Radi se o zločinu za koji punu odgovornost snosi vrh tadašnje vlasti na čelu s maršalom Titom, iako je on 14. maja uputio depešu svim štabovima armija i glavnim štabovima Slovenije i Hrvatske: “Preduzmite najenergičnije mjere da se po svaku cijenu spriječi ubijanje ratnih zarobljenika i uhapšenih od strane jedinica, pojedinih organa i pojedinaca… Lica koja treba da odgovaraju za djelo ratnih zločina predavati na revers vojnim sudovima radi daljeg postupka”. No, kad je saznao da njegova zapovijed nije poštovana, Tito nije ništa preduzeo

Hitler i Pavelić (Foto: Wikipedia)

Oružane snage NDH koje su 15. maja 1945. stigle na Bleiburg bile su vojska koja je pune četiri godine ratovala na strani najvećega istorijskog zla, posljednji i najvjerniji saveznik Adolfa Hitlera. Na Bleiburg je ta vojska stigla s teretom od najmanje 300.000 (po Žerjaviću) nevinih žrtava koje je poubijala u četvorogodišnjim represalijama i genocidnom divljanju u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Njen posljednji zapovjednik bio je Vjekoslav Maks Luburić, bivši upravnik ustaških logora, vođa eskadrona smrti i najveći masovni ubica u čitavoj hrvatskoj istoriji.

Priča, prenosi Jutarnji.hr, počinje prvih dana maja, kad su partizanske jedinice stigle pred sam Zagreb. Vlasti NDH i mnogi civili, među kojima i vođa HSS-a Vladko Maček, nisu željeli dočekati novu vlast, bojeći se represalija, nego su krenuli prema Austriji kako bi se predali Britancima, od kojih su očekivali bolji tretman nego od partizana ili Sovjeta. Vojnicima, domobranima i ustašama, pokret je bio naređen. Poglavar Ante Pavelić preko Maribora se odvezao u Austriju i, presvučen u civilno lovačko odijelo, nakon desetodnevnog tumaranja kroz austrijske šume i Alpe, dospio je do unaprijed pripremljenog pribježišta u seocetu Leingreith u sjeverozapadnoj Austriji, gdje ga je već više sedmica čekala njegova porodica.

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.