Negdje između beskrajnih američkih cesta, divljih krajolika Utaha i vreve Čikaga, nalazi se kabina jednog kamiona. U njoj je dom Gordane Marković i njezinog supruga, dvoje mladih ljudi koji su ostavili sigurnost Balkana kako bi u Sjedinjenim Američkim Državama gradili novu budućnost.

Prije samo četiri mjeseca, Gordana je odlučila spakovati kofere i pridružiti se suprugu, koji je trbuhom za kruhom krenuo u Ameriku 2021. godine. U početku je radio kao električar, a zatim je pronašao posao vozača kamiona – priliku koja je promijenila njihov život. Gordana, koja se u Srbiji bavila izradom web-stranica, brzo se prilagodila ovom novom načinu života. Iako nije lako spavati u kabini kamiona, tuširati se na pumpama i voziti po 11 sati dnevno, zajedništvo i ciljevi koje imaju pružaju im nevjerojatnu snagu.

Nedavno je i Gordana položila vožnju u Americi, pa će i ona upravljati teretnim vozilom. Dosad je bila samo moralna podrška suprugu, pjevala mu i animirala ga da se ne bi uspavao za volanom. Tako će se uskoro njih dvoje izmjenjivati za volanom, kao Paja i Jare.

“Ovo nije samo posao, ovo je avantura koja nas tjera naprijed. Prolazimo kroz predivne krajolike, upoznajemo nove ljude i gradimo nešto što bi jednog dana moglo postati naš san”, priča Gordana.

Njihova svakodnevica je izazovna, ali i puna malih pobjeda. Kompanija im pokriva troškove goriva, a kroz vjernost pumpama skupljaju poene koji im omogućuju besplatne tuševe i pića. Čikago, gdje se okuplja mnogo njihovih prijatelja iz Srbije, postao je njihova baza, mjesto gdje se osjećaju kao kod kuće, iako su hiljadama kilometara daleko od svog zavičaja.

“Sve je ogromno i puno lakše se vozi. Ovdje nije strano da žene voze kamione, čak i one velike, to je sasvim normalno. Zasad smo prezadovoljni. Potpuno je drugačije nego u Srbiji, drugačiji su ljudi, kao da smo na drugoj planeti. Naravno, ima i mana, kao i u svakoj zemlji. Ovdje su, recimo, truck-stopovi jako uređeni, ima dosta pumpi na koje se može otići, imaju tuševe koje poslije svake upotrebe detaljno očiste. Znamo zašto smo ovdje i za što se borimo”, izjavila je za Kurir Gordana.

Ona i suprug trenutno su kompanijski vozači, mjesečno zarađuju od 5.000 do 7.000 dolara, dok slobodnjaci sa svojim vozilom mogu zaraditi i do 10.000 dolara, ali je taj posao rizičniji zbog organizacije.

Najduža tura bila im je 2.500 milja, od Indiane do Kalifornije, a smjena traje 11 sati, dok nakon osam sati moraju praviti pauzu od pola sata. Dosad nisu imali nikakvih neugodnosti.

“Iskreno, nije lako, ali nekako je lakše podnijeti put u kamionu, iako je naporno voziti toliko dugo. Najzanimljivije je što obilazimo puno mjesta i prolazimo pored predivnih krajolika, na primjer, u Utahu i Nevadi je stvarno prelijepo. Vidjeli smo i životinje, jelene, bizone, a ima i ogromnih farmi krava. Imali smo, na primjer, utovar u pećini, što je bilo pomalo neobično. Muž je imao utovar u zatvoru, gdje je vidio zatvorenike kako utovaraju robu”, ispričala je Gordana.

Često ne znaju što prevoze, ali uglavnom su to hrana, piće i razni materijali. Gordana kaže da je u kabini dušek jako udoban, kao i da imaju frižider i mikrovalnu. Jednom mjesečno odu i u “Walmart” u kupovinu jer je u tom marketu puno povoljnije nego na pumpama.

Za Gordanu i njezinog supruga, ovaj posao nije kraj puta – to je samo početak. Planiraju se jednog dana vratiti svojim profesijama, elektrici i izradi web-stranica, ali zasad koriste svaku priliku da uštede, istraže Ameriku i ostvare financijsku stabilnost.

“Plan nam je u nekom narednom razdoblju da muž nastavi raditi elektriku, a ja ću se nastaviti baviti izradom stranica, ali i YouTube kanalom koji sam otvorila. Najveća prednost je što spavamo u kamionu jer tako možemo štedjeti. Novac trošimo samo na hranu, a mjesečno nas ona košta oko 1.500 dolara. Na primjer, pakovanje vode od 40 komada košta pet dolara, sve ovisi o državi. Kalifornija je najskuplja, ali prosjek u drugim državama ne odstupa puno od cijena u Srbiji”,  navodi Gordana,.

Foto: Privatna arhiva