U moru svjetala, bilborda i neonskih natpisa Tajm Skvera, mali plavo-bijeli Yugo sa natpisom “milicija” uspio je da skrene pažnju. Selfiji, osmijesi i nevjerica. Pored nekada najjeftinijeg novog auta u SAD rado su pozirali i King Kong, i Betmen, i mnogi drugi njujorški ulični junaci.
„Nisam ni sanjao da ću jednog dana baš ovdje, na Tajm Skveru, biti tema fotografisanja“, kaže Arber, dok se užurbano sprema da “ukloni” nepropisno parkirani automobil.
Pozdravivši se sa mnom, bez mnogo muke je upalio čuveni jugoslovenski automobil – iz prve.
I dok Yugo nestaje niz aveniju, iza sebe ne ostavlja ni dim, ni buku, već ono što ni najskuplji auto ne može da ponese – priču koja miriše na djetinjstvo, domaću zemlju i šalu na sopstveni račun
Zamislite da čekate zeleno svjetlo, a pored vas se zaustavi milicijski Yugo… i to usred Njujorka!
Zvuči kao scena iz nekog alternativnog filma ili balkanske komedije, ali zahvaljujući Arberu Kajošaju, to je postalo stvarnost u samom srcu Velike jabuke.
Za razliku od mnogih naših gastarbajtera koji su po dolasku u SAD sanjali o skupocjenim automobilima, Arber je imao sasvim drugačiju viziju. Njegov san nije mirisao na luksuz – već na nostalgiju.
Danas je to ostvarenje sna prava atrakcija na njujorškim ulicama: kada se pojavi u svom Yugu, pažljivo preuređenom da izgleda poput milicijskog vozila iz nekadašnje Jugoslavije, sve oči se momentalno okreću.
A sve je počelo u Astoriji – dijelu Njujorka gdje Balkan još uvijek diše punim plućima, i gdje Arber svakodnevno vozi svoju priču… na točkovima.
IZA ASTORIJE DO “CENTRA SVIJETA”
U “milicijskom” Yugu iz Astorije smo krenuli ka Tajm Skveru, poznatom kao “centar svijeta”.
“Skroman sam čovjek, meni ne treba lambordžini, maserati i ostala skupocjena auta. Ja volim nešto što niko nema”, kaže za Portal Revije Fokus Arber Kajošaj, koji je prije dolaska u Njujork u rodnim Tuzima radio kao profesor geografije i matematike.
Priča nam da je sa svojim kumom prije dvije godine je došao na ideju da postane “milicajac”.
„Rekao sam mu: ‘Hajde da vidimo ima li neki jugo ili zastava, da kupimo nešto originalno, naše, iz bivše Jugoslavije’. Dugo smo tragali po internetu i na kraju pronašli Yuga kod jednog Meksikanca, udaljenog pet sati vožnje. Otišli smo, lako se dogovorili, ali auto nije radio, pa smo ga morali šlepati do Astorije. Poslije su počele popravke, bilo je teško naći dijelove, naručivali smo ih iz Crne Gore i Srbije. Dio po dio, uspjeli smo da osposobimo Yuga”, kaže Arber, dok vješto mjenjačem prebacuje iz brzine u brzinu, a Yugo svojim zvukom još više budi znatiželju kod ljudi na ulici.
KAD U NJUJORKU UGLEDATE “STOP MILICIJA”
U gradu u kojem svi jure naprijed, Arber je jedan od rijetkih koji vozi unazad – pravo u srce ljudi
Osim automobila, Arber posjeduje i originalnu milicijsku palicu sa natpisom “STOP MILICIJA”, koju drži u vozilu – čisto da doživljaj bude potpun.
“Jedva smo je našli u Srbiji, baš smo se namučili oko nje. Nabavili smo i originalno rotaciono svjetlo. Samo nam još fali milicijska uniforma… mada, iskreno, ljepše je ‘raditi’ u civilu”, dodaje kroz smijeh naš “milicajac”.
AMERIČKE KOLEGE GA POZDRAVLJAJU
Arber priča da je prošlo nekoliko mjeseci od kupovine do trenutka kad je auto bio spreman.
