgoričanin Lazar Ramović danas bi vjerovatno bio pravnik ili advokat, jer je tada bio na trećoj godini studija prava na Univerzitetu Mediteran.

Ipak, dolazak u Ameriku, ispostavilo se, za ovog mladog i vrijednog čovjeka bio je pravi izbor – oženio se sa Mari Fusaro, otvorio firmu, a na ljeto će dobiti prinove – dvije djevojčice.

Lazar je crnogorskoj javnosti postao poznat 2021. godine, kada se pojavio snimak sa njegove svadbe na kojem su se pjevale i crnogorska i američka himna. Takođe, na svadbi su bile i dvije zastave – crnogorska i američka. Taj snimak prikupio je na hiljade lajkova i pozitivnih komentara.

OD NOĆNIH KLUBOVA DO SOPSTVENE FIRME

Lazar je rođen u Podgorici, a u Ameriku, odnosno Njujork je išao i ranije, 2011. godine, kod ujčevine.

Nakon dolaska 2015. prvi posao mu je bio obezbjeđenje u noćnim klubovima.

“Nije mi bilo teško da nađem taj posao jer sam visok dva metra, treniram, a tada sam imao i dugu bradu”, kroz smijeh priča Lazar.

Međutim, posao se nije uklapao u njegove planove jer je želio da započne sopstveni biznis.

“Pošto je moj ujak Peđa Kažić bavi građevinom počeo sam da radim kod njega. On mi je puno pomogao i naučio me poslu. Bez njega danas ne bih bio tu gdje jesam. Takođe, učio sam i od radnika u njegovoj firmi nekoliko godina, povezao se sa brojnim ljudima… Što se tiče početaka sve sam radio sam i nisam želio ničiju pomoć. U proljeće 2022. godine sam osnovao kompaniju ‘Ramovic Landscaping and Masonry Inc’, koja se bavi uređivanjem otvorenih površina. Radimo sve u saradnji s arhitektom, imam tri radnika, a ujak je uvijek tu da pomogne kada zatreba”, priča Lazar.

LJUBAV KOJA JE POČELA U TERETANI

Mari je upoznao u teretani 2018.

“Što bi rekli kod nas, kliknuli smo na prvu. Ona je tiha, mirna, za razliku od mene. Otac joj je Italijan, majka Irkinja, klasična američka porodica. Od starta smo imali lijepu i stabilnu vezu. I moji i njeni roditelji su podržavali našu vezu. Mari je psiholog i radi sa djecom u ranom razvoju. Vjenčali smo se 4. decembra 2021. godine i živimo na Long Ajlendu”.

Kompaniju je osnovao nakon vjenčanja, a kako kaže, Mari i on su se dogovorili da sav novac koji su dobili na svadbi ulože u biznis. Isplatilo se, pa danas ima stabilnu kompaniju.

AMERIKANKA OČARANA CRNOM GOROM I NJENIM LJUDIMA

Sa tazbinom se, kaže slaže odlično.

“Oni su tipična američka porodica. Odmah su me prihvatili kao člana porodice. Mari ima četiri brata i sestru. Za osam godina, od kada smo zajedno, nikada nismo imali niti jedan problem. Njena porodica živi blizu nas i oni su nam centrala – odakle god ko da dolazi svraća kod njih na kafu, doručak, ručak… Kao kod nas. I moji vole Mari kao svoje dijete. Do sada je šest puta bila u Crnoj Gori i obožava je. Stekla je prijatelje i doživljava Crnu Goru kao svoju kuću. Imam sestru koja ima dvije ćerke i Mari obožava da se druži sa njima, izlazi… Voli Kotor, Perast, primorje, Žabljak… Oduševljena je, voli našu kulturu, naš narod… Vodio sam je u manastir Ostrog, u Cetinjski manastir… Oduševila se manastirima, monasi i popovi su joj posvetili pažnju, pričali sa njom, objašnjavali sve što je zanima…”, ističe Lazar.

Mari, dodaje Lazar, ima želju da nauči naš jezik, ali dosta joj je komplikovan.

“Ona prilično razumije kada pričam sa nekim, ali nema puno ljudi na Long Ajlendu sa kojima bi komunicirala na našem jeziku. Kada dođu djeca pričaću sa njima na oba jezika, pa se nadam da će tada naučiti bolje”.

Njegova majka dolazi svake godine po dva mjeseca kod njih, a za oca kaže da je lijen i da ne voli da putuje.

“Majka dolazi u junu i već smo joj kupili kartu”, kaže Lazar.

 SMIJEH, ROKENROL I MOTORI

Lazar je uvijek bio omiljen u društvu. Gdje je on tu je uvijek šala i smijeh. Uvijek ima anegdota sa brojnih događaja, pa je i autora teksta tokom razgovora više puta nasmijao. I zbog toga ga, između ostalog, ljudi mnogo vole. Uvijek smisli način da nasmije i oraspoloži ljude kada su zabrinuti, nervozni,

Lazar svira gitaru, a u srednjoj školi je imao bend “Dženi Blempro”. Kaže da je odrastao na rokenrolu i da se iz te ljubavi rodila još jedna – prema motorima.

“Zaljubio sam se u motociklizam, kupio Harli Dejvison, tetovirao se… Lijeva ruka je ‘američka’ – na njoj su američka zastava i neki detalji, a desna je ‘crnogorska’ – imam mapu Crne Gore, zastavu, himnu, na podlaktici piše ‘Montenegro’, imam krstaš, dvoglavog orla, u mišiću zastavu Podgorice…”

KAD GAZDA ZASUČE RUKAVE

Iako je gazda, Lazar ne voli da previše forsira radnike, ali se zato trudi da posao odrade vrhunski i uvijek nastoji da po tom pitanju da svoj maksimum.

“Žao mi je. Nisam klasični gazda, radim sa njima…”.

Lazar je druželjubiv i u Njujorku ima puno prijatelja, među kojima i dosta naših iseljenika. Ipak, kaže, pošto živi na Long Ajlendu, a oni u drugim djelovima koji nisu blizu, nema priliku da se sastanu češće. A kada se sastave svi prisutni su raspoloženi, društvo je nasmijano i opušteno, a za takvu atmosferu zadužen je uvijek – Lazar Ramović.

Svetlana Peruničić

UPOZORENJE: ZABRANJENO JE PREUZIMANJE TEKSTA I FOTOGRAFIJA BEZ PRETHODNE PISMENE SAGLASNOSTI REDAKCIJE PORTALA REVIJE FOKUS