Ključna poruka nove imigracione politike Kanade ima globalnu simboličnu težinu jer su sami Kanađani decenijama insistirali na narativu da su nacija praktično stvorena na imigraciji i stoga se smatraju bastionom multikulturalnosti. Čini se da su pod uticajem globalnih trendova obje riječi – imigracija i multikulturalnost – u Kanadi izgubile aureolu isključivo pozitivnog značenja pa Kanada iznenada postaje država koja planira pad ukupne populacije. Iz jedne krajnosti otišli su u drugu; iz tabora sklonog izrazito agresivnom uvozu radne snage prešli su u tabor koji prihvata demografski pad kao bolje rješenje od gomilanja “nepoželjnih”, što je politički i naučno kontradiktoran koncept.

U Kanadi se, naime, ne radi o zaustavljanju nekontrolisanog talasa ljudi u potrazi za azilom, nego o svjesnoj kalkulaciji da je bolje zaustaviti useljavanje čak i uz vrlo preciznu kalkulaciju smanjivanja ukupnog broja stanovnika. Je li Kanada prva napredna zapadna liberalna demokratija koja odbacuje tezu da je svakako bolje imati kontinuirani rast populacije, jer uz rast broja radnika osiguravate privredni rast i tako osiguravate stabilnost ostalih društvenih podsistema? Magazin Foreign Policy komentarisao je još u novembru 2023. kako odlučne najave premijera Justina Trudeaua za povećanje broja rezidenata za 500.000 godišnje do 2025. neće biti ništa zbog pritiska desnice. U tom trenutku u FP-u još nisu imali informaciju da će zaokret biti toliko radikalan da će Kanadu gurnuti na neistraženu teritoriju – u vođenje politike svjesnog planiranja pada populacije, tj. najjednostavnije rečeno – smanjenja broja stanovnika.

MULTIKULTURNA ZEMLJA

Kanada je od 2015. kontinuirano pretvarala od 300.000 do 400.000 migranata godišnje u rezidente koji su popunjavali nova radna mjesta i osiguravali rast. Takvu politiku podržavale su preduzetničke organizacije, kao što je Business Councile of Canada, ali i vrlo visoki postoci građana. U međuvremenu je Kanada postala još više multikulturna – istraživanja javnog mnijenja prije 30-ak godina otkrivala su da je čak 72 odsto građana vjerovalo kako “ima previše imigranata koji ne prihvataju kanadske vrijednosti”, ali je do danas taj udio skeptika prema azilantima pao na samo 48 odsto. Uprkos tome što istraživanja (npr. Evironicsa) otkrivaju da sve više Kanađana cijeni multikulturalnost kao vodilju imigracione politike, prije nekoliko dana Trudeauova vlada objavila je novi plan migriranja, koji puno više podsjeća na rasprave o doseljenicima u nizu evropskih zemlja koje trese pojačana paranoja od došljaka. Temeljni plan, kakav su vlasti prezentovale Kanađanima, donio je dramatično rezanje planiranog “uvoza” radne snage u 2025. s 500.000 na 395.000, dok je stari ambiciozni cilj dodatno smanjen u 2026. i 2027. – na 380.000, odnosno 365.000.

Ono što Marc Miller, ministar za imigraciju Kanade, nije rekao novinarima kad je predstavljao novi plan jeste da država zapravo ciljano ide u smanjivanje broja stanovnika. Vjerovatno su procijenili da bi uz sve glasniju anti-imigrantsku desnicu bilo nespretno priznati kako je novi cilj imigracijske politike smanjiti broj građana uprkos vrlo niskoj stopi fertiliteta, daleko od tzv. zamjenske. Trenutno je stopa fertiliteta u Kanadi 1,3, a trebala bi da bude ena nivou 2,1 (djeteta po ženi) da bi imali zamjensku stopu. Miller je, naravno, na pres konferenciji predstavio novi plan imigracije kao dobro poznati nastavak politike pažljivog povezivanja potreba kanadskog tržišta rada kroz prihvatanje i selekciju imigranata određenih radnih vještina.

Problem s kojim se Kanada suočava nakon radikalnog zaokreta u imigracionoj politici pod pritiskom desnice svodi se na to da su trebali da imaju stabilan rast populacije, ali će do 2025. gubiti od 50.000 do 80.000 građana godišnje. Kanađani su, drugim riječima, odlučili da, uprkos niskom fertilitetu idu na smanjivanje broja imigranata uprkos tome što će država imati negativan populacijski saldo. Je li došlo doba kad liberalni političari procjenjuju da je negativni imidž imigranata naciji (ili njihovim karijerama) veća prijetnja od smanjivanja broja stanovnika?

Specifičnost i važnost promjene u kanadskoj politici prepoznao je dr Mike Moffatt, koji je na sporne ukupne brojeve novog kanadskog plana imigracije upozorio kroz vrlo jednostavnu poruku i tablicu:

POTPUNI PREOKRET

Drugim riječima, anti-imigracijski pritisak desnice u Kanadi bio je toliko intenzivan da je, uprkos podršci građana, Trudeauova vlada odlučila ne samo da smanji broj imigranata, nego i planira pad populacije. Radi se o potpunom preokretu. Prije samo nekoliko godina stranke centra i ljevice odnijele su pobjedu jer su sudski zabranjeni anti-imigrantski plakati sa sloganom “Say No to Mass Immigration”, koje je promovisao Maxime Bernier iz Narodne stranke Kanade.

S obzirom na to da su decenijama vodili imigracijsku politiku koja im je osiguravala pozitivan imigracijski saldo, Kanada je među državama koje će imati vrlo malo problema u odnosu na ostale zbog pada ili usporavanja rasta populacije. Ako pogledamo tablicu s ključnim podacima o populacijskom trendu Kanade, vidjećemo brojeve koji govore o decenima odgovorne imigracione, odnosno demografske politike. Iako im je od 2015. do danas stopa fertiliteta pala s vrlo zabrinjavajućih 1,6 na baš loših 1,34, uspjeli su da održe stopu rasta populacije od 0,95 do 1,23 održe na godišnjoj razini ili za ugrubo 380 do 460 tisuća novih duša godišnje. Zahvaljujući takvoj demografskoj – odnosno imigracionoj politici – broj stanovnika Kanade porastao je od 1990. godine za 12 miliona ljudi, ili za otprilike 3 cjelokupne populacije današnje Republike Hrvatske.

Tablica s temeljnim podacima o demografskim trendovima Kanade može se opisati kao tablica uspjeha. Zanimljivo je da su demografski (ekonomski i socijalno) poželjni brojevi počeli da se tretiraju kao politički nepoželjni.

Promjene u kanadskoj demografskoj politici imaju ogromnu težinu kao javno pitanje svim zapadnim liberalnim demokratijama – hoće li nas antiimigracijski sentimenti, bazirani na ksenofobiji, koju raspiruju političari-populisti, dovesti do toga da je politički postalo najjednostavnije zaustaviti ili usporiti imigraciju, čak i pod cijenu daljeg demografskog sunovrata? Dileme kod ovog pitanja nisu jednostavne niti je pitanje sugestivno, ali mora se postaviti jer smanjivanje radne populacije sa sobom uvijek i svugdje donosi ekonomske i socijalne probleme.

Izvor: “Jutarnji list”

Foto: Justin Trudeau (screenshot)