„Zatim je uslijedilo farbanje. Uradili smo identičan dizajn. Jedan naš čovjek je to radio i, kao što vidite, odradio je sjajan posao. Nije bilo teško registrovati vozilo – prošli smo tehnički pregled iz prve, a oko boje i natpisa ‘milicija’ niko ništa nije pitao.”
Sa „kolegama“, njujorškim policajcima, nema nikakvih problema.
“Ne zaustavljaju me. Samo se nasmiju, mahnu rukom i produže dalje”, kaže uz osmijeh.
Kao dječak, priznaje, sanjao je da postane milicajac.
„Ta želja mi se tada nije ostvarila. Radio sam kao profesor, ali sudbina me dovela ovdje. Danas živim od drugog posla, a za ovo zanimanje ‘milicajca’ još ne primam platu. Ali, utjeha mi je što sam – glavni i jedini milicajac u Njujorku, a možda i šire”, šali se Arber dok Yugo nastavlja da grabi ka srcu Menhetna.
REGISTARSKE TABLICE “KUMARAA”
Yugo ne privlači pažnju samo zbog plavo-bijele boje i natpisa “milicija”. Pažljiviji prolaznici brzo primijete i registarske tablice na kojima piše – “KUMARAA”.
“Moj kum Berat Đokaj i ja zajedno smo vlasnici automobila. Veliki smo prijatelji, pa smo odlučili da mu damo i kumovsko ime. On sada živi u Mičigenu, a ja planiram da se uskoro zaputim kod njega – naravno, s Yugom. Trebaće mi duže od deset sati vožnje, ali vrijedno je”, objašnjava Arber.
YUGO – SIMBOL JEDNE ERE
Za neke simbol neuspjeha, za druge kultno vozilo – Yugo je imao jedinstven put, pa i u Americi. Kada je 1985. godine stigao u SAD, reklamiran je kao najjeftiniji novi automobil na tržištu. Iako nije bio prilagođen dugim vožnjama kroz teksaške pustinje, mnogi vlasnici tvrde da je imao više problema sa imidžom nego sa stvarnim kvarovima.
Ukupno je proizvedeno 794.428 primjeraka, a posljednji Yugo s trake je sišao 2008. godine u Kragujevcu. Od oko 256.000 izvezenih vozila, njih 141.511 završilo je u Sjedinjenim Američkim Državama.
“Moj Yugo je uvezen 1986. godine i prešao je samo 20.000 milja. Naravno, nema klimu i automatski mjenjač, što je tada bio veliki minus kod američkih kupaca. Tek kasnije su, u modelima iz 1988. i 1989. godine, počeli da dodaju elemente komfora – klimu, bolji audio sistem, automatski mjenjač i dodatnu izolaciju – ali bez većeg uspjeha na tržištu”, objašnjava Arber.
KAD KING KONG I BETMEN POZIRAJU PORED YUGA
Dok smo prilazili Tajm Skveru, na putu nam se našla grupa demonstranata koji su pozivali na prekid rata u Palestini. Prolazeći pored Yuga, mnogi su iskoristili priliku da se fotografišu. A kada smo stigli na cilj – automobil je postao prava atrakcija.
U moru svjetala, bilborda i neonskih natpisa Tajm Skvera, mali plavo-bijeli Yugo sa natpisom “milicija” uspio je da skrene pažnju.
Selfiji, osmijesi i nevjerica. Pored nekada najjeftinijeg novog auta u SAD rado su pozirali i King Kong, i Betmen, i mnogi drugi njujorški ulični junaci.
„Nisam ni sanjao da ću jednog dana baš ovdje, na Tajm Skveru, biti tema fotografisanja“, kaže Arber, dok se užurbano sprema da “ukloni” nepropisno parkirani automobil.
Pozdravivši se sa mnom, bez mnogo muke je upalio čuveni jugoslovenski automobil – iz prve.
I dok Yugo nestaje niz aveniju, iza sebe ne ostavlja ni dim, ni buku, već ono što ni najskuplji auto ne može da ponese – priču koja miriše na djetinjstvo, nekadašnju zemlju i šalu na sopstveni račun.
Sead Hodžić
UPOZORENJE: Strogo je zabranjeno preuzimanje, kopiranje, distribuiranje ili bilo kakvo korišćenje fotografija ili teksta bez prethodne pismene saglasnosti redakcije Portala Revije Fokus. Svaka povreda naših autorskih prava biće procesuirana u skladu sa zakonom!
