Desanka Maksimović ne pjeva o ljubavi otvoreno – nema u njenom pjevanju ni ljubavnih scena ni čulnosti. Ona pjeva o nagovještajima ljubavi, o čežnjama, predosjećanjima i strepnjama. Njeno pjevanje je smireno, tiho, kao šaputanje ili tiho kazivanje: ono nije upućeno masi nego sagovorniku, ono je povjeravanje ili ispovijest, prijateljska riječ upućena prijatelju

Desanka Maksimović (Foto: Youtube)

Desanka Maksimović je jedna od najznačajnijih srpskih pjesnikinja.

Rođena je 16. мајa 1898. godine u Valjevu, a bila je i pripovjedač, romanopisac i značajna autorka dječjih priča.

Njena pjesma “Strepnja” govori o ljubavnom žaru za koji ona misli da je najljepši dok ostaje u mislima i osećajima.

Pjesma je nastala u vrijeme pjesnikinjine mladosti, kada se pjeva o ljubavi, najljepšem i najplemenitijem ljudskom osjećanju, piše telegraf.rs.

Desanka Maksimović ne pjeva o ljubavi otvoreno – nema u njenom pjevanju ni ljubavnih scena ni čulnosti. Ona pjeva o nagovještajima ljubavi, o čežnjama, predosjećanjima i strepnjama.

Njeno pjevanje je smireno, tiho, kao šaputanje ili tiho kazivanje: ono nije upućeno masi nego sagovorniku, ono je povjeravanje ili ispovijest, prijateljska riječ upućena prijatelju.

Nigdje u poeziji ove pjesnikinje, bilo o čemu da pjeva o ljubavi, rodoljublju, prirodi, ljudskom stradanju i patnji, nema jakih riječi i podignutog tona, nema oratorskog nastupa i estradne intonacije, ali, uprkos tome, pjesma “Strepnja” je na recitatorskim takmičenjima najčešće recitovana pjesma.

STREPNJA

Ne, nemoj mi prići! Hoću izdaleka
da volim i želim oka tvoja dva.
Jer sreća je lepa samo dok se čeka,
dok od sebe samo nagoveštaj da.

Ne, nemoj mi prići! Ima više draži
ova slatka strepnja, čekanje i stra’.
Sve je mnogo lepše donde dok se traži,
o čemu se samo tek po slutnji zna.

Ne, nemoj mi prići! Našto to, i čemu?
Izdaleka samo sve k’o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne, nek’ mi ne priđu oka tvoja dva